Narodno blagostanje

"Страна 22

виду „мешовитих“ возова на мањим отстојањима, из жеље да се постигну уштеде, — показала се убиствена по путнички саобраћај. Данас у доба великих брзина путник не може да се одлучи да путује возом који на свакој станици има утовар и истовар. У замену за мешовите возове појавила су се тако звана моторна кола. За сада изгледа да је те идеална солуција проблема путничког саобраћаја на мањим отстојањима. И наше Министарство саобраћаја усвојило је ту комбинацију и унело у програм свога рада. Целокупни локални саобраћај биће снабдевен моторним колима. их кола има две врсте : код једних се погонска снага добија увутрашњим сагоревањем, а код других електрицитетом. У почетку се последња употребљавала само онде где су железнице електрифициране. Али се усавршењем електротехнике успело, да се конструишу кола, која носе собом сву по требну електричну енергију узимајући је, где је најјефтиња.

Ових дана смо прочитали вест, да је Министарство саобраћаја поручило већи број моторних кола са дизалмоторама. Према нашем сазнању Министарство одиста намсрава да поручи једну серију моторних кола — али с елехтричним погоном. јер ако у садашњој ери, која Пе се у културној историји назвати „електричном“, треба да се вратимо дизелмотору, онда би много боље било вратити се могорним колима са воловском запрегом. Та би кола била мчого јефтиња, јер би из њих разна одељења, којих има у колима, која се журе, могла да изостану.

Одејепје ха socijalno i sanitetsko staranje Beogradske opštine konstatovalo je, da naši kobasičarfi meću u svojs proizvode brašna do 25%. Jasno je da je to običan falsifikat, jer oni prodaju meso a ne brašno. Ali sad nastaje ono što je najkurioznije. Oni to priznaju dodajući, da je to uslovljeno tehnikom fabrikacije kobasica jer „brašno bolje poveže čestice mesa i začina”. Naši stari su pravi kobasice bez ikakve vezujuće materije. Ali ako je meso u međuvremenu degenerisano i postalo toliko neposlušnim da se raspada u kobasici, onda bi kobasičari mogli da upotrebe druga sigurnija i |evtina sretstva za vezivanje na pr. tutkalo, gips ili — cement!

== | jednom od najsjajnijih pariskih boites (kabareta) Les deux anes, daje se ovih dana jedan skeč, čija se sadržina može ispričati u nekoliko reči. Brijan dolazi u Lokatno. Dočekuje ga kelnerica (kako bi Zagrepčani rekli konobarica) u švajcarskoj nacionalnoj nošnji i pozdravlja. G. Brijan je sav snužden. Kelnerica počinje da govori o Strezemanu, nefazdvojnom drugu Brijanovom. Brijan uzdiše i veli, Strezeman je umro za mene dva puta, drugi put o nemačkim izborima 14. septembra. U tom zagremeše ftopovi iza planina. „Šta je to?” pita Brijan. — „Vojni manevri u Bavarskoj”, odgovara kelnerica. Brijan žalosno pognu glavu i udubi se u misli. Kelnerica mu donosi čašu vina; on uze čašu, prinese je ustima i ispusti je tako da se razbi u nebrojeno komada. „Eto tako je u mome srcu, devojko,” odgovori Brijan i zavesa pada. Nastaje frenetičan aplauz u maloj sali poznatog kabareta na Monmattru.

I ako komad ne izgleda duhovit, prema onome kakvi se komadi daju u tom kabaretu — ipak je on jedno parče savremene istine. Što raste pacilsfičko reakcionarsivo u zemljama, koje smatraju da su oštećene ugovorom o miru, možemo da razumemo. Ali je žalosna stvar da u zemljama koje su uspele da ugovorima obezbede sebi srestva za obranu za slučaj da neko pokuša da protiv njihove volje izmeni stanje stvari, isto tako raste paciističko reakcionarstvo, odnosno ratoborni duh, koji ne odgovara ni potrebama zemlje ni duhu međunarodnosti, koji sve energičnije i sve uspešnije podržavaju Engleska i Amerika.

Reakcjonarstvo

тај та

НАРОДНО БЛАГОСТАЊЕ

Бе, 2

(6. Andre Šaredan pripada periodu pre sveiskoga rata. On je imao svoju ulogu koja nije bila simpatična vladajućim socijalističkim krugovima u Francuskoj pre rafa, ali je on po pesimističkim pogledima na budućnost u Evropi imao prilično prava. On je i naš veliki prijatelj. On je bio taj koji je video stvar koju samo slepac politički nije mogao da vidi, da stanje, kako je bilo do 1914. godine dugo nije mogio da traje. I kako nije bilo šansa da se reši diplomatskim putem, to je rat bio jedini izlaz. G. Šeradan je završio svoju ulogu isto tako kao Žofr, Foš, Klemanso i ostali. To ne znači da je on izgubio pravo na javan rad, na protiv. Ali je njegova dužnost da se podesi duhu današnjeg vremena. Kad je с. Šeradan pisao nije bio ni Lokarno ni Kelogov pakt ni Društvo naroda i t. d. G. Šeradan je ponova počeo u Francuskoj akciju pribiranja narodnih snaga za neizbežan budući rat. To je u Francuskoj nepotrebno zbog toga što su iIrancuske vlade izvukle lekcije iz događaja 1914. godine. Danas nije potrebno da se francuskim vladama, ma koje partije one bile popuje šta treba da učine za sigurnost zemlje. |

Formula po kojoj radi Šeradan originalna je: da se radi za mir putem poštovanja ugovora o miru. On stvara organizacije pod naslovom „Odbor za mir poštovanjem ugovora”.

G. Šeradan je uspeo da u Beogradu sastavi jedan takav odbor. Mi se čudimo da su Beograđani pošli fim putem. To ne odgovara ni principima naše spoljne politike. Ali naizad spoljna politika može često da ide i drugim putem. Ali kad privatnici stvaraju udruženja, onda se to obično čini radi ostvarenja kakvog ideala. U lozinci mir putem poštovanja ugovora nema nikakve ideologije. Onaj kome je međunarodni ideal mira samo pod uslovom poštovanja ugovora o miru, taj nema nikakve veze sa Brijanovim pacitfizmom. Mir je jedno od velikih dobara čovečanstva. Ugovor o miru je delo ljudskih ruku, koje može da traje i stotinama godina, a može voljom saugovorača da se izmeni sutradan. Kako će izgledati taj odbor kad jednoga dana Francuska sa saveznicima nađe da se neke tačke ugovora O miru mogu da promene? Cela je stvar neukusna. Ali |e i reakcionarna. Парламентарни анкетни одбор у Џаризу под претседништвом нашег пријатеља г. Луја Марена полако али одлучно подиже завесу са политичко-корупционистичке афере у вези са банком Устрик и италијанским индустриским подузећем Сниа Вискоза. Ствар је у току, а кад буде завршена ми ћемо се на њу вратити. У међувремену да репродуцирамо портрет немачког политичара и вође немачке привредне странке Древица, који је у једноме меморандуму израдио и поднео управи партије посланик Колосер :

»древиц је употребио новац партиског изборног фонда у 1928. години за куповину за свој рачун акција партиског новчаног завода Немачке банке за средњи сталеж за 1,350 милиона динара. Кад су пак те паре биле потребна за изборе Древиц их је ломбардирао код исте банке. Он је даље натурио појединим угледним члановима странке акције те банке по 103 марке комад, међутим оне се данас не могу продати ни за 22 марке. Та банка, којом руководи посланик Древиц, наплаћује од ситних занатлија и привредника само 16 до 20% камате. Сасвим самарићански! Древиц је употребио такође партиски новац у износу од 180.000 динара ради зидања своје виле. Он је то истина узео на зајам, али га до данас није исплатио. Древиц је тако исто свом тасту дао зајам од 500.000 динара. То је потраживање било интабулисано на имању, које је продато много јефтиније но што је потраживање. У својој бракоразводној парници, да би

· спречио да жена изврши обезбеђење за своје издржавање,

он је своје имање пренео на дотичну банку.