Književne novine

PIB adi VN ai Nai IN

Nastavak sa 1. strane | "redakciji „Sveta“ prvenstveno u senzacionalističke svrhe, i ona ih

svojim čitaocima servira isključi“vo na nivou kafanskih razgovora vwmedđokazanih genijalaca, danguba i '} ~ badavadžija. Umesto da ponekad

„Uma. svojim stranicama povede tre"M zven i obiljan razgovor o nekoj w.knjizi, ili nekoj umetničkoj pojavi koja nije u vezi sa književnošću,

redakcija „Sveta“ svojim pisanjem · objektivno „udaljava čitaoce od . knjige i književnosti, i pruža SVO-' -. joj uglavnom mlađoj publici ne | korisno i zanimljivo štivo, već iz-

mišljene bulevarske afere, koje ni

svojim duhom ni svojim

njem ne mogu da služe na čast ni | “redakciji „Sveta“ ni onima koji iza ir njih stoje i koji ih podržavaju.

PET GODINA | TELEGRAMA”

S IZVESNIM malim zakašnjenjem, . nedeljni zagrebački list „Telegram“ . obeležio je petogodišnjicu izlaženja. - Preko dvestopedeset brojeva lista, na MWijem su se čelu nalazili Fadil Hadžić, Mirko Božić i Mirko Boš·' njak, zabeležili su mnoge značajne ~ događaje u našoj današnjoj kultur= noj i društvenoj situaciji, stvarajući jr od „Telegrama“ jednu od najugled“enijih i najautoritativnijih naših kul2: tumih i književnih revija. Gotovo "sve osnovne ideje o karakteru lista, ep. koje su bile postavljene prilikom · njegovog pokretanja, potvrđene su u „Telegramu“, za koji je tačno re'*l:.čeno da je ne samo u zr:mlji nego i u inostranstvu afirmisan kao ozbiljna informativna publikacija „ko| ja pokreće pitanja s područja umjetnosti, kulture i nauke, koja okuplja veliki broj kulturnih radnika iz naše zemlje i inozemstva, koja stva' ra mostove između kultura svih · zemalja svijeta, koja se zalaže za *- progresivnu kultumu klimu zbližeja i prožimanja kultura i naroda, koja animira i podržava domaće | kultumo stvaralaštvo, koja nastoji " da istakne naše kulturne vrijednosti i tekovine i koja podržava progre' sivne i etičke stavove u domeni kulturnog djelovanja i stvaralaštva kavo!KO' pojedinaca. tako i kulturno-um=ihjetničkih institucija i. poduzeća“. Pr - Beležeći.petogodišnjicu „Telegra"TL ma“, „Književne novine“ naročito "žele da istaknu plodonosnu, iskrenu “ni prijateljsku međusobnu saradnju “ 'obaju listova, saradnju koja svojim : principijelnim duhom i drugarskim | osećanjem solidarnosti povezuje i

".na istom poslu.

LESTVICE SVETE LUKIĆA

U POSLEDNJEM (junskom) broju ' „Dela“ Sveta Lukić se poduhvatio oposla. oko raščišćavanja | problema vrednovanja · „pisaca i Književnih dela, ili kako tamo stoji, hije= P% rarhijskih lestvica vrednosti i na"še savremene jugoslovenske litera“ture. Doduše, sam Ivukić, u uvođu i SVOE izlaganja, konstatuje da „rigoroznije poštovanje hijerarhijske · lestvice. danas, reklo bi se, deluje : "dosta sumnjivo“, pa ipak seo dlučuje dosta hrabro „da i tu zagonetku razmrsi. Počeo je s tipologijom i -..s takozvanom „tlipološkom skalom“, odnosno kod nas „zasad važećom podelom na književne struje i strujice, koje, po Lukiću, izgledaju ovako: „tradicionalizam u užem smislu, klasična struja; rani · modernizam, onaj posle prvog i svetskog rata; , nadrealizam; socijalna literatura; prva posleratna generacija „pru gaša“ i „kubikaša“, „oslobodio"ci duha“ s početka pedesetih go*idinay/ mlađa sređnja ili „rezervna“ generacija, rođena 1954.., najmlađi koji se jav'ljaju oko 1960“, (ea " Ma koliko ova fipološka skala · kaže dalje S. Tyukić — bila i kon= fuzna'i provizoma, naša kritika, publicistika, svi mi ravnamo se u " našem književnom životu uglavnom prema njoj“. i | "Dakle, baš tako: i konfuzna i provizorna, a „mi“ da se — ravna– mo prema njoj! Što se pak tiče hijerarhijskjh le' stvica vrednosti, S. Lukić se buni Što se ona poklapa „s hronologi'* jom“, IT ohđda ovako nastavlja: „Izuzeci, dovoljno markanini da opravdaju ovako konstatovano Dravilo, ~ iscrpljuju se slučajem Daviča, Pope, Dobrice Ćosića i Ćopića, Mio_ draga Bulatovića i Miljkovića — u pozitivnom smislu, i slu" čajem većine pribpbadnika bivše „sSocij alne literatWre“, kao i predstavnika „prve * posleratne generacije u mnmegativnom smislu.. To (Nastavak na 12. strani

i •

DANA

znače= ,

“zbližava sve snage koje su se našle

VEČERNJE NOVOSTI

— MA KAKVU TRLEVIZIJU! ČITAMO KNJIGE. KNJIGE.

766: 200760 ŠTAMPE

PROLEĆNE VODE |

\

Kosta TIMOTIJEVIĆ

SVAKOG PROLEĆA, otprilike u vreme kađ vodo=

· staj reka krene da raste, tiraž dnevne štampe kre-

ne da opada. Početkom leta, kad se reke povuku u korita, tbiraži se stabilizuju, da bi negde s jeseni ponovo krenuli naviše.

Zašto je to tako, nije naučno utvrđemo. Prema nekima, ljudi uproleće manje kupuju novine zato što im život izgleda lepši i vedriji, pa ne žele da čitaju o vatu, kriminalu, privredi i ostalim mračnim stvarima. Prema drugima, svet je uproleće obuzet parkovskim preokupacijama starija generacija sedemjem na klupi, srednja izvođenjem dece u šetnju, a mlađa bubanjem za ispite ili zavlačenjem u šipražje — pa se novinama kao sredstvu za ubijanje vremena smanjuje značaj. Prema trećima, listovi su ove godine 1. marta poskupeli za 50 odsto (sa dvadeset na trideset dinara), pa se time objašnjava njihov pad — ali šta ćemo onda s prošlom godinom, kad nije bilo poskupljenja, a opet se isto dogodilo?

:.: Zašto, .dakle,. bh. prolečnim mesecima: iraži pa--

daju, ostaje da se utvrdi. Koliko je, pak, ta pojava ista iz godine u godinu, pokazuju donji dijagrami kretanja tiraža četiri beogradska dnevna lista za po prvih pet meseci 1964. i 1965. godine, prema podacima Bibliografskog instituta SPRJ:

1964

S: 50.000

H MI MTV v

TI MI IH IV -V 1 ER:490

Ovde odmah. freba napomenuti da krivulje na dijagramima prikazuju mesečne proseke, dok dneoni tiraž poprilično oscilira ispod i iznad ubeležene linije. Na detaljnom kardiogramu „Večernjih novosti“ (jedinog lista koji redovno objavljuje svoj dnevni tiraž) najniža dnevna flačka u maju 1964. iznosi, na primer, 218.000 primeraka (mesečni pro-

sek 231.893), dok u februaru 1965. (mesečni prosek ·

341.266) najviša dnevna fačka dostiže 391.732 primerka. Još jedna napomena. Reč tiraž označava broj štampanih, a ne prodatih primeraka. Koliki je stvarni broj prodatih primeraka, a kolika remitemda (broj vraćenih primeraka, tj. razlika između cifre tiraža i oifre prodaje) nijedam list ne saopštava. Ona je obično manja u mesecima porasta, a veća u mesecima pada. Otuđa bi krivulje bDrodaje na našim dijagramima trebalo postaviti za po nekoliko hiljada niže od krivulja tiraža osim za „Ekspres“ u martu 1965, kada je praktično bio bez remitende (ali o fome kasnije).

Razume se da tiraž i prodaja u grubim crtama

teku paralelno, jer se njjednom listu ne isplati da štampa nerealno velik broj primeraka ako zna da ih neće rasprodati. Takozvana nmerealmost tiraža (ti. cifara, koje listovi stavljaju na uvid javnosti) uglavnom·je konstantna. Porast ili pad prodaje povlači za sobom porast odnosno pad tiraža. Niko se neće hvaliti povećanjem ili stabilno-

šću tiraža ako mu je prodaja u oštom padu. Prvo, . ·

zato što nema računa.da održava visok tiraž ako mu se time samo povećavaju remitenda i fimansijski gubitak, a drugo, zato što Poslovnom udruženju novinskih preduzeća. i Bibliografskom institutu ne sme da daje lažne podatke,

Prema tome, prikazano stanje na našim dijagramima otprilike odgovara pravom stanju stvavi. Prvo što iz njih možemo videti jeste relativna postojanost tiraža jutarnjih, „ozbiljnih” (ili, kako je danas u modi da se kaže, matičnih) listova — Za razliku od oštrih uspona i padova večernje, „neozbiljne“ štampe. ' aSŽ Ž

u

„Večernje novosti“ svake godine m februaru đostižu najviši mesečni prosek (ove godine čak viši od „Politikinog“), ali se 'do maja strmoglavljuju na nivo ispod januarskog. Sa poskupljenjem ili bez poskupljenja, efekat je otpnilike isti, Čak je, lane, kad nije bilo poskupljenja, majski tiraž bio za 17.000 niži od januarskog — dok je ove godime, posle prvomartovskog šoka, majski tipaž pao ispod januarskog za svega 7,000 primeraka. Lane je jun bio najgori, a u julu je počeo oporavak. Ove godine ćemo tek videti kako će dugoročno delovati nove cene.

„Pikspresova“ knivulja odlikuje se time što beleži porast kad sve ostale počnu da beleže pad. Lane mu je mesečni prosek bio najviši u aprilu (što se poklapa sa objavljivanjem feljtona o hvaftanju četničkih odmetnika Medenice i Bjelice), u maju je pao ispod martovskog — ali znatno iznad januarsko-februarskog — a u junu i julu je opet lagano krenuo napred. Ove godine špic je u martu

(što se poklapa s. welikim - nagradnim Jeonkur- |

; + yo

'som), ali je zabim pad nagao i majska cifra je”:

za 18.000 miža od januarske,

Pokretanje nagradnog konkumsa neposredno posle poskupljenja lista: pokazalo se kao ožličan poslovni potez. Umesto da krene nadole, kao svi drugi, „Ekspres“ je upravo u martu zabeležio svoj rekord. Ako to nije zadugo odgodilo neminovni pad, bar je u kritičnom trenutku odbilo napad povećanih cema. Rano je proricati kako će se io odraziti u trci na duže staze, ali je sigurno da će od onih desetina hiljada novih kupaca, koji su za vreme konkursa razgrabili svaki broj do po-

slednjeg primerka, bar jedan deo ostati u stalnom

kadru redovnih čitalaca. ;

„Politika“. se ustalila iznađ 300.00 primeraka. Ovogođišnja Kkrivulja pokazuje okomitiji prolećni pad firaža od lanjskog, ali taj pad iznosi manje od 10 odsto, što je, s obzipom ma poskupljenje,

' veoma povoljno.

Što se „Borbe“ tiče, na dijagramu je prikazam samo njen beogradski (ćirilički) tiraž, jer za zagrebačko (latinično) izdanje ne raspolažemo potpu= nim podacima. Da bi se dobio ukupan tiraž oba izdanja freba. ubeleženom firažu dodati prosečno po peđesetak hiljada (negde manje, negde više), te bismo umesto linije koja vijuga između 100.000 i 120.000 dobili jednu približno paralelnu, negde između 150.000 i 170.000. primeraka.

Kako vidimo, proleće i cene najmanje deluju na „Borbu”, koja se stabilizovala , na svom najnižem tiražnom nivou — uprkos tome što joj je novinarski nivo krenuo naviše, Zanimljivo će biti praćenje dalje borbe pozitivnog dejstva „Borbine“ nove fizionomije (vidi „Kmjiževne novine“, 29. V 1965) sa megativnim dejstvom povećane ceme. Dosad nema nikakvih određenijih indicija. Iz nekog misterioznog razloga, „Borbin“ tiraž redovno je najveći u aprilu, a u maju pada za po desetak hiljada i'obavezno je niži od tiraža bilo kog zimskog meseca.

Sve u svemu, fenomen prolečnog pada tiraža dnevne štampe ostaje nerazjašnjen. Za njegovo rasvetljavanje bila bi potrebna prethodna femeljita studija kretanja temperature i padavina {sa ostalim meteorološko-klimatskim pojavama), zatim studija prolećnog soojio-biološkog ponašanja homo sapiens. jugoslavicusa, pa onda studija kretanja cena uopšte (bez veze s cenama dnevnih listova) i mnogo štočega drugog. O

Što se tiče poskupljenja novina, pre nego što

gu određene nove cene bilo je govora o tome đa će ftiraži pasti za oko 15 odsto ako cena skoči za 50 odsto. Kađ uporedimo ukupni tiraž četiri prikazana lista za februar (pre poskupljenja) sa njihovim ukupnim tiražom za maj, dobijamo upravo predviđeni pad:.14,8 odsto. Lane, međutim, bez ikakvog poskupljenja, pad tog istog ukupnog tiraža u istom razdoblju iznosio je 6,5 odsto. ' Dođuše, lek ćemo upoređenjem godišnjih proseka dobiti jasniji uvid u dugoročno dejstvo poskupljenja na tiraž. Zasad se sa sigunošću može tvrditi da je OVOg proleća poskupljenje bilo samo dođatni a nikako presudni faktor. Krajem godine videćemo kako je ono delovalo (ako uopšte bude delovalo) u letnjim mesecima stabilizacije i jesenjim mesecima skoka.

P. S. U nabrajanju hipoteza o faktorima koji utiču na kretanje tiraža dnevne (a i ostale) štampe, propustili smo da navedemo prilično rasprostranjenu teoriju da i sadržaj lista ima veze 5 tiražom. Ali o tome drugom prilikom.

({R0 ed

ŽIVOT OKO NAS

Ljubiša MANOJ LOVIĆ

Člančić kome nije nađen naslov

KRAJEM JUNA održaće se plenum Saveznog odbora SSRNJ ma temu: „Mesto, uloga i #č8iYadaci štampe, radija i televizije u razvijanju društvenoekonomskih odmosa“.,

Savezna Komisija za poliički i idejno-vaspitni

rad objavila je svoje. teze, osnovu „predstojećeg

razgovora, pozivajući ljude iz široke javnosti da o tezama daju svoje predloge i sugestije.

Po mom mišljenju, teze Komisije za politički i idejno-vaspitni rađ sadrže niz stvari, poznatih iz naših raznoraznih kazivanja o štampi, radiju i televiziji. To je sve ovde sistemabizovano, tako da daje lepu mogućnost plenumu Saveznog odbora Socijalističkog saveza Jugoslavije da sagleda većinu problema iz ove oblasti.

Međutim, postoji nešto što slabi vrednost teza posmatranih kao celine: izvestan polemički ton u mekim stvarima. Razume se, ja me bih mogao biti protiv toga da se jedno političko telo služi polemikom. Naprotiv. Ali smeta što je to polemisamje sa shvatanjima koja. se u novinarskim nedovima dosad nisu javila. Polemiše se protiv nečijeg mišljenja „da su novinari najpozvaniji (baš najpozvaniji?! — Lj. M.) tumači društvenih i istorijskih interesa radničke klase“. U ne znam otkud stvorenom Muuverenju da je potrebno raščistiti s ne=čijim takvim stavom, javila se i druga polemička teza da, kad je reč o novimarima, „u našem društvu ne postoji ela na one o koji Roka, Pr Nui 7

na Ovakvu sadržinu teza koje je iznadila Komisija za politički i iBolhpoVa SOM rad nužno je ukazati zabo što se na ovo može nađovezati jedna druga pogreška. A. to je da diskusija po nagonskom afiniteku za polemička mesta, polemioš dođa jednu dimenziju koja — kako ja osećam stvari — mije danas naša društvena potreba.

Polemisanje sa nepoštojećim mišljenjem da su novinani najpozvaniji tumači „interesa radničke ·klase i društvena osuđa takvog mišljenja krije ozbiljnu opasnost. Pri takvoj polemici i osuđi pašće u senku nesumnjiva potreba da se naši no=vinari osećaju ne kao najpozvaniji, to ne, ali kao vrlo pozvami tumači interesa radmičke klase. Potreba da se i uzdignu foliko da to mogu da budu. Jer ako ne postavljaju sebi takve. ciljeve, oni će biti nešto drugo i nešto deseto, a ne socijalistički

novinari. Pni današnjem stanju našeg novinar=.

stva, Socijalistički savez ne bi smeo sebi dopustiti da to dovoljno. ne podstiče. : Sličnu opasnost krije i teza da „ne postoi pođela na one koji rađe i na one koji Imitikuju“, Takva podela ne treba da postoji. Ali, ako se insistira na tome, na lakvoj polemičkoi krilatici, protiv nekoga (koga?) koji misli đa freba da „postoji takva podela, propustiće se da se naglasi velika društvena potreba da se novinari bave

crnji, od koga se dobijaju najveći žuljevi. Ugasiti požar...

NA POSLEDNJOJ skupštini Vatrogasnoe saveza Jugoslavije izmesenme su neprijatne pojedinosti. Za pet godina — 44.000 požara! Izgorele milijarde, živote izgubili građani. ·

Dečji nestašluci pokazali su se opasni (bili su uznok jedne sedmine svih požara), ali u ovoj neslavnoj igri ipak vodi — nepažnja starijih.

Razlog da se mi staniji zamislimo.

Skupština vatrogasaca protekla je pod geslom: Ugasiti požar pre vatre!

Kako bi bilo da to prihvatimo i mi ostali koji nismo vatrogasci?

Ali zima je prošla

PREDSEDNIK Ideološke komisije Opštinskog komiteta SK Savski venac (Beograd) Zdravko Le ković, obavestio nas je o izjavi koju je (verovatno zimus) dao jedan radnik preduzeća „Krzno“:

— Ja ne smem da govorim a imao bih šta da kažem, jer bih odmah bio premešten iz suvog u” vlažni pogon. Ovo mesto sa radijatorom dobio sam samo zato šio sam ćutao.

Onako, uzgred

— MI RASPRAVLJAMO sdmo o ceni korisnih i potrebnih stvari;' za naše ćefove ne fali nam novaca! . .

Zasluga za te reči ne pripađa meni; ja sam ih

samo prepisao. Odavno ih je izgovonio slavni fran-

cuski pisac Onore de Balzak. HIHHWquuJu uu uU|JL—7 "_ ooo III

TAJMSOV KNJIŽEVNI DODATAK O ANDRIČEVOJ „PROKLETOJ AVLIJI”

Prikazujući, u jeđnom od poslednjih brojeva, Andrićevu „Prokletu avliju“, koju je u prevodu Keneta Džonstona izdao izdavač Džon Kolđer, recenzent ovog uglednog Književnog lista ističe da je Andrićevo delo „knjiga velike jasnosti, sažetosti i interesa“, „Nesumnjivo đa će je neko tumačiti kao političku parabolu o tiraniji Države, samo zato što je E. Andrić Jugosloven. Ali izvesno je da ovaj roman nije politički ni na koji borbeni način. On, sasvim jeđnostavno, govori o neumoljivoj zlosreći i ljudskom nerazumevanju, strahu i neukosti“, Mritičar dosta prostora posvećuje zanimljivosti konstrukcije ovoga dela „koja doprinosi da „zaplet više liči na poetsku sliku nego na običan zaplei“ te je zbog toga kađar da pruži onoliko značenja koljko ima slika jedna aluzivna pesma“, Istovremeno se podvlači jednostavnost, direktnost, ali ne i „poetičnost“ (u lošem smislu) jezika.

Završavajući svoj prikaz Writičar primećuje da „Prokleta avlija“ nalazj svoje opravđanje, kao svi simbolični 1 figurativni romani, preko širine dejstva kojim deluje na emocije, i da je „izvanredno potresna“.

KNJIŽEVNE NOVINE

da. ari } _ kvitikom.. 5 tim što je za njih, i to. —— rad., Onnj maiteži, naj»,