Književne novine

tribina tribna tribina tribina tribin ·

Saopštenje Upravnog j odbora Srpske književne zadruge

VEĆ DUŽE VREME „Beogradska nedelja“ vođi bes> principljelnu kampanju protiv Srpske književne zad+ ruge, stilom i jezikom koji Srpska književna zadruga nije mogla, ne može i neće da prihvati, kako zbog sopsivenog ugleda tako i zbog toga što smatra da še eventualna sporna pitanja u oblasti kulture mogu raspravljati samo ozbiljno, odgovormo i NKvalifiko\ano, Karakter i intonaciju ove kampanje može da

ilustruje nekoliko cista. Tako w „Beogradskoji nedelji“ od 20. juna 1965., čitamo da je „SKZ postala vatirano gnezdo za iživljavanje gazdaluka i nasleđ„wičke obesti; da je „... izdavački plan debatovan u najužem krugu, šta više od dvojice ili trojice sšsačinjen“, ali da je zato Sekretarijat za kulturu Srbije ». + postao pafron Zadrugin, a funkcioneri Sekretarijata. odbrambeni beđem ove Književne elite koja je tobož zabrinuta za' srpšku Mnjigu. iako joj do ić Wnjige, u najširem značenju reči nije stalo više od sopstvenog stiha ili jedne zapele u besmici“, 7. nmovembra 1965 čitamo da „.. SKZ svojom konserva+ tivnošću, oskudicom ukusa i zbstarelim merilima poMtaje simbol jedne neosetljivosti i kulturne raVnodužnosti koja bočiva na improvixzaciji i ivrenuitnoj volji svojih Mtitora i liktora. Paradne uprave Opevetski se ponašaiu u planiranju a. konzervativno u odabiranju dela i pisaca... U istom kontekstu 5pominje se sveštenička hijerarhija Zadruge“, koja „bira i Momponuijic svoja godišnja. kola potpuno zluva za svaki ukus i odjek epohe..:"; saznajemo isto fako da se SKZ „.. sada nalazi na nivou uzgredne izdavačke kuće, rastočenc i raslojene filijale Akadđemiije nauka 1 umetnosti i "Univerziteta..“, a da je Zadrugino poslednje kolo, „starinski shvačeno i končervativno umiveno đurđevskom vođicom jednc minule, a taktični i „bunkeraški“ igrane igre..“. U broju od 20. januara O. gs. govori se o praksi „gra danskog sborszumaštva, fapšanja po ramenu, ObpOrtunizma, pa čak i iskušenja Kulturne oligarhije...“, o tome da Zadruga spaja „..svoju poslovičnu skromnost i svoju snobovsku zatvorenost...f; sovori še nađalje o „eksploziji oligarhijske psihoze i sigurnosi M sVoOjcC neprikosnoveno društveno mesto, pboložaj i silu...“, 1 tako daije. Za proteklu godinu dana „Beograđska nedelja“ isala je o delatnosti SKZ ukupno osam buta, iskljućivo na ovaj način.

Međutim, naše nereagovanje na pisanje „Beogvadske nedelje“ može da bude pogrešno shvaćeno u nmeobaveštenom delu javnosti, tim pre što pokrenuta »itanja imaju širi društvemo-polit:čki značaj, a način ma koji ih je lansirala „Beogradska nedelja“ predstavnicima Srpske Mnjiževne zadruge onemogućuje ravnopravno učešće Wu razgovorima. Iz tih razloga Upravni odbor Srpske književne zadruge odlučio je da detaljnije upozna svojč članstvo i širu jaVnost sa radom SKZ u proteklom periodu. da podstakne na analizu i ocenu. postignutih Yvezultata, kako bi se ukazalo na eventualnn neslaganja 58 postoječom pol:tikom Srpske književne zadruge, i dala podrška onim aktivnostima koje se nalaze na liniji progresa i socijalizma.

Srpska Mnjiževna zadruga, kao jedna od majsštarijih kulturnih ustanova u Srbiji, nastavila je irađiciju — koju su. joj gaveštali mjeni osnivači pre sedamdeset pet godina -— da objavljuje najznačajnija dela klasične i savremene literature srpskog i ostalih jugoslovenskih narođa. U izdanjima Srpske književne zadruge malaze mesta isto tako i dela koja iz ostalih delova sveta, današnje i ranijih epoha, nose prošresivnu poruku i za ljude naše zemlje i našeg Vvremena. Glavna eđicija Srpske književne zađiuge — KOLO — čini impozantan fond od 39 dela naše i strane literature i predstavlja neprocenjivo bogatštvo za Wulturu naroda koji govore srpskohrvatskim jezikom.

Tako je, na primer, od obnove Srpske Književne vadruge 1947. godine pa do 1905. godine · zaključno, objavljeno 15 redovnih godišnjih Kola; 87 knjiga u ukupnom tiražu od 375.700 primeraka...

· Po osnovnim tematikama, u ovim Knjigama objavljeno je: 23 knjige eseja i monografija; 14 Knjiga Yomana; 19 knjiga poezije; 1ž knjiga pripoveđaka; 19 Mnjiga iz oblasti istorije; 11 iz oblasti nauka i miemoaske literature i 3 knjige drama.

U ovim knjigama objavljena su 93 originalna cela jugoslovenskih pisaca. Od ovih su 59 Srbi (od kojih 35 živih, 24 umrla), a Hrvata, Slovenaca, Makedonaca ji Crnogoraca je 34 (od kojih 2 živa i 11 umriih). Među ovim piscima nalaze se Ivo Andrić, Veljko Petrović, isidora Sekulić, Branko #Ćopič, Aleksandar MBelič, Tanasije Mladenović, Stevan Jakovljević, Prance Bevk, Peko Dapčević, Miloš Đurić, Oskar Davičo, Ivan Goran Kovačić, Miodrag Pavlović, Cirill Kosmač, Josip Broz Tito, Mirošlav Krleža, Radovnir Konstantinović, Oton Župančič, Miloš Crnja ski, Stevan Raičković, Antonije Isaković, Moša Pi jade, Jure Kaštelan, Dimitrije Tucović, „Rodoljub Ćolaković, Jovan Cvijić, Vasko Popa i drugi.

Stranih pisaca je ukupno 29, od kojih 9 engleskih, #8 ?rancuskih, 5 poljskih, 4 ruska, a po jeđan pisač Jtalijan. Šveđanin i Nemac.

U svim ovim knjigama objavljeno je 46 predgovora jugoslovenskih pisaca, a prevodilaca je ukupno 40. Među imenima autora predgovora nalaze se, između ostalih Viđo. Latković, Božidar Kovačević, Bogdan Popović, Eros Sekvi, dr Viktor Novak, Borislav Mihajlović, Mlađen Leskovac, Josip vVidmar, Blaže 'Komeski, Milorad „Panić-Surep, dr Kosta Todorović, i drugi. Među prevodđiocima Zadruginih izdanja U Isidora Sekulić, Momčilo Stevanović, Vera Naumov,

Borivoje Nedić, Rokhksanda Njeguš, Miodrag M. Pešić, ·

Milica Mihajlović, Miloš Đurić, Stanislav Vinaver. Desanka Maksimović. Slobođan Selenić, Ivanka Marković, Jelena Matić, Jovan Ćirilov i drugi.

Prema tome, za vreme od 1047 do 19065. godine u ovih 145 kola SKZ je objavila ukupno 1719 jugoslovenskih i 29 stranih autora, šio ukupno sačinjava jednu grupu od 208 autora — objavljenih samo u kolu. | i rc OS ek

Celo M. kolo 1561. godine posvećeno je Dvadesetogodišnjici, ustanka (1941 — 1961). U kolu je objav“

y fi “: „______L_____ ___-__--- ——_—_—— —_Z—:S| JI ATI _— II —— eee el

Glavni i odgovorni urednik Tanasije Mladenović. Sekretar | i i Hičkc S. Igniatović, Momo Kapor Dragan Kolundžija, Velimir Lukić, Aleksandar Petrov, Predrag Protić, iplazi svake druge subr!e. Pojedini primerak 50 para (50 dinara). Godišnja pretplata 10 novih dinara

č dvostruko. List izdaje Novinsko-izdđavačko preduzeće „Mnijževne novine“,

ljeno šest knjiga ođ kojih je prva „Četrdesetprva“, izbor govora i članaka Josipa Broza ita; druga je. Dosvećena 1941“, a ostale četiri knjige su dela Miroslava 'Krleže,

uspomeni na „Kragujevac, 21. oktobar ·

Ive Andrića, Otona Župančiča, i Zbornik eseja ma- ·

kedonskih pisaca o makedonskoj književnosti u izboru Blaže Koneskog.

Posebne knjige u ovim kolima SKZ posvećene su uspomenama na naše Književnike i naučnike, i to:

Jovana Steriju Popoviću (stogodišnjica smrti 1954, uredili Branislav Miljković i Milan Đokoviđć), Marina Držića (450-godišnjica rođenja, 1958: priredio Miroslav. Pantić), Lazu Kostića (pedesetogodišnjica smrti, 1960; priredio Miladem Leskovac), Dositeja Obrađovića (stopedesetogodišnjica' smrti, 1961; priredio . Mlade? Leskovac), Mošu Pijade (knjiga „njegovih “eseja. o umetnosti, 1964), Jovana Cvijića (stogođišnjica rođenja, 196) .i Stojana Novakovića „(pedesetogodišnjica smrti, 1965).

Pored toga je SKZ posebnim izdanjima učesštvOvala u proslavi s'ogodišnjice smrti Vuka MKaradžiča

i

izdavanjem dela „Vukovi zapisi“ (u tiražu odđ 40.000 '

primeraka) ! „Sıpska revolucija“ T,eopolđa Rankea; u obeležavanju hiljadugodđišnjice ćirlskog pisma iz davanjem dela „Ćirilo i Metodije“ (194); u proslavi

pedesetogodišnjice smrti Jovana Skerlića izdavanjeni

„Skerlićeve spomenice" (1954),

i istom: vremenskom »periođu SKZ je, polazeći od činjenice bostojanja. brojhih izđavačkih preduzeća i bogate i vrio razgranate izdavačke delatnosti u našoj zemlji, svoj izdavački program ovijentisala u pravcu izdavanja onih dela za koje drugi izdavači nemaju intereša, a uklapaju se u izdsvačku koncepciju SKZ i neophodna su načoj kulturi. Tako sU pokrenule sleđeće edicije „Umetnički sbomenici Jugoslavije“, istorijska izdanja — izašla „Istorija Vizantije“ od Ostrogorskog i „Istorija . srednjovekovne bosanske države“ od Sime Ćirkovića, delo za koje je prošle godine dođeljena Oktobarska, magrada građa Beog+ rada. Intenzivno se pripremaju Knjige iz edicija: Stara srpska književnost, Strani putopisci o srpskom narodu, Monografije građova (u pripremi monografija o Beogradu i Kragujevcu, Rečnik starog srpskog jezika i drugo. . |

SRŽ wu saradnji sa Macom srpskom u Novom Sadu zajednički izdaje eđiciju „Sıpska književnost, u sto knjiga“. Do sađaje izašlo 85 knjiga u XVII kola, u tiražu od 7.50 kompleta po kolu,

U izdanju edicije „Umetnički spomenici Jugoslavije“ ravnopravno učestvuju Srpska Književna zadruga i Izdavačko preduzeće „Prosveta“ iz Beograda u okviru zajedničkog programa i tehničke opreme sa Izdavački pređuzećem „Zora“ iz Zagreba.

Samo u poslednje tri gođ:ne, u redovnim kolima od domačih autora, objavljeni su Stevan Raičković, Simeon, iščević, mogdan Popović, Moša Pljads, Ahtonije Tsaković, Jure Kaštelan, Dimitrije Petar Kolendić, Vasko Popa, Petar Konjović, Stojan Wovakovjeć i Jovan Cvijić. U istim kolima objavljena su dela dva autora iz' Poljske, jednog iz Ukrajine, jednog iz Engleske, kao i zbornik „Avangardna drama“. U istom. periodu je u biblioteci Tstorijskih izđanja SKZ objavljeno delo Sime Ćirkovića „Istorija srednjovekovne bosanske države“, i „Srpska revolucija“ T,eopolđa Rankea. 1964. godine pojavile su se prve dve monografije „Umetničkih spomenika“: „Mileševa“ Svetozara Rađojčića i „Sopoćani“ Vojislava Đurića. UW proteklom trogodišnjem periođu su Kao 'bposebnm izdanja objavljena sledeća dela: „Skerlićeva spomenica“, „Antologija Srpškog pesništva (XII — XX V)

##

Fiž

"rakoviš,

Beograd, Francuska 7. Telefoni 627-286 (redakcija) se ne vraćaju. Tekući račun broj 601-1-208, Štampa „Glas“, Beograd, Vlajkovićeva 8.

tribina tribna iribina tribina tribina tribina tribina trih

POVODOM KAMF »BEOGRADSKE NEDELJE«

ANJE

koju: je sastavio Miođrag Pavlović, „Antologija narodnih ı junačkih. pesama“ Vojislava Đurića, knjiga Velibora Gligorića „Hronika jednog doba“, zbornik „Ćirilo i Me'odije“., · :

Izdavački program za 1966 gođinu obuhvata: u okviru 59. redovnog gođišnjeg kola — Desenka Maksimović: Izbor Pesama: Ivan Gundulić: Osmanlı Savremena slovenačka pripovetka; Hans Georč Bek: Istorija vizantijske književnosti; Jakov Ignjatović: Memoari: Anica Sav'ć-Rebac: MBseji; Viktor Šklovski; Zoo ili pisma ne o ljubavi. U okviru e đicije„UmetničkispomeniciJugoslavije“ Tiraga Panić: Bogorodica Ljeviška; Anika Skovran: Morača, U biblioteci stare srpDske književnosti pojaviće se — Tristan i Izolda, i Svod starih srpskih 'pesama. Biblioteka posebnih izdanja doneće Srpsku likovnu Kritiku XIX i XX veka od dr Lazara Trifunovića i monografiju Nadežda PetYović od dr Katarine: Ambrozić. U biblioteci istorijskihizdanja izaći će Kraljevstvo Slovena od Mavra Orbinija i Sirani putopisi o srpskom narodu (četiri knjige). ;

Ovu i Ovakvu izdavačku politiku vodio je Upravni odbor SKZ u kome se, tokom protekle tri godine nalazio niz kulturnih i javnih radnika. Za ove tri, godine ,članovi Upravnog odbora, bili su, ili su još. uvek: Andrić Ivo, Božić, dr. Ivan, VelmarJanković Svetlana, Veselinov Stanka, Vukos Milan, Vulić. Stanislav, Gavrilović Zoran, Gligorić Velibor Đerić Gligorije, Đurić „Sveta, Isaković Antonije, Jeremić Dragan, Kulenović Skender, Kušić Jelisavcta, Lalić V.. Ivan, Matić Dušan, Međaković dr Dejan, Wladenović Tanasije, Palavestra dr Predrag, Pervić Muharem, Popa Vasko, Pavlović Miodrag, Protić B. Miodrag, Njeguš Roksanda, Samardžić dr Radovan, Stipčević dr Nikša i Hristić Jovan.

"Planovi za već izdate knjige i perspekfivne blanove izdanja SKZ Upravni odbor je doneo u saradnii sa uređivačkim „odborima za pojedine „Kolekcije. Sastav tih uređivačkih odbora je sleđeći:

— za Kolo: Ivan V. Lalić, Jovan Hristić, dr PredYrag Palavestra, Svetlana Velmar-Janković, Milorad Pavić i Zoran Gluščević,

— za „Umetničke spomenike Jugoslavije“: dr Svefozar Radojčić, dr Vojislav J. Đurić, Vasko Popa, dr Sima Ćirković i dr Franja Barišić,

— za Is'orijska izdanja: dr Radovan Samardžić, dr Sima Čirković i dr Franja Barišić.

— za „Stara. srpska književnost“: dr Đorđe 'Trifunović, Vasko Popa, dr Dimitrije Bogdanović,

— za fototipska izdanja: dr Ivan Božić, dr Dejan Medaković i Janko Hrkalović.

Prema oceni Upravnog odbora SKZ za realizaciju izdavačkog plana u 1966. i perspektivnog izdavačkog programa SKZ, Koji zbog opšttmošti ne navodimo detaljno, biće potrebno u narednim: godinama uložiti znatne napore. SKZ i pored sveg entuzijazma svojih članova te zađatke neće moći da uspešno izvrši, ako nema neophodnu podršku javnosti, koja je pozvana da kaže svoju meritornu reč u poslovima od opšteg interesa i značaja.

Upravni: odbor SKZ duboko je uveren da je do sada rađio u sklađu sa kulturnom politikom za koju se zalaže maše socijalističko društyo.

Obaveštavajući iscrpno javnost o svojoj delatnosti i nameravanim akcijama, SKZ je. uverena da je to majbolji odgovor negatorskoi kampanji, a u isto vreme i dobar povod da se Tazgovori vode kvalifikovano, ozbiljno, i Kulturno.

ređakcije Bogđan A. Popović. 'Pehničko-umetnička oprema. Dragomir Dimitrijević.

UMBSTO PISMA ČITALACA

O kojem je delu štampe reč?

Čemu koristi napis Mome Kapora „Gospođica konstrukcija“?

KAO REDOVAN ČITALAC „Književnih - novina“, wu broju od 19. februara, na strani 7“, pročitao sam na. pis Mome Kapora „Gospođica konstrukcija“, Tu je mlađi dramski pisac (u čiji talenat veruju oni koji su gledali njegove drame) pokušao da ukaže na tež. sje pojeđinih televizijskih „dramskih kritičara da umanje literarnu vrednost nekih TV drama i stvaraiačku sposobnosf, njihovih autora, pedantno tragajuči po tekstu za nepostojećim i izmišljenim kon. strukcijama.

No, nije samo to zbog čega 86 obraćam „KMnjižev• nim: novinama“ za malo prostora. Najviše me je na pisanje podstakao treći pasus od kraja Kaporovog članka u kojem on osuđuje „smelost“ televizijskih writičara, njihovu nestručnost, neznanje i neđora• slost pozivu. Da je Kapor ostao pri argumentima, staložen, objektivan, bez želje da se kroz sopstveni napis obračunava sa sopstvenim kritičarima —' sve bi bilo u ređu. Jer, ko bi se mogao protiviti plemeni• tom naporu za unapređenje televizijskih dramskih Wwrograma i podizanje na viši nivo objektivne i struč. ne televizijske Kritike.

Ali, upravo tu je Kapor izncverio svog čitaoca (i gledaoca) i svoj napis sveo gotovo na nivo ličnog obračunavanja i vređanja. Zašto mu je, na primer, bio po'reban i čemu služi sledeči pasus: „Ali, to je samo šest literarnih konstrukcija!” — urla Kritičar iz nekog kestenovog lista sa bulevara. Gde su još dve, pitam te? Gde su još dve? Od tebe nikada neće postati televizijski kritičar, makar sto godina rađio kao sportski novinar!* Zatim Kapor nastavlja u istom pasusu u vidu fusnote: (To je običaj u jednom delu naše štampe: jedina kvalifikacija za televizijskog kritičara je da je nekada blo loš sportski novinar, Pri mer: Argus — zagrebački „Vjesnik“).

Mislim da je u najmanju ruku neđopustivo da se na ovakav način govori o novinarima uopšte, a sport* skim posebno. Među njima kao ljudima od pera, ima | vrlo dobrih poznavalaca umetnosti, čak i pojedinaca

Đoljih od on:h koji se nekom. od grana umetnbs

bave kao profesijom. I još nešto; AyYgus (pseudonim

novinara Borisa Jankovića) nije bio loš sportski no-

vinar. Naprotiv! Sem toga, Janković je pisao | piše

članke i reportaže, kao i druge vidove novinških : napisa, u svim izdanjima „Vjesnika“, koja se ne mo" gu ubrajati u „listove sa bulevara“, 80% ij Čudim se, iz tih razloga, što su „Književne novi. |) mne“ u napisu koji je pretendovao na postavljanju | stvari na svoje mesto objavile tekst Koji omalovai Lj

žava čitavu jednu profesiju veoma blisku području književnog rađa i u kojoj su mnogi književnici proveli (ili još provode) velik deo svog Života i u kojoj oni i danas aktivno dejstvuju. pi Bilo bi, kažem, mnogo poželjnije i za čitaoca pri nvatljivije da se do kraja ostalo na činjenicama, 'kojih svakako ima, a ne da se „jednom “delu naše štampe“ (koje i gde!?) potura neštio što ne postoji, da se stvari konstruišu u ime pohoda protiv konstrukcija. Tako se umanjio efekat stvaralačkog zamaha ža otvorenom diskusijom (koja se razlikuje od Oomalovažavanja) i promašio cilj koji se želeo pogoditi, ma-

kar i za jeđan krug. Vi Aleksandar Mišić ODGOVOMNR 1

Poštovani druže Mišiću, PNS: NIKOME NIJE ni na kraj bameti da piše o „Paslji po Mateju" Johana Sebastijana Baha, ukoliko ne poznaje do u tančine istoriju muzike i motni sistem. o teteviziji, naprotiv, izgleda da je pozvan da suđi svako ko poseđuje televizor. A umetnost televizije, isto toliko je umetnost, kao i muzika, slikarstvo, .p0* zorište ili film, šta više televizija predstavlja sintezu svih tih medijuma, što opet zahteva izvesno umetničko obrazovanje „ako dozvoljavate, a možđa 1 nešio više od toga, kada se radi o njenom javnom .oćć“ njivanju. - a }

Niko nema ništa protiv sportskih novinara +— Na? protiv! Njihov posao je težak i, ako ništa 'drugo, zahteva poznavanje pravila igre o kojoj se piše. Ni kada se ne bih usudio da napišem prikaz jedne.,{udbalske utakmice, jer smatram da je'za tako šta po trebno osećanje za finese, elastičnost, elokvencija, ljubav za fudbal... y tt.

i Nadam se da je sasvim normalno što i od sport skih novinara zahtevam istu dozu odgovornosti kađa je reč o televiziji ıli televizijskoj drami.

Što se tiče opaske „kestenov list sa bulevara“, i kao novinar, druže Mišiću, čitajući dnevnu štampi najbolje ćete moći utvrditi na koga se ta opaska odnosi — pa, kao što vidite, ne želim da se. mešam u vaš poziv jer sam pisac, a ne novinar. ;

A naš cenjeni Argus, koga vi sa toliko Žara br nite, taj tajanstveni pseudonim koji me neodoljivo podseća na Zevsovog sina i veoma kvalitetnu supu. taj dakle Argus, koji kao sportski novinar vodi i te levizijsku rubriku u časopisu „Stuđio“, umeće da 3 brani i sam, ako to bude želeo. Mi s poštovanjem ;

Momo Kapor A ec aaa 0: 1 AM, UO OU VU AO O i, OZ OAAJ

v_i

Ređakcioni odbor: Božidar MPožović, Dragoljub Dušan Puvačić, Vladimir Rozić, Pavle Stefanović. Kosta Timo{ilević ı Pelar Volk List (1.000 starih dinara), polugodišnja 5 novih dinara (500 i 626-020 (komercijalno odeljenje i administracija). Rukopiš

starih dinara) Za uefranstvo,