Narodno blagostanje

Страна 484.

ianje panike važi solidarnost sviju novčanih ustanova, i onih, koje su van nje, a da na prvom mestu postoji dužnost novčanične banke da pruži potrebna sretstva za to. Danas je to poštalo aksiomom bankarske politike, pa nije potrebno da se na tome zadržavamo.

Ali ako se panika pojavi u velikom obimu, ako obuhvati veliki broj novčanih institucija, onda se može da radi o vrlo velikim sumama, tako da novčanična banka pružajući im pomoć mora da poveća opticaj u meri, koja bi mogla da ima valutni značaj.

"У. Метајпа гетегуа novčanične banke,

A mogućno je da novčanična banka nema nikakve rezerve za taj cilj, i da se odnos između njenog zakonskog minimuma pokrića i njenih obaveza po viđenju održava u ravnoteži. To nije bio slučaj kod Rajhsbanke. Ona je istina 13. jula bila već sišla do minimalne kvote pokrića, ali je ona imala zakonske mogućnosti da smanji kvotu od 40 na 30%, što je za vreme panike i uradila. Greška Rajhsbanke je bila u tome, što nije uoči 13. jula, kad je već znala, šta je čeka, i dok je Dr. Luter lutao po svetu, tražeći kredita, spustila kvotu zakonskog pokrića. Nikakvog rđavog dejstva ne bi to imalo na marku zbog toga, što se već čitav mesec dana pre toga govorilo o neizbežnosti upotrebe prava smanjenja minimalne zakonske kvote pokrića u zlatu i devizama.

Ovde bi bilo mesto da govorimo malo opširnije O značaju minimalne zakonske kvote pokrića u zlatu. Prilikom povraćanja zlatnom važenju sve su novčanične banke ponova ozakonile tu meru, koja je tradicija Engleske bankarske politike, ali koja |e oštro kritikovana poslednjih godina. Kasel i Kins nalaze, da je ona mnogo

veća opasnost po stabilnost novčane jedinice, no ekO-

nomske prilike jedne zemlje. To novo učenje našlo je unekoliko izraza u zakonu o čehoslovačkoj novčaničnoj banca, i u zakonu o nemačkoj novčaničnoj banci. Kod prve u obliku niske kvote pokrića u početku (sa obaveznim povećanjem u toku vremena), a kod druge u . promenljivosti dotične kvote. Metalno i devizno pokriće novčanične banke stalno fluktuira. | u normalnim prilikama: može ono da varira za mnogo procenata. Kad ne bi postojala razna prolazna sretstva za održavanje metalnog i deviznog pokrića na približno istom nivou, kao što je diskonina stopa, kratkoročni krediti _1 t. d., onda bismo mi imali mnogo veće fluktuacije zlatnog pokrića. Dve su iluzije, koje su danas potpuno oborene, naime da banci treba vezati ruke jednom пеelastičnom odredbom o minimalnoj kvoti pokrića, i drago, da kvota pokrića treba da bude nad istom. Valuta jedne države, čija banka ima 10% pokriće. može da Dude mnogo sigurnija, no ona, koja ima 40% роКисе, Кад su ekonomske prilike u obrnutom odnosu. U ostalom nema primera u istoriji sveta, da je i bez rata i sličnog stanja novčanična banka ostala bez zlata i deviza, zamenjujući neprekidno svoje novčanice. Naprotiv, ima isuviše mnogo primera, da su movčanične banke, odgovarajući potpuno svojim obavezama pre ili - posle umorile tražnju, i da je posle toga nastao obrnut · proces. Begstvo od domaće valute, koje se smatra za | najnepovoljniji faktor domaće valute, nije ništa drugo no kreditiranje inostranstva, kod koga je kamatna stopa obično mnogo niža. To stanje ne može dugo da traje. · Ii-su prilike takve da o normalnom funkcionisanju eko· nomskih zakona nema ni govora, da teorija o meničnim kursevima više ne važi, onda se pribegava vanrednim merama, kao što.je bilo za vreme rata, ili su prilike koliko-toliko normalne, onda su se sami ekonomski za-

НАРОДНО БЛАГОСТАЊЕ

Бр. 31

koni-starali, da nijedna banka ne ostane bez svoje metalne podloge, zamenjujući je za novčanice. ~

Poslednji i najvažniji argumenat protiv nepromehnljive kvote metalnog i deviznog pokrića nalazi se u izveštaju Mak Milanova odbora, koji je ovih dana objavljen, a na koji ćemo se mi vratiti u idućem broju. On |e potpisan od najvećih valutnih stručnjaka u svetu, međ kojima su okslordski prolesor Kins i londonski prolesor Gregori. Oni su se izjasnili protiv neelastične metalne kvote. Oni vele, da |e minimalno pokrice Engleske banke od 150 mil. funti sterlinga, oglašeno za dogmi od strane Kanlajlovog komiteta 1919. god., štetna ustanova, i da bi minimum trebalo svesti, kad se već ta praksa vrši, na 75 miliona 1. st. |

Iz svega ovoga izlazi, da propisi o minimalnoj kvofi metalnog i deviznog pokrića ne smeju biti smetnja banci, da vrši svoju funkciju u slučajevima bankarske panike.

VI OnacHocr инфлације.

Пуштање у оптицај новца више, но што су платежне потребе народне привреде, изазива, депресијацију новца и скок цена. Може се претпоставити да би сувбијање банкарске панике од стране новчаничне банке увукло у народну привреду веће суме новца, но што она има потребе за платежним средствима. Инфлација је продес, који траје дуже вре-. мена, а у сваком случају најмање неколико месеци. Међутим сувбијање банкарске панике не траје никад дуже од недељу дана. Управо, целокупан процес је утолико краћи, уколико је већи број новчаних завода, који су постали жртвом панике. Народ се толико одвикао да тезаурира новац код куће, да се не може замислити стање, да само 9% свих уло-

кака на штедњу заноћи по приватним домовима.

Кадгод је била банкарска паника, редовно се новац преносио од једне групе банака другој. При томе су обично регулативни заводи били главни корисници. Тако је било у Америци, у Француској и у Немачкој. Према томе, повучени капитали никако се не губе потпуно са новчаног тржишта.

Повучени кашитали дакле остају највећим делом на новчаном тржишту, али се они не враћају новчаничној банци. Или само мали део. А ако то није случај, онда настаје опасност инфлације, јер се нема никакве таранције, да ће заводи, корисници панике умети да саобразно створеној ситуацији руководе своју пословну политику. Дужност тих завода би била, да ту допунску куповну снагу одМах спроведу новчаничној банци. Јер регулативни новчани заводи, а поготову јавноправни, имају исто тако дужност одржавања стабилности новца као и новчанична банка. То данас уосталом важи као травило и ва све приватне банке. |

Због тога новчанична банка није завршила свој задатак сувбијајући панику .на споменути начин, већ се благовремено мора старати, да покупи, епонжира, све те ослобођене капитале, сав вишак емисије. Дужност је 'новчаничне: банке, да онога лана, кад почне да врши ванредну емисију ради сузбијања банкарске панике, истовремено предувме међе ради епонжирања тог вишка. То се може да врши на два начина: рестрикцијом кредита и повећаљем дисконтне стопе. Рестрикција кредита. је одиовна, ствар. Кадгод су новчаничне банке покушале, да врше рестрикцију кредита, увек се показивало, да оне нису у стању, да на тај начин повуку капи-