Narodno blagostanje — dodatak

dporedili a narednoj tablici za poslednje četiri godine. Dobijamo .

sledeću sliku: Račun гаупапја.

1927. 1928. 1929. 1930. u hiljadama dinara

Aktiva Blagajna 1.054 1112 838 1.186 Žiro Poštanska šted. — 230 239 328 Potraživanja kod banaka 464 584 1.999 592 Menice 2766 11.393 15.556. 17.836 Tekući računi 10.395. 11.302 10.997 11.837 Hipotekarni zajmovi — 1.000 1.000 700 Hartije od vrednosti 192 192 232 297 Devize i valute 172 186 185 163 Inventar 1 dinar

Pasiva Glavnica 1.500 3.000 3.000 3.000 Rezervni fond 525 927 980 1.063 Fond za kursnu razliku 33 33 33 33 Razni rezervni fondovi 4 2 4 4 Ulozi na štednju 16474 20.589 20.319 26.345 Ulozi po tek. računima 64 421 3.637 Poverioci — — 151 _ 903 Reeskonti 1.248 350 1.837 505 Nepod. dividenda 13 12 21 21 Prenosna kamata 159 176 254 257 Čista dobit 483 486 809 807 Zbir bilanse 21.043. 25.999. 31.042 32.940

Račun gubitka i dobitka.

Rashodi Kamata — — 1.439 1.592 Porezi 240 320 321 499 Plate 432 420 325 352 Troškovi = = 112 149 Čista dobit 483 421 809 807

Prihodi Prenos dobiti = == == 2) Kamata 309 341 1.934 2.070 Provizije 843 884 1.073 12320 Zbir prihoda 1252 1.225 3.008 3.401

Zbir bilanse pokazuje tendenciju ka znatnom povećanju, po čemu se razlikuje od bilansa drugih banaka — koje nemaju ovakvog poslovnog poleta. Od 1927. godine zbir je porastao do kraja 1930. godine za 11 miliona na 33 miliona dinara, što je posledica dveju promena: povišenja glavnice i priliva uloga. Ulozi na štednju pri tome preovlađuju. Prema 1927. godini, glavnica je u 1928. godini povišena na 100% ,od 1.5 miliona na 3 miliona dinara. Znatan je takođe porast kod rezervnih fondova, koji iznose krajem 1930. godine 34% od glavnice. Sopstvena sretstva, ne uzimajući pri tome u obzir godišnju čistu · zaradu bančinu, porasla su prema 1927. godini od 2.06 miliona na 4.1 milion odnosno za punih 100%.

Tuđa sretstva su porasla u toku ovih poslednjih četiri godina za preko 11 miliona, na ukupno 27.7 miliona dinara, od čega iznose samo ulozi na štednju 26.35 miliona dinara. Strana sretstva potiču iz sledećih izvora: uloga na štednju i po tekućim računima, poverioca i reeskonta. Kod uloga primećujemo, da u 1929. godini čak i malo stagniraju; oni su za skoro 300.000 dinara manji oa stanja krajem 1928. godine. Zatim dolazi nov polet i krajem 1930. godine oni su porasli za preko 6 miliona na 26.34 miliona dinara. Poverioci u 1927. i 1928. godini nisu zasebno iskazani, tako da postoji mogućnost, da ih nema. U 1929. godini iznose 151 hiljadu a u 1930.

godini 903 hiljade dinara. Zbog priliva uloga smanjeni su u.

1930. godini i reeskontni krediti, prema 1929. godini za 1.3 miliona na 505 hiljada dinara. |

Ukupni obrtni kapital iznosi krajem 1930. godine skoro 33 miliona dinara, a plasiran je uglavnome preko meničnih kre-

3

dita i po tekućim računima. Strukturelhna promena u kretanju ovih pozicija veoma je interesantna. Tako vidimo, da su kre-

; diti po tekućim računima u 1927. godini bili za 10.4 miliona

veći od meničnih kredita, koji su u ono doba iznosili 8.76 miliona dinara. U 1928. godini dostižu jednaku visinu a u 1930. godini razlika je već vrlo znatna. Kredit po tekućim računima iskazani su sa 11.84 miliona a menični krediti su porasli na 17.83 miliona. To je posledica specijalnih okolnosti, a naročito leži u tome, što je vrednost zemljišta u toku poslednjih godina znatno smanjena. Hipotekarni krediti, koji su u ranijim godinama iznosili jedan milion dinara, smanjeni su u 1930. godini, iz istih razloga, na 700 hiljada. Pozicija hartija od vrednosti је за 300 hiljada u poslednjoj godini znatno porasla — 510 primećujemo kod večine banaka. Likviditet banke je odličan. Ako saberemo sve likvidne pozicije, onda vidimo da iznose 2.56 miliona, dakle 10% od uloga, što je više no dovoljno. U 1929. godini ona su za 900 hiljada bila veća, što dakle dokazuje, da je banka u 1930. godini više sretstava produktivno plasirala. Ova promena potiče verovatno od toga, što je banka u 1929. godini likvidirala razne angažmane, koje "je u 1930. godini nanovo plasirala — Rkrafkoročno i род povećanim sigur-

· nostima.

U računu gubitka i dobitka primećujemo porast prihoda od kamata, kao i porast dužne kamate. To ukazuje na povećanje poslovnog volumena, jer znamo da su kamatne stope u poslednje vreme znatno snižene. Dalje vidimo, da su porasli rashodi na ime poreza, i da su u izvesnoj meri porasli i rashodi po troškovima i platama. Ali pošto su istovremeno povećani i prihodi bančini, to je čista dobit u 1930. godini sa 807 hi-

·Tljada dinara ostala nepromenjena, kao i 1929. godine.

Podeljena je na sledeći način: na ime dividende dato je 600 hiljada (što odgovara ukamačenju glavnice od 20%), re- | zervnom fondu je doftirano 82 hiljade, na ime tantijema dato je upravnom i nadzornom odboru 121 hiljada, dobrotvorni prilozi iznose 3 hiljade a na novi račun je preneto 1.4 hiljada dinara.

U upravi Vel. Kikindske centralne štedionice nalaze se sledeća gospoda: Dr. Ludvik Ziroš, Gavro Виш5т, Jakob Frankl, Sima Jovanović, Dr. Pavle Lazić, Hugo Messinger, Dr. Svetislav Mihajlović, Dr. Pavle Rot, Uroš Sandić, Dr. Ivan Veselinović, Dr. Leopold Volf. Generalni direktor je g. Mileša Gutman.

1

„МОСТОНОГА“ БАЧКИ ПАРОМЛИН И ТВОРНИЦА ШКРОБА Д. Д. ЗАГРЕБ.

Наша млинска индустрија налази се у тешкој кризи. Главни узрок кризе лежи у чињеници, да је капацитет наше млинске индустрије далеко већи него што је наша потрошња брашна. Пре рата могла је развијена млинска индустрија Војводине и Славоније своје продукте да пласира у све крајеве Аустро-Угарске. Нарочито у Аустрију и данашњу Чехословачку, који крајеви пре рата нису имали нарочито развијене млинске индустрије. Данас су, колико Аустрија, толико и Чехословачка, подигле царинске баријере за наше брашно, тако да је извоз скоро потпуно онемогућен. Како се данас развијају прилике, није искључено, да у скорој будућности извоз нашега брашна сасвим престане.

Нови житни режим погоршао је ситуацију млинске индустрије. Нарочито већих млинова, који се у свом пословању морају придржавати извесних принципа. Извозно друштво. гарантира продуценту минималну цену од 160 динара по метричкој центи за његову пшеницу. Да би покрило један део разлике између цене уз коју пшеницу купују и уз коју је пласира на страни, Извозно друштво увело је монопол продаје пшенице за млинове. И утврдило је цену од 270 динара по метричкој центи. Велики и солидни млинови купују пшеницу од Извозног друштва и плаћају 270 динара, Али мањи млинови не. Они добрим делом купују пшеницу непосредно од продуцента. И плаћају му далеко нижу цену него што

"би плаћали Извозном друштву. А продуцент је сретан што