Književne novine

.

i RO TSS E

Univerzitetska bib MSVRTOZAR MARKOYICOM BWOGRADD ca ODN

liotek-

LIST ZA KNJIZEVNOST UMETNOST

OVINE

|I DRUŠTVENA PITANJA

Godina XX Nova serija Broj 326 BEOGRAD, 27. APRIL 1968. List izlazi svake druge subote ·

Cena primerku 50 para (50 dinara)

aktuelnosti

IU DANA

BEOGRADSKI STUDENTI

I DOGAĐAJI 'U POLJSKOJ

KAO ŠTO JE POZNATO, na imicijatuvu ogranka SK grupe za sociologiju Filozofskog fakulteta u Beogradu, studenti Filozofskog fakulteta uputili su pismo solidarnosti studemtima varšavskog univerziteta. Ovu inšcijativu prihvatili su i studenti nekih drugih fakulteta i visokih škola. Dao joj je punu podršku i Fakultetski odbor SSJ Filozofskog fakulteta. Studemti su protestno pismo rektoru varšavskog univerziteta ı pismo solidarnosti poljskim studemtima potpisivali pojedinačTIO, primajući ma taj mačin na sebe punu. moralnu odgovornost.

Međutim, Univerzitetski odbor Saveza studenata nije odobrio ovu akciju. U saopštenju koje je objavljeno u 14. ovogodišnjem broju »Studenta« kaže se da se u Poljskoj vođi borba između Konzervativnih. i naprednih snaga, da je ta borba unutrašnja stvar Poljske, da treba pustiti mapredme snage u Poliskoj da same izvojuju i izbore svoja prava i da je najbolji način podrške poljskim „progresivnim snagama »naše poverenie u mjihovu sopstvenu snagu«. U diskusiji koja se vodila povodom događaja u' Poljskoj ı Čehoslovačkoj na Pravnom fakultetu, prema „izveštaju »Studenta« od 23. aprila, Nijaz Dizdarević je 'rekao: »Da sam student {a ne bih potpisao to pismo! Ne bih se pre svega složio sa nekim formulacijama u mjemu, na primer onom o studentskom avangarđizmu... a svakako bih razmislio ı o tome kakav efekat može. da izazove takvo solidđarisanie«. Na sastanku od 18. aprila ma Filozofskom fakultetu, koji |e bio u stvari opšti zbor studenata beogradskog ·PFilozofskog fakulteta, data su obiašnjenja koja bi trebalo da predstavljaju domunu izjave Un%werzitetskog odbora. Reč je, saopšteno ie tom priikom, o događaiimma o kojima nismo dovoljno obavešteni, nije nam w dovolinoj meri poznato stanie u Poliskoj, šta je u pozadini zbivanja ı koje sve snage tamo deluju.

Ovakav stav n'je dobio podršku studenata Filozofskog fakulteta. Većina učesnika zbora smatrala je da je akcija Fakultetskog odbora Saveza studenata potpuno opravdana, da je reagovanje Univerzitetskog odbora inspirisano dobrim delom povređenom sujetom i da. u ovom tremutku. nije na mestu. Docent dr Vladimir Jakovljević okvalifikovao je insistiranje Univerzitetskog odbora: da progresivnim snagama u Poljskoi treba omogućiti da se same izbore za svoja prava kao čist izolacionizam, a »zatvaranje u puževu kućicu čisti je malograđanski egoizam«. Sa zbora je upućeno otvoreno pismo Univerz'tetskom odboru u kome se fakultetski odbor Saveza studenata ograđuje od pisma Univerzitetskog. odbora. Univerzitetski odbor nema kompetencijje da sc ogradi, kaže se u pismu, od pojedinačn'h pot: Pisa studenata, a pismo su studenti pojedinačno potpisivaTi. Ispod tog dokumenta nalazi se 1.520 studentskih potpisa. »Ko daje pravo Univerz'tetskom odboru, ili bilo kome forumu u OvOj zemlji slobodne misli, da Sćč ograđuie i da. osuđuje individualni stav? Da l}) on ima patronat nad njima? — pitaju se studenti u pismu. U otvorenom. pismu dalje se kaže da Je UOSSJ izgubio osnovni politički nerv reagovanja i da se u određenoj Situaciji osetio slab, bez odgovornosti i boz inicijative. Suštinsko pitanic e ko u ovom frenutku pokreće akciju. »Nije li paradoksalno da se Univerzitetski odbor ograđuje od akcije koja, je upravo počela u članstvu, a ne u nekom od foruma, kad se ima u vidu da je osnovno mačelo maše SsOCJjalizma — SAMOUPRAVLJANJE, a to znači donošenje odluka u redovima samoga člansiva, Dakle, pripisuje nam se kao greh ostvarenic osnovnih samoupravnih prava«. Na kraju pisma ističe se da Univerzitetski odbor zbog ovakvog stava mora da odgovara pred svojim članstvom i da Savez studenata ne sme da toleriše takav način »krutog i naviknutog rukovođenja«. »Čime obiasniti stav toz odbora da pruža podršku sociialističkim studentima Zapadnog Berlina, a istovremeno še OPgrađuje od akcije solidarnosti sa Sstudentima Poljske«?

Diskusiie o Poliskoi dobile su prilično veliki publieitet u noslednia dva broja »Studenta«. U članku »Za ili protiv posmatračkog morala« (23. TV)

I BORAC, i pesnik, i tragalac, 1. ViZIOnar, Milorad Panić-Surep bio je iznad svega odan svojoj zemlji. I iz te duboke i neraskidive odanosti .izvirale su sve njegove vrline, književne i društvene, vrline inicijatora i organizatora, njegova neiscrpna energija i nepoko-

'sve je mogućno objasniti u složenoi i istovremeno ·jednostavnoi ličnosti Su'repovoj. Lično i, opšte, bili su u njemu

'ci u poeziji jesu i prvi njegovi koraci

njegovom javnom akcijom.

Danas, na ovoj neumitnoj granici između Života i smrti, pred odrom Surepovim, i njegov. književni rad i

čoveka. Ako to sve nismo, ovako jasao, videli za njegova. života, znak je, samo, maše slabosti i nesavršensiva zbog kojih savremenike jasnije vidimo pred probom nego u vrevi svakodnevice., Ako traume iz najranijeg detinjstva zaista ostavljaju ·ožiljke za ceo ljudski život, onda se treba podsetiti :da je najdalje sećanje Surepovo bilo svirepa i krvava odmazda kojom se nepri-

Ilija Moljković osuđuje saopštemje Univerzitetskog odbora. U drugom ·jednom članku »NeštO novo i u Univc)zitetskom komitetu SK« (isti broj), kaže se, između ostalog: ».. sva fa

pomeranja-dovela- su u nepniliku i-od-

govorne pojedince i forume koji su reagovali, kao što.-se od pojedinih i moglo očekivati, uglavnom konzervalivno: neki su pretili želeći da sve to zaustave; neki su se distancirali ili ograđivali — kažu u ime dalekovidosti i kompleksnijeg viđenja istorijske situaciie, Treba ih rvazumeti,nije im bilc lako: navikli da ma. vreme dobija- . iu '»recizno formulisane ocene i zapakovane stavove, oni su i ovom prilikonti očekivali sledovanje. Možda su ga dobili, ko će to- znati, Uglavnom,

- to | onašanje i to mišljenje je uslovlje-

mo onim društvenim strukturama koj su ušćezle, ili, pak, treba da iš- . ŽeZI U“.

· ita kraju, treba dodati da studenti beogradskog fFilozolskog fakulteta iu svojoj akciji davanja podrške poljiskim studentima nisu bili usamljeni. Ima su podršku jednog dela univerzitetskih nastavnika, a slične, akcije . osetile su se i na drugim fakultetima. u zemlji. Univerzitetski odbor Saveza. studenata u Ljubljani je, na primer, takođe uputio otvoreno pismo rektoru Varšavskog univerziteta i poljskoj ambasadi u Beogradu. Znatno umerenije. u tonu, pismo ljublja.iskih studenata po Svoffie cevovnom Sstavu se ne razlikuje mnogo od protestnog pisma beogradskih studenata,

lebljiva vera. Odanošću svojoj, zemlji,

sliveni bez ostatka. Prvi njcgovi i|kora- ,,

u društvenoj alkciji. I poslednii. njego-, vi napisani redovi išli su ukorak s'

njegova javna akcija izrastaju pred. nama kao jedan veliki primer pravoga ·

jatelj slobode i dostojanstva njegOvog naroda, u opusrošenoj i bopaljenoj Mačvi, sveti za poraze na Ceru i Kolubani i da su među žrfvama tog slepog beša bili i Surčpovi seljaci ı seljanke,

njegovi najbliži, i njegov otac; Ali ta

bolna sećanja nisu u·Surepu, pesniku ı Goveku, ugasila veru u smisao borbe za jedan lepši i pravedniji svet; ona

„Su mu,. samo, očvrsnula nadu i dovela

ga do vere u revolucjju. i Već i Surepovi, mladalački. stihovi iz studentske mansarde nadahnuti'su tom Veromi:

Kroz okno padaju u nju zvezde, od daha drhti plamen plinski; sve je tu tako trošno i tiho,

ceo taj Život sirotinjski.

U uglu plesniv san te čeka

i gladni pauk što plen vreba. Legneš li slomljen, smeši se na te kroz okno plavo oko neba.

· Vreme u kome su ti stihovi ispevani bilo je za osetljivu mladost odveć teško, pa je ı sama vedra slutnja nagoveštavala lepši ishod,

_ Mladalačka lirika Surepova, meka i setna, ispunjena je fihom tugom i bolnoni čežnjom, koje su, u to vreme, njene najčešće pratilje. Njegove nime,

PISMO G. LUKAČA REDAKCIJI »PRAXISA«

NA CIRKULARNO PISMO »Praxisa« povodom otpuštanja šestorice profesora varšavskog univerziteta, objavljenom u prošlom broju »Književnih novina«, član saveta redakcije časopisa »Praxise Đerđ Lukač poslao je svoj odgovor. Njegov odgovor biće objav-

· ljen sa ostalim odgovorima ređakcij-

skog saveta »Praxisa« u trećem OvOg0dišnjem broju časopisa. Lukačevo pismo glasi:

Budimpešta, 11. 4. Dragi.drugovi Petrović i Supek!

PRINCIPIJELNO SE SLAŽEM, da moje ime stavite pod ·svoj protest. Ja sam, kao i vi, uvjeren, da se problemi marksizma ne mogu regulirati administrativnim mjerama. - . No kako bih moje stajalište, koje .

se naravno u fakvom stavu prema

administrativnim mjerama ne razlikuJe-od vašeg, mogao' primjerno Izra· ziti, moram vas moliti, da s mojim potpisom ujedno objavite. i slijedeće napomene.

Renesansa marksizma može Se OStvariti samo kroz ozbiljna znanstvena

istraživania i njihovu kritiku u slo-

bodnim diskusijama. U sadašnjem je stanju neizbježno, da različiti nazori o ovom kompleksu pitanja, nazori koji se međusobno bore, nastupaju javno, pri: čemu nipošto svaki subijektivno pošteno mišljeni stav nije i objek-

-lo'

MILORAD PANIĆ - SUREP

(1912 — 1968)

raznovrsne, i muške, i ženske, i daktilske svedoče o razvijenom muzičkom osećanju koje jeste i u tradicijama prethodne poetike, ali je, isto. tako, i u ritmu koji ima lične, umetničke odlike, originalne harmonije. Njegovoj poetici još niie data ocena koju ona zaslužuje i po svojim sadržajnim, misaonjm i emotivnim, i po svojim muzičkim kvalitetima.

U godinama predratnih nemira Surepova poezija je izoštrila sluh za predznake bune, sluh koji čuje pritajene glasove:

Kobno zviždi bura puna jeze, · čadno ljudski zapliću se puti; za životom namiču se reze, pod grlom se oštre noži ljuti.

Velikim istorijskim mplatnima Surep se opratio posle revolucije. Iz tog novog vremena i njegovog zrelog književnog stvaranja ostaju trajno njegove značajne knjige »Kad su živi zavideli mrtvima« i »PFilip Višnjiće. U prvoj, tragajući za starim zapisima, svedočanstvima patnje i stradanja, Surep je hteo, očevidno, da savremenicima ı potomstvu prizove “u sećanje neuništivi otpor zlu, kao plamičke koji, još škrto, osvetlšavaju puteve narodne sudbine kroz mrak vekova u ropstvu. Ti plamičci su u poeziji bune Filipa Višnjića· male i nemocne otpore doveli do monumentalnih đimenzija borbe za slobodu. Ustanička Srbija je u Višnjiću dobila svog najvećeg pesnika čiju je viziju Surep, brižljivom i dubokom. analizom, osvetlio kao niko pre njega. · S” velikim razumevanjem i Ss pravom naučničkom akribijom Surep ie našem čoveku približio ı remek-deruske poezije XII veka, »Slovo o Polku Igorovu«. On je starom ruskom spevu u arhaičnom jeziku svog naroda našao jedan od najadekvatnijih izraza našeg pesničkog prevodilaštva uopšte. i

Ponirući u minula vremena, Surep je ovim svojim književnim radovima, koji su tražili i sigurno istorijsko znanje i, isto toliko, pouzdano osećanje stila, zadužio našu kulturu interpretacijama visoke vrednosti i otvorio novu GOLU Da SE upoznavanja s prošošću. Jezik poslevukovskog vremena Surep je znao i osećao u svom njegovom leksičkom obilju i u svem njegovom semantičkom bogatstvu. Pa ipak, njegov jezik nije ostao u strogim granicama starine. On je svoj iezik oplodio na narodnim izvorima ali je uspeo i da ga osavremeni na svoj, osobem način. I, još više, uspeo da se oslobodi stega jednog opšteg, zauvek definisanog jezika, i da jezik stvaralački učini funkcijom svoje teme odnosno sadržine. To suvereno vladanje jezikom ostaće njegov dragocen prilog našoj književnosti.

odjednako i istovremeno okrenut prošlosti i budućnosti, i istinski angažovan u svom vremenu, Surep je izgradio delo pred kojim stojimo ispunje-

ni dubokim poštovanjem. Milan Đoković

/

"tivno gledano. marksistički. Svaki od ·

nas ima dakle puno pravo otvoreno izreći da nazore određenih mislilaca koji se izjašnjavaju za marksizam. ne drži doista marksističkima. To ni u ovom slučaju ne želim i ne mogu prešutjeti. Moje radikalno odbijanje svake administrativne mjere (i njenog službenog obrazloženja) ne oslabljuje se·ovom teorijskom ogradom, jer ono

BALADA

Podsdam, marta. 1968.

U ledenoj.zemlji Pruskoj jednoj gospi·jedat gospa podigo je pored voda divan dvorac, kao oltar.

U tom dvorcu provela je Mnogo ljeta gospa tiha dok i njojzi smrt ne dođe

da je uzme ispotiha.

A.jednog'je dana poslije dugog, strašnog, teškog rata u taj dvorac. dojezdio ' Josif Staljin sav od zlata.

IT sad dvorac taj postoji, al Staljina nema više,

ko i svakog živog stvora sprale su ga crne kiše.

o Staljinovoj stolici

ne-marksističko u nekoj teoriji ili me· todi može i treba po mom mišljenju biti iznijeto isključivo u znamstvenim diskusijama. · Sa srdačnim pozdravima vaš

Georg LUKACH

POTPISNICI xia. PROTESTNOG PISMA

INTELEKTUALACA SR SRBIJE |

»KNJIŽEVNE NOVINE« objavile su u svom prošlom „broju protestmo Ppismo koje je, povodom poslednjih «događaja u Poljskoj, na inicijativu SrYpskog filozofskog društva, uputila jedna grupa kuliurnih i javnih radnika iz Beograda, poljskim odgovornim. faktorima i jugoslovenskoi i poljsko, javnosti. U trenutku kada je naš list išao u štampu pismo je potpisalo 45 lica, a akcija Srpskog filozofskog društva još nije bila završena. Ovu akziju Srpskog filozofskog društva podržali su i mnogi njegovi članovi iz unutrašnjosti i njihovi potpisi sfigli su mešto kasnije, a protest beogradskih intelektualaca postao je protest, intelektualaca naše republike.

U ovom broju objavljujemo lniena potpisnika protestnog pisma koji su ovaj dokumenat potpisali posle zaključenja prošlog broja našeg lista:

Dragoslav Adamović, Jovan Aranđelović, ·Andrej Andrejević, Aleksandar Banović, Jovam Ba· vrović, Ferenc Bordgvari, Milan Borovac, Teza Bukvić, Vjekoslav Butikim, „Aleksandar Vacić, Miladinka Veličković, Milan Veličković, Miodrag Vlajković, Pavle Vlahović, Mihajlo Vojvodić, Stevan Vračar, Radoslav Vujičić, Žoran Gavrilović, Ljubomir Gligorijević, Milica Guzina, Bogdan Denić, Abel Deši, Vojin Dimitrijević, Vukašin Drobnjaković, Jagoš Đuretić, Radomir Đurović, Sima KElaković, Svetlana Erić, Branimir Živojinović, Stevan Župac, Anđelka Zečević, Dušan Ivančević, Jelica Tvković, Miodrag Ivković, Trivo Inđić, Vera Janićijević, Milisav Janićijević, Aleksandar Jovanović, Dvyraputin Kavran, Velimir Kalajić,, Đorđe Knezević, Jovan Kovačević, Milan Kovačević, Radoslav Konstaniinović, Vojislav Korać, Mladen

Kostić,. Cvetko .Kostić, Budimir Košutić, Vuk Krniević, Sveta Lukić, Radomir Lukić, Ilija Mađinca, Aleksandđrea Marjanović, Jovan Mavt-

janović, Milan Marković, Ivan Maksimović, .Mi-

lan Matić, Dejan Medaković, Momčilo Milankov, Branislava Milijić, Veljko Milošević. Andrej Mi-

trović, Mirjana Mihać, Kosta „Mihailović, Ilija Moljković, Relja Novaković, Miša Nemajic. Miodrag Orlić, Vuko Pavićević, Tatjana Parenta, Slobodan Pejović, "Vesna · Pešić, Nebojša Popov, Milorad Radević, Milan Radojević, Radomir Reljić, Radomir Samardžić, Mladen Srbinović, Vladeta Stanković, Jugoslav Stanković, Dbradđ Stanojević, Aleksandar Stojanović, Ljubiša Stojanović. Radmila Stojanović, Radoslav Stojanović, Živorad Stojković, Miodrag ' .Ste{anović, Dušan Stošić, ıvo Tartalja, „Bogđanka Terzić, Nikolaj Timčenko, Bogdan Tirnanić, Dojčilo Tomović, Miroslav Topić, Bora. Ćosić, Jadran PFerluga, Nikola Čobelić, Vasa Ćubrilović, Radmila Šalabalić, Leonid Šejka, Dragutin Sošić, Đura Šušnjić, Antonije Isaković, Dobiica Čosić, Ana Čolak Antić, Ivan štajnberget, Nikola Rot, Aleksandar Bukvić, Predrag Ognjanović, 'Čeđomir Dragićević, Dušan Đorđević, Branislav Milojković, Lidija Vučić: i Mihajlo Roter.. ;

Ovo protestno pismo potpisalo ic, dakle, 160 intelektualaca Socijalistićke Republike Srbije. i

DVA PISMA BEOGRADSKIH | STUDENATA i

NEDAVNO JE sa Beogradskog univer:

zitoeta upućeno pismo solidarnosti SO-

cijalističkim studentima Savezne Re-

publike Nemačke i Zapadnog Berlina

i protestno pismo Senatu Zapadmop

Berlina zbog atentata na revoluciona: . Nastavak na 2, strani

Vuk KRNJEVIĆ

U dvorcu je jeđna soba a u Sobi sto je velik,

pored stola stolica je — tu je sjeđo Josif Čelik,

T.ja sjedoh tha stolicu, oprezno ko dijete što bi, al se ništa ne dogodi: Strava: SYce mi ne probi,

Nema više strašnog brke od kog mi.se”krv ledila

. dok sam bio ludo dijete uplašeno od strašila,

Stolica je baš spokojna

(mirno Rosi svoje breme) od pogleda mhnogih ljudi koji troše svoje vrijeme.

Njeno vrijeme duže živi,

10 je vrijeme od trajanja,

a Staljin je, kao i ja,

samo prostor umirahja. '