Narodno blagostanje — dodatak

BEOGRAD, 2. JANUAR 1937,

llagostanju“

GODINA IX.

Sadržaj:

Prva srpska parna pivara Đorđe Vaifert a. d., Beograd

Пт SRPSKA PARNA PIVARA ĐORĐE VAJFERT A. D., BEOGRAD

U avgustu 1936 imali smo u Beogradu око. kafedžija protiv pivarske industrije. Tim povodom se u javnosti opet govorilo o tome kako je pivo veoma skupo piće, na kojemu »kartelisana pivarska industrija, zaštićena carinskim barijerama i povlašćena zakonima, dobija ogroman profit«.

Pošto je predmet ove analize Prva srpska parna pivara Đorđe Vaifert a. d., Beograd, koja je jedna od najvećih Pivara u našoj zemlji, a gotovo naiveća i najmodernija na teritoriji predratne Srbije, navešćemo odmah nekoliko podataka iz njenih zaključnih računa, koji će najbolje pokazati pravo stanje naše pivarske industrije. Dobitak Vajfertove Đivare u foku poslednjih šest godina ovako izgleda:

Godina Čista dobit Otpisi Investicije „ZDbir bilansa - u hiliadama dinara :980/31 5.914 5.228 35.151 91.826 1981/32 40 1.567 36.806 86.265 :932/83 28 584 37.647 86.222 '933/34 151 2.419 37.989 80.347 1934/34 289 2.670 - 85.975 79.573 1935/36 78 2.567 34.639 81.811

Čista dobit koja je još 1930/31 godine iznosila 5,9 miliona prema 7,45 miliona. dinara u 1929/30, varira poslednjih Det godina između 28 i 2837 hiliada dinara. Prosečna čista dobit od 1931/32 do 1985/36 iznosi po 106 hiliada dinara godišnje. To ie rezultat planskog i napornog rada u kome je angažovano preko 6860 miliona. dinara. To znači da godišnji dobitak pretstavlja prosečno samo: 0,13% od celokupnog КаDitala koji ie uložen u preduzeće. Ako od angažovanog kaDitala odbijemo fuđa· sredstva, rendita će ipak jedva dostići 1/5%.

Međutim, ako se malo: pažljiviie razgleda račun gubitka i dobitka pivare, videće se da ni ova zarada nije stvarna, i da je ona jedino: rezultat činjenice. da je pivara svela amortizaciju na najmanji mogući obim. U 1930/31 godini amortizacija je iznosila 5,2 miliona dinara, a fo je normalno s obzirom na to da investicije iznose preko. 35. miliona dinara, od čega ie vrednost pokretnosti, buradi i flaša, koje se neobično brzo troše i kvare, skoro 18 miliona dinara. U 1931/32 amortizacija iznosi svega 1,56 miliona, u 1982/83 зато 584 hiliade dinara, što ne pretstavlja više od 1,53% od vrednosti investicija. U toku sledeće tri godine otpisi iznose samo oko 25 miliona dinara godišnje. Međutim, u toj cifri nije sadržana samo amortizacija investicija, nego i otpis nenaplativih potraživanja, koja su danas srazmerno veća nego što su bila ranije. Na primer, u 1935/36 ukupni otpisi iznose 2 miliona

507 hiljada. Od toga otpada na otpis nenaplativih Dofraživanja .

586 hiljada, a na amortizaciiu samo 1 milion 981 hilji. dinara. _ Đa je amortizacija u toku poslednjih:5 godina bila normalna,

_ као što je to ranije bio slučaj, pivara bi danas morala jška-

zivati gubitak od blizu 15 miliona, odnosno za toliko bi morala sniziti glavnicu. Kao što se vidi, ona je u znatnom zaostatku s amortizacijom, i moraće to da nadoknadi u narednim godinama, ako za to bude bilo mogućnosti. ~ -

Ni kod ostalih naših fabrika piva stanje nije mnogo povolinije. U zemlji imamo 84 pivare, ali ih je 11 zbog stalnih gubitaka moralo da napusti proizvodnju, a ostale, blagodareći najrigoroznijoi štednji, jedva pokrivaju svoju režiju ili završavaju svoje bilanse s gubicima, a održavaju se rošeći svoj kapital i očekujući bolja vremena.

Razlozi koji su doveli našu pivarsku industriju u |. teško stanie našim su čitaocima u dovolinoi meri poznati, jer smo o njima već toliko puta pisali. Oyom prilikom se možemo “ograničiti na sledeći kratki rezime: Do 1927/28 fiskalno opterećenje piva, računajući ovde državnu i samoupravnu trošarinu i porez na poslovni promet, iznosilo ie oko 100 dinara po hektolitru. Danas trošarinske dažbine iznose 267 dinara po hektaru. Tome treba dodati i oslablienje kupovne snage potrošača, koje je povećavanjem trošarinskih stopa još i potencirano. Naizad, ne sme se pustiti iz vida da su u međuvremenu vino i rakija bili oslobođeni od trošarine. Sasvim je prirodno da je u vezi s tim i DOtrošnia piva morala opasti. Međutim, to орадапје је“ bilo upravo katastrofalno, pošto današnja potrošnja ne dostiže ni trećinu one iz 1927/28 godine.

Interesantan ie poslednji izveštai Upravnog odbora Vajfertove pivare, jer je u pogledu analize prilika u, pivarskoj industrili u celosti saglasan s našim gledištem, a sadrži i izvesne konstatacije iz kojih se vidi da se stanje, uprkos znatnijem oživlieniu u drugim granama privrede, nije još popravilo, nego se čak i pogoršava. Evo šta kaže uprava: »Potrošnja piva u zemlji produžila je i dalje da opada... Mi smo istakli da: uzrok tog: stalnog: opadanja u prođi našeg artikla leži u visokim državnim i samoupravnim dažbinama, koje pritiskuiu našu industriju i onemogućuju svako sniženje cena piva u zemlji... U protekloj godini država nas ie opteretila novim dažbinama. Tako, skupni porez na poslovni promet povisila je za 25%... Najzad, pre nekoliko dana (10 novembra 19936) novim dopunskim trgovinskim ugovorom sa Čehoslovačkom uvozna carina na pivo smanjena je Za "ay Od "30 na 20 dinara. To je drugo smanjenje za'posledniih 5 godina, jer je dopunskim trgovinskim ugovorom sa Čehoslovačkom od 1931 godine taj carinski stav Već :sVeden od 60 na 30 dinara«.

Kako proizvodni troškovi piva u inostranstvu nisu niži od onih u zemlji, a Vajfertovo pivo po svom kvalitetu može da se meri s naiboljim stranim pivom, u prvi mah izgleda da ovo. poslednje slabljenie carinske zaštite ne može naneti-neku štetu Vajfertovoj pivari. Međutim, kad. se uzme u. obzir da pojedine strane države fayorizuju svoji izvoz dempingom i dodeljivanjem raznih izvoznih premija, ipak nije iskliučeno