Narodno blagostanje

4 апепл 1931.

NOVI

НАРОДНО БЛАГОСТАЊЕ

Страна 209

DŽET

— Naše martodno bladostanje na prađu budžetske 1931/32. 6od, —

Il. Budžet nekad i dan35. |

Budžet ima svoju istoriju, koja je stara nekoliko stotina godina. U napred se može znati, da je i budžet morao evoluirati kao i sve ostale društvene ustanove. U početku je on bio jedna vrsta evanđelja za izvršnu vlast. Budžet je tada imao za jedini cili maksimiranje javnih nameta. Parlamenat se nije interesovao za budžet izdataka, već samo za onaj prihoda. U ostalom državni su izdaci bili mali i prosti — u koliko nije rat iziskivao izdatke. Budžet je upravo u početku bio orudže za umirivanje ratnih strasti. Osnovna budžetska doktrina bila je: da se budžet ima izvršavati striktno, kako je izglasan. Učestani zahtevi naknadnih kredita bili su velika opasnost po ugled odnosne vlade. j

Odavna više nije tako. U zemljama gde se najrevnosnije čuva tradicija evanđelske dogmatičnosti buđeta, često se događa da budžet na kraju svog života bude izrešetan kao streljačka meta u nedelju uveče.

S izvesnih strana se pokušava da se ta pojava objasni čisto politički i etički. Ima дозта 1 (ова. АП је ргоmena aošla u glavnom iz ekonomskih razloga.

Po jednoj staroj podeli ekonomske istorije poslednia faza je industriska, pretposlednja trgovačkoindustriska, a pre nje je azrarno-irgovačka. Pre industrijaliziranja narodne privrede budžeti su se izvršavali doslovce. Industrija je revolucionirala budžet. A razlika između industriske faze i sviju prethodnih leži u tome, što je industriska zasnovana na konjunkturi. Dok je kod organizma velika elastičnost krvnih sudova u mladosti a skleroza u starosti normalna pojava, dotle je u ekonomskom životu obrnuto: krvni sudovi u agrarnom organizmu kruti su i neelastični, a u industriskom ејаstični kao kod srne. U industriskoj strukturi narodne privrede sve stoji pod uticajem konjunkture, pa je sasvim prirodno da i državni budžet i javne finansije uopšte podležu uticaju te moderne stihije.

Čim se saznalo za konjunkturelnu dinamiku ekonomskug života, pojavila se istovremeno težnja, prvo u Americi, i kod pojedinih privatnih poduzeća da predviđaju budući ritam ekonomskog života i da prema tome čine dispozicije. Originalna je to antiteza: da se kod industrije pojavljuje težnja za budžetiranjem pod deistvom industriske konjunkture, one iste, koja je штštila svako predviđanje kod državnog budžeta. Pojava koniunkture uništila je metodu, kojom se ranije vršila budžetska predviđanja. To je metoda koeficienata, dobi jenih iz prosečnosti poslednjih triju godina. Nekada je to bila vrhovna budžetska nauka, a danas je to jedna velika naivnost. Ne mogu se u izvršenom budžetu naći elementi procene budućega. Budžet je samo jedna uska

oblast ekonomskog života. Ko hoće da pravi budžetska predviđanja, taj mora da proučava opštu ekonomsku konjunkturu. Niko u zemlji nije toliko zainteresovan za istraživanje konjunkture koliko ministar finansija.

Ne poričući činjenicu da su dobri instituti za Droučavanje konjunkture imali prilično uspeha, moramo da додато да је розједпје dve godine taj zanat tota!no bankrotirao. Sva su se predviđanja izjalovila. Svetska privredna konjunktura kreće se poslednju godinu necpredviđenim putevima.

Konjunktura je negacija predviđania u načeli za naše угете. Кој! је to ministar u Engleskoj ili Nemačkoj, koji je u stanju da predvidi kako će se kretati nezaposlenost u toku iduće godine? Pa kako nezaposlenost u Engleskoj izdržava država, a u Nemačkoj opštine i delimično država (naravno pored poslodavaca i radnika), to je sasvim pojamno da pri znatnijem povećanju nezaposlenosti u sred budžetske godine parlament mora da votira naknadne kredite u velikim iznosima. Mora se dakle računati sa naknadnima i vanrednim kreditima.

A ima i drugih uzroka koji su budžetska predviđanja učinili nemogućim. Parlamenti zasedaju cele godine, votiraju zakone, a ovi imaju redovno veći ili manji finansiski efekat. Pri današnjoj Tabrikaciji zakona na rotacionoj mašini nemogućno je održati ravnotežu Dudžeta, kako je predviđeno. A najzad se ne može poreći da i rđava finansiska praksa potkopava femelje budžeta. Stara je stvar da ministri finansija često netačno predviđaju da bi skrpili ravnotežu, — usled čega budžet već pri svom rođenju nosi klicu vanrednih i naknadnih kredita. U istoriji budžeta nisu nepoznati primeri, da se u toku budžetske godine toliko mnogo od predviđenog izostavlja, i novoga unosi, da se prvobitan budžet izmeni za 30%. A fo mnogo znači, kad se ima u vidu, da je gro izdataka nepromenljiv.

Za nas je interesantan samo završni račun jer iz njega znamo koliko je potrošeno i koliko ie od naroda uzeto.

Iz budžeta ne možemo znati koliko će se potrošiti za vreme njegovog trajanja i koliko će se od naroda uzeti. A u koliko budžet nešto znači, to je značenje isto cele godine, zbog toga ne treba govoriti uzdignutim glasom prvoS aprila.

HL Nekoliko ekonomskih fakata. Budžet za 1929/30. godinu stupio je na snagu

pod najžalosnijim privrednim prilikama, za njim su ležele: vrlo rđava žetva 1928. godine i pustošeća zima i

ФРАНЦУСКО СРПСКА БАНКА

У БЕОГРАДУ И ЊЕНЕ ФИЛИЈАЛЕ

ивизбпасовопвчицввоооопавоптиотопнсниннсасоонавозооаоаооџевововаог—

ЛОМБАРДУЈЕ "угеољннм

Доларске 7", Облигације Пржавне Хипотекарне Банке 1927. год. (Селшгмазжн 79) Доларске 7'/, и 87, Облигације Државног Спољног Зајма од 1922, године (рлеров

2'|» 9, Обвезнице Ратне Штете (КАО И СВЕ ОСТАЛЕ ОБЛИГАЦИЈЕ КРАЉ. ЈУГОСЛАВИЈЕ)

ветававапвалинавиаинвпвнововивинининашлааввиввшанинивнивнивилповивапсванивовии а:

пипвавкпипооошависпннаваавововвпввове