Narodno blagostanje

28, март 1931.

na ostale proizvode. Naročito se daleko otišlo izmenama od jula 1930. godine; izmenjeno je 340 carinskih stavova u 180 pozicija. Međ njima je najvažnije povećanje carina na svinje i, pretvaranje istih u pokretnu skalu, da bi se obezbedila minimalna cena od 2tjž šilinga (20 dinara) po kilogramu.

Ali ovih dana se sprema nova zaštitna lavina, O kojoj smo već nekoliko puta referisali u „Narodnom Blagostanju”. Namera je da se obezbedi minimalna cena pšenice od 380 dinara, a raži od 336 dinara. Povećavaju se dosadanji carinski stavovi na pšenicu, raž i ječam od 2 zlatne krune (23 dinara) na 6 (69 dinara), na mahunasto povrće od 1,50 (17 dinara) na·4,80 zlatnih kruna (55 dinara); na stoku za klanje od 10 zlatnih kruna (115 dinara) na 30 zlatnih kruna (345 dinara), na stoku za priplod od 576 na 1728 dinara; na mladu stoku od 402,5 na 1035 din.; telad od 6 (69 dinara) na 18 zlatnih kruna (207 dinara), na sveže meso od ugovornog stava između 4 i 23 zlatne krune (od 46 do 265 dinara) na 70 zlatnih krana (na 806 dinara) i t. d.

I u Austriji, kao i u Nemačkoj, iskliučuje se učešće рагlamenta ipri promenama carinskih stavova, kako bi se izbegla · opozicija industrije i radništva, koji su protivni povećanju carina na životne namirnice. Samo parlamentarni odbor ima da da odobrenje. Ali i ako on ne bi dao odobrenje, ipak carine stavljene na snagu putem uredbe, služe za OSnOoVicu trgovinskih pregovora. A to znači da parlament mora naknadno da

__HAFOJIHO BHATOCTAHE

blagoslovi.

Шпепоуапјет 9. Пт. РоНиза za ministra poljoprivrede može se samo ubrzati uvođenje monopola uvoza pšenice, pošto ie on poznat kao pristalica istoga.

HI. Italija.

Маје prošlo ni dva meseca odkad smo u „Narodnom Blagostanju” konstatovali notornu činjenicu, da između Italije i nas postoje prijateljski trgovinski odnosi, a u Italiji eksplodira nezadovoljstvo protiv pasivnosti talijanskog trgovinskog bilansa prema nama, koje dobija postepeno ·oblik krstaškog pohoda protiv jugoslovensko-talijanskog trgovinskog ugovora (koji ističe kroz nekoliko meseci). Vatru je zapalio g. de Stefani, bivši ministar finansija, konstatujući u jednom predavanju konstanino pasivni trgovinski bilans s Jugoslavijom i tražeći da se ovom učini kraj. Talijani ne ireba da se čude što je ta eksplozija nezadovoljstva jugoslovensko-talijanskim trgovinskim odnosom naišla na komentare u mnogim zemljama, koji teže da ga objasne isključivo političkim motivima. Postoji neobična koincidencija događaja. Tako na primer madžarski ministar {rgovine g. Dr. Bud odlazi pre mesec dana u Rim na trgovinskopolitičke razgovore. U jednom českom listu se kaže da je on tražio od Talijana da bojkotuju Jugoslaviju, kao što je Čehoslovačka bojkotovala Madžarsku. To je dovedeno u vezu dalje sa neobičnim držanjem falijanske javnosti u pitanju nemačkoaustriskog carinskog saveza. Na suprot sporadičnim protestima najveći deo štampe raduje se tome koraku. Takvo držanje samo po sebi ne bi moralo biti sumnjivo; ali u vezi sa pomenutim događajem i sa faktom, da je madžarski ministar spoljnih poslova g. Karolji otišao u Rim još 22. t .m. na razgovore o ekonomskim pitanjima pod izgovorom da će g. Grandi otići na konferenciju koja počinje u Parizu 24. o. m. (a na koju on nije otišao), — daje maha zaključcima, da između Italije, Nemačke, Madžarske i Austrije postoji sporazum o pravljenju trgovinskopolitičkih teškoća Jugoslaviji kao eksponentu velike i male Antante.

Nama je teško da primimo verziju da je najnoviji pokret u Italiji za balansiranje trgovinskog bilansa sa Jugosalvijom diktiran političkim obzirima. Nama je na primer dobro poznato da je u Italiji carinsko pitanje na dnevnom redu već nekoliko meseca, da talijanski ministar poljoprivrede g. Ačerbo energično traži zaštitu za stoku i kukuruz, a da je g. de Stefani pobornik

tako zvanih kvotnih trgovinskih ugovora, koji se inače nazi-

Страна 199

vaju kontingentnima. G. де Stefani je konstatovao da Italija ima pasivan trgovinski bilans i sa severo-amerikanskim državama kao i sa mnogim drugima državama (a ne samo 5а јиgoslavijom) i da je u interesu italijanske narodne privrede da se od država koje danas imaju aktivan trgovinski bilans sa Halijom ne kupuje više no što im se prodaje. Tome treba da služe kvotni trgovinski ugovori. | poznati ruski ugovor je kvotni. G. de Stefani ga preporučuje kao bazu budućih trgovinskih ugoмога. Dam ako daš! Na taj je način talijansko preduzeće ItaloBalbo trampilo aeroplane za 50.000 džakova kafe iz Brazilije. G. de Stefani preporučuje ugovor O trampi na mesto trgovinskih ugovora.

To ne znači da je trebalo napraviti toliko mnogo političke larme oko jugoslovenskog ugovora, Sem ako se na taj način htela dati platonska satisfakcija Madžarima u njihovoj depre-

siji zbog carinskog rata sa Čehoslovačkom.

КУ. Чехословачка.

Маџарска је наш већи потрошач него Чехословачка, али је Мађарска исто тако аграрна земља, те о њезиној трговинској политици не бисмо имали ништа нарочито да кажемо. На пето место долази Чехословачка. Она је индустриска земља и ако је велики део њезине индустрије прерада домаћих пољопривредних производа. Сем јечма и хмеља не извози она пољопривредне производе у већој мери. Али увози у врло великој. Међутим Чехословачка се труди да развије своју пољопривреду до те мере да сама подмири сву сБоју потребу. У Чехословачкој су на влади аграрци и како имају у рукама нож и погачу, они секу колико им је потребно. Чехословачка спада од 1930. године у земље, које практикују екстремни аграрни протекционизам. Крајем маја прошле године ступио је на снагу закон, по коме се не сме метнути више од 10% пшенице у брашно од ражи и закон по коме се раж не сме да измеље јаче од 65%. Даље, закон по коме се у слободном промету не сме продавати брашно од ражи мешано са брашном од пшенице већ чисто ражно. Други закон прописује да јавни заводи морају при набавкама куповати искључиво домаће производе. Даље је дошао оригиналан пропис по коме увозници пшенице морају да донесу уверење да је пшеница хемиски чиста, То могу добити само од стране домаћих завода који пак имају за задатак да свим могућим шиканама загорчају увознички посао. У јуну и јулу дошла су нова повећања царине на житарице, стоку и месо. Истовремено је дато влади овлашћење да може да уводи додатак на оригиналне царинске ставове на пшеницу, чим је она пала испод извесне цене. Нарочито се отежава увоз живе стоке: на место царине по комаду

уведена је царина по тежини. Досадањи царин- Новоуведени царин-

ски ставови ски ставови

динара динара Пшеница 51 93 Раж 64 148 Брашно 118 245 Свиње до 120 кг. 142 621 Свиње преко 120 кг. 186 336

Горња таблица показује како су повећавани царински ставови.

Истовремено је уведено као и у Немачкој обавеза примељавања домаћих производа: код пшенице 75%, а код ражи 95%. 5

Наше учешће у њеном аграрном увозу врло је мало. Узрок лежи делимично у томе што су Мађари и Румуни ближе, делимично у квалитету, а најзад делимично у чињеници да друге земље нарочито Немачка и Италија боље плаћају наше главне извозне артикле као стоку, живину и јаја.

ен пи а а ЕДИ сна ране