Književne novine

Na poslednjem kongresu Saveza _ književnika Jugoslavije doneta je | odluka da do naređnog, vanrednog, kongresa, koji će se održati u Beogradu novembra meseca ove godine, „republička „udruženja uftvrđe kakve.bi promene trebalo uncti u Statut Saveza. Tim povodom ma godišnioj skupštini UdruŽenja hnjiževnika Srbije govorilo se o novim formama udruživanja, da li ih treba ili ne treba prihva-– titi kao buduća rešenja. Osnovno pitanje je bilo da li se i dalje oluipljati na osnovu regionalnih lziterijuma, ili prema estetičkim uverenjima. Na 8. i 9. strani, premn stenografskim beleškama, donozimo delove izlaganja Dragana M. Jeremića, Dobrice Ćosića, Oskava Daviča, Hiriha Koša, Bratka Krefta i Mladena Oljače. |

Dragan M. JERBMIĆ

O IDEJAMA I PREDLOZIMA ZA PROMNNU STATUTA SAVIIZA KNJIŽEVNIK JUGOSLAVIJE Brjski

"NA POSLEDNJEM kongresu Saveza književni'ka Jugoslavije doneta je odluka da do narednog kongresa, koji će se održati u Beogradu novempbra 1965. godine, republička udruženja utvrde kakve bi promene trebalo uneti u Statut ·Saveza, čiji rad, po nekim mišljenjima, ne odgovara sadašnjim zadacima ·i potrebama knji'Žževnika i njihovih udruženja.

Udruženje književnika Srbije · održalo je jedan plenumski sastanak na kome je članstvo upoznato s postojećim predlozima za promenu Staluta. Međutim, na tom sastanku je zaključeno da o ovim pitanjima treba još raspravljati, 'te je uprava Udruženja zato odlučila da ovaj 'problem stavi na dnevni red godišnje skupštine, želeći da o svim predlozima za promenu Sta= tuta čuje mišljenje najvećeg broja članova i na osnovu njih donese najkompetentniju odluku o predlogu našeg Udruženja.

Uprava Udruženja smatra đa je najbolje da Savez književnika i dalje buđe organizacija republičkih udruženja književnika, jer ovaj sistem udruživanja odgovara feđerativnom tipu naše državne zajednice i na njemu se baziraju sva udruživanja u njoj. Sa ovim se, uoštalom, slažu i Društvo književnika Slovenije i Udruženje književnika Cme Gore, koji su Savezu već poslali svoje predloge za promenu Statuta, a i Društvo književnika Hrvatske, koje je upuTtilo i nacrt predloga za novi Statut.

Na kongresu u Titograđu pojavila se ideja da se u Savez mogu učlaniti i grupe pisaca sa istim ili sličnim estetskim pogledima, Izlažući "razloge za ovaj novi princip udruživanja, njegove pristalice nisu dale jasna objašnjenja o konkretnoj primeni ovog principa, kao što je pitanje finansiranja, odnosa prema republičkim udruženjima, učešća u Savezu književnika, prijema novih članova, itd, Upravi Udruženja se čini da bi ovaj način udruživanja neslaganje pisaca preneo sa estetskog: blana na plan staleške organizacije, koja treba da nastoji đa poboljša položaj svih svojih članova bez obzira ma njihovu estetsku orijentaciju, Uostalom, grupisanje književnika po estetskim afinitetima je omogućeno preko časopisa i drugih publikacija i njihovu manju ili veću ekskluzivnost ne bi trebalo unositi u stalešku „organizaciju, jer bi to verovatno štetilo njenim članovima.

Uprava Udruženja se slaže & predlozima Udruženja književnika Hrvatske, Slovenije i ·Cme Gore da Savez književnika treba da bude Savez republičkih organizacija književnika. U ! stvari, on je to po Statutu i dosađ bio, ali više na papiru nego stvarno, Republička udruženja bi i dalje obezbeđivala svoje finansiranje, brinula se za probleme svojih članova, nastojala “da što aktivnije sarađuju s drugim republičkim udruženjima, pa čak i sa inostranim organizacijama pisaca i primala bi i isključivala svoje članove. Savez bi, međutim, usklađivao rad re'publičkim udruženja, zastupao interese svih „jugoslovenskih književnika ·kod saveznih usta» nova, borio se:za bolji društveni. i materijalni publičkih udruženja, zastupao interese svih . jugoslovenskih književnosti, ·u inostranstvu i zadio na jačanju međurepubličkih odnosa pisa· ca i udruženja. i PW+}g

Iz fdga logično proizlazi, da savezna uprava treba da bude sastavljena: od delegiranih. predstavnika republičkih udruženja. Svako udruže· nje delegiralo: bi u saveznu upravu po tri člana, i to predsednika, sekretara i jednog člana uprave. Udruženja. Pored toga, u saveznu upravu ušli bi i predsednici sekcija književnika Vojvodino i Kosova i Metohije. To je potrebno · kako zbog brojnosti članova ovih sekcija i njihove velike aktivnosti, tako i zbog speci·fičnih uslova .u kojima one,rade u sređini sa 'više ražnih nacionalnosti. Tako bi broji svih delegiranih članova. iznosio 20, a sa, predsednikom i sekretavom, koji bi bili birani na kongresu, u saveznoj upravi bilo bi 22 člana. Smatramo da' nije potrebno naročito isticati kako za predsednika treba birati, bez. obzira na re„publički ključ, pisca velikog društvenog i književnog ugleda, a, za sekretara ·čoveka vičnog organizacionom poslu, široke kulture i sa zhanjem stranih, jezika. Potpredsednika bi birala savezna uprava iz redova delegiranih članova. Predsednik, potpredsednik i sekretar, sa sekretarom udruženja iz svake rebublike, predstavljali bi izvršni odbor savezne uprave.

Smatramo da bi trebalo predvideti rotaciju predsednika i sekretara, i to' tako. da se ni predsednik ni sekretar ne mog birati dva puta uzaštopce, ni više od dva puta uopšte..· Pored ioga, neophodno je sinhronizovati rad savezne uprave i republj“kih uprava. pa bi biranje republičkih uprava icebalo vršiti svake druge gođine, a biranje savezne uprave takođe predvideti na dve godine ili njen mandat produžiti

8

na četiri godine, tako da automatski dolazi do rotiranja u saveznoj upravi, s tim što bi samo predsednik i sekretar ostali nepromenjeni u Colom izbornom roku. S obzirom da bi se na kongresima birali samo predsednik i sekretar savezne. uprave, to bi se kongresi Saveza književnika pretvorili u radne sastanke pisaca, na kojima bi se govorilo o književnim problemima i, društvenom i” ževnika, ; i ON: 5

Što se tiče imena Saveza, smatramo da bi i đalje. trebalo zadržati staro. ime: Savez književnika Jugoslavije i u tome se saglašavamo sa Udruženjem književnika. Crne Gore, u čijem predlogu se navode primeri (Savez boraca Jugoslavije, Savez filmskih, radnika Jugoslavije) koji pokazuju kako se može zadržati ime i kad se menja organizaciona struktura jednog saveznog udruženja.

' Takođe smatramo da nema preke potrebe da es sedište Saveza premešta iz jednog mesta u drugo, jer bi to svakako dovelo do udvajanja poslova i izvesne konfuzije između rađa uprave

i rada. kancelarije . koja bi ostala u Beograđu.

da održava. veze sa saveznim ustanovama. Neophodno je podvući da bi, pošle donošenja Statuta Saveza. sa njim trebalo usaglasiti

· statute pojedinih republičkih udruženja.

| Dobrica ĆOSIĆ

UDRUŽIVANJE PREMA UVERENJIMA,

|. APINIPETIMA

· I IDEJAMA

U:SVOM izlaganju Dobrica. Ćosić se, između ostalog, izjasnio o predlogu za reorganizaciju Saveza književnika koji je podnesen na Kongresu u Titogradi, Taj predlog je, prema Ćosićevim rečima, jedan vrlo star predlog koji su pre. sedam-osam. godina Oskar Davičo i on prvi put javno iskazali u: Sloveniji: on u nekom intervjuu listu. „Ljudska pravica“, a Oskar Davičo na kongresu Saveza komunista. Računajući

'stim da su neke stvari u vezi s tim predlogom · zaboravljene Ćosić je podsetio da je taj predlog, naišao, na jednu vrlo. žestoku osudu, vrlo

velikog broja pisaca. „Književne novine“ su

vodile jednu anketu. Prema Ćosićevom mišljenju.

u toj anketi je taj predlog. vrlo ružno, za predlagače vrlo nesrećno kvalifikovan. Tvrdilo se da je reč o klikaštvu, da je reč o nekakvoj borbi za književnu vlast, za pozicije. Tvrdilo se, takođe, da iza toga stoje razne ideološke ideje, ne naročito srećne. PI NJOa : I

Objašnjavajući kako je došlo do predloga za reorganizaciju Saveza književnika na titogradskom Kongresu Ćosić je rekao da je u komi-

siji za „statut dao predlog da se u statut Saveza književnika Jugoslavije unese jedna odredba po kojoj, se dozvoljava mogućnost organizovanja književnika ne samo u nacionalnim i republičkim okvirima, pretpostavkama i principima. Podsećajući auditorijum na atmosferu i na reakciju, s kojom,je taj predlog primljen, Ćosić je izjavio da je predlog potpisalo osamdesetak, ljudi i to, po njegovom mišljenju, više-manje, iz svih naših republika izuzev Slovenije. Taj predlog, je naišao na dvojake komentare i na dvojake otpore. ROME

_ Jedan otpor je političko-iđeološki, koji se, prema Ćosičevim rečima, svodi na to da je njegov. nosilac. Dobrica, Ćosić, ćovek koji zastupa nekakve „jugoslovensko - integralističke koncepcije nekakvog unionističkog ili nekakvog

aterijalnom položaju knji“

drugog jugoslovenstva, pa su predlog dočekali komentari. sa izvesnim nimalo naivnim insinu~

| acijama, U slovenačkoj štampi su — rekao je Ćosić — pisci, razočarani Kongresom, zauzeli

jedan vrlo oštar stav prema svemu što se događalo u Titogradu, oštro osudivši bilo kakvu ideju organizovanja Saveza na nekakvim, drugim principima sem po nacionalno-republičkim

'. osnovama. On se, takođe, zadržao i na stavu · kojim se Društvo književnika Slovehije i zva-

nično izjasnilo o predlozima za reorganizaciju Saveza, kao i o stavu uprave Udruženja književnika. Srbije koja se na osnovu odluke plenuma, takođe saglasila sa predlogom. Slovenije i na taj način suprotstavila predlogu koji je zastupao Ćosić i koji je potpisalo osamdesetak drugin pisaca.

Zbog Svega toga Ćosić je rekao nešto više o prirodi svoga predloga. Po njegovom mišljenju pisci ne treba da se uveravaju koliko su svi skupa, u bilo kom časopisu ili bilo kojoj izdavačkoj kući ili u bilo kom mestu gde žive, koliko su svi vrlo nezadovoljni prilikama u našem. Udruženju, koliko su se puta osetili posramljenim zbog. tih. međusobnih nesređenih i neusaglašenih odnosa. Ćosić smatra da je razlog svemu tome među piscima, u njima samima. On smatra da je vrlo teško imati jedinstvenu i .koherentnu, usaglašenu almosferu i. odnose u takvoj jednoj organizaciji kakva je organizacija pisaca s takvim individualnostima, s takvim naklonostima i stilom življenja kakvim danas pisci žive. Priroda svih literarnih nesporazuma i raznih nelagodnih situacija koje imamo. proističe iz prirode Udruženja i njegove strukture.

Objašnjavajući kako je, svojevremeno, došlo do osnivanja Saveza književnika Ćosić je rekao da je Savez pisaca Jugoslavije nastao u jednom vremenu kao politička organizacija pisaca koja

je trebalo da u sistemu vlasti bude ftransmisija·

komunističke partije na određeni sektor života, odnosno, konkretno, da bude transmisija ,idcološke linije, političkih stavova Komunističke partije Jugoslavije na prostorima i oblastima književnog života. Dok je Savez· književnika bio

' takav on je tu funkciju vršio, dok su postojale objektivne društvene potrebe da on „vrši takav ·

zadatak, pisci su, makar i prividno, bili jedinstveni pa su se na nekakav način nalazili na pozicijama. ne samo prividno nego i stvarno jedinstveni. Međutim, demokratizacija zemlje i društveni razvoj, naročito borba za slobodu stva-–

ranja i otvaranje tih-procesa u samoj književno-.

sti, procesa koji su imali estetsko-ideološki sadr-

žaj i ishod, i koji su počeli ozbiljno đa drmaju.

organizaciju pisaca i tresu razne protivrečnosti čime je ona dovedena u krizu, Po Ćosićevom mišljenju nije bitno da li je neka uprava dovoljno objektivna pošto nijedna uprava, ne može

da bude toliko objektivna da zadovolji sve stavove i interese mada je, doduše, moguće možda

nešto više napora kao što su mogućni i srećniji, neki rezultati u zadovoljavanju nekih opštih, sindikalnih ili profesionalnih interesa.

Zbog svega toga, misleći da je to. realno, Ćosić se založio za to da se u statut Saveza Kknjievnika, , Jugoslavije »„Unese odred. ba koja „daje pravo piscima da se,, na političkim pretpostavkama i osnovama, So-

cijalističkog saveza, organizuju slobodno, prema.

svojim uverenjima, naklonostima, „afinitetima. akcijama, idejama, i to tako široko, tako slobodno, da bi. na primer, moglo biti: udruženie, pisaca oko jednog časopisa. oko jedne izdavačke kuće, oko nekakvog · zavičaja. oko. recimo,

društvenog programa a se liudi orpanizuiu DO ~

nekakvog kulturnog programa, nekog određenog, nekakvom prijateljstvu, na kraju krajeva; ta-

,

jedinstvene i koje mogu da se 'postave da, s jedne strane, predstavjaju ne-

kođe na nekakvom jugoslovenskom planu. A

da pri svemu tome postoji jedan „minimum odredbi, uslova koji su opšti i zajednički za sve: minimum stalutamih odredbi koji cbezbeđuje jedinstvo organizacije Saveza pisaca“.

„Postoje, rekao jie na kraju Dobrica Ćosić, van „svake sumnje, izvesne teškoće da se nađu čisto pravne norme koje (će, biti tako srećno

kakvu garantiju za ozbijnost stvari, za dvuštvenu odgovornost koju preuzima Savez pisaca primajući takvu organizaciju... Ja nemam hnikakvu formulu, ja nemam spreman konkretan predlog. Trebalo bi razmisliti, trebalo bi u principu dogovoriti se ima li smisla tako nešto raditi i za tako nešto se zalagati. Ja se lično zajažem za to ne samo zbog literature, Zbog nekakvog književnog života kao takvog, i ne vidim da je to samo jedan vid sankcionisanja postojećeg stanja stvari; ja vidim u tome i mo= gućčnost da se naš književni život u jednom pozitivnom smislu uznemiri, da se u pozitivnom smislu stvore mogućnosti za nekakve inicijative koje mogu biti društveno, kulturno i kako god hoćete objektivno korisne. I ne samo za.-to. Ja se zalažem zbog toga što mislim da je pravo slobodnog udruživanja jedno takvo primarno demokratsko pravo da je prosto začuđujuće da se intelektualci, da se pisci i da se čak čitava udruženja mogu da izjasne protiv takvog prava, Ja se stvarno čudim da mogu takvi otpori da se na tom planu jave. AN

Smatram lično da ovaj predlog koji je izneo drug Jeremić, a koji zastupaju već izvesna udruženja, u suštini predstavlja jedan konfiederalistički princip organizovanja. Taj princip, po mom mišljenju, nosi mnoge implikacije i.ja predlažem da se o njemu ideološki, politički, razgovara otvoreno, đa se stvari imehuju svojim imenima, da se pojmovi imenuju svojim imenima i da se o njemu razgovara otvoreno, ozbiljno i čisto, bez demagogije i bez hipokrizije.(...)

Predlažem vam, drugarice i drugovi, da razmislite o ovom predlogu koji je.formulisan u Titogradu, da se izjasnite, da ga odbacite ill primite, već po vašem uverenju. Da na nekakav način možda i u tom pravcu potražimo sredstva za sređivanje naših prilika, za jednu snošljiviju, drugarskiju, prijateliskiiu almosferu u našoj

profesionalnoj organiznciji“.

Oskar DAVIČO

UDRUŽIVANJE MIMO REPUBLIČKIH OKVIRA ·

POSLE Dobrice Ćosića reč je uzeo Oskar Davičo koji je govorio o potrebi udruživanja pisaca mimo republičkih okvira. Između ostalog, 'u svom dužem izlaganju, on je rekao: \ } |... Vi vrlo dobro pamtite, recimo, godin 1949. i 1950., kad se ovde kod nas u Udvuženju počelo da govori o problemima literature na različite. načine, kad su se sukobile prve razlike u mišljenjima. Vi vidite danas da je opšta jedna klima, opšta jedna atmosfera folerancije, koja . je u ono doba bila nezamisliva — jedna stvarnost. Ne radi se sađa samo o fome, i ne rađi se za mene prvenstveno o estetskim nekakvim problemima. Ja mislim da mi imamn!n našem društvu, u našem Udruženju, u odnssimn među piscima. niz, problema koji su moralne i druge prirode, o kojima bi trebalo da se govori i ako Nastavak na 9. strani

KNJIŽEVNE NOVINE .