Narodno blagostanje

13 фебруар 1932.

V. Bajkić

ПАРОДНО БЛАГОСТАЊЕ

Страна 99

NAŠE МАКОРМО ВГАСОЗТАКЈЕ Џ 193].

Jugoslavija je još uvek zemlja čije su cene prema 1931. najjače skočile, — Makaze cena na veliko postepeno se zatvaraju. — Kupovna snaga dinata skočila je ogromno, — Mretanje пасопаше proizvodnje, -—/ Državni prihodi, — Rezime.

Ima više od godine dana kako ne donosimo mesečni indeks narodnog blagostanja. To je bila teška odluka za nas, ali drugojače nije moglo biti. Narodna privreda je vrlo komplicirana kategorija i ništa nije lakše no dati lažnu sliku o njezinom momentanom stanju. Potrebna je vrlo velika. opreznost i vrlo smišljen izbor tipičnih i reprezentativnih pojava, pa da se iz njihovog pregleda može napraviti zaključak o stanju celokupne narodne privrede. Naša tablica je imala više od 40 grupa podataka iz najraznovrsnijih oblasti narodne privrede tako da je sinteza tih cifara bila u isto vreme slika stanja narodne privrede u danom frenutku. Obrađivanje indeksa cena marodnog blagostanja obustavili smo iz razloga što smo sve teže dolazili do podataka. I sve je veće bilo zadocnenje u objavi službenih podataka.

Tim povodom smo obustavili i obradu indeksa cena na veliko i indeks koštanja života. To nam je nalagalo načelo racionalizacije sa gledišta nacionalno-ekonomskog. Isti posao rade i Radnička komora u Zagrebu i Biro za ekonomske studije u Narodnoj banci. Istina baza je bila razna: kod Radničke komore 1913. godina, kod Narodne banke 1926., a kod nas januar 1929. (prvi mesec u oči pokretanja „Narodnog Blagostanja”). Ali momenat koji se uzima za bazu nije glavno. Treba štedeti rad i troškove. Mi ćemo se koristiti tim dvama indeksima. Prvi ima nedostataka. Pre svega veliko zadocnenje. Koliko smo dužni Radničkoj komori u Zagrebu za izradu indeksa (što je ona svakako učinila na poziv Međunarodnog biroa rada. pošto on izdaje komparativnu statistiku koštanja života celog sveta) toliko joj moramo zameriti što su indeksi stalno u velikom zadocnenju. Poslednji koji mi imamo pri ruci završava se sa julom 1931. godine. Dalji nedostatak leži u činjenici da se on odnosi samo na Hrvatsku i Slavoniju. To je veliki nedostatak, jer upoređenjem predratnih cena u Beogradu sa onim Кој su označeni u indeksu Zagrebačke radničke komore utvrdili smo otstupanja. Tako n. pr. hleb je u Zagrebu iskazan sa 36 para po kg. dok je u Beogradu bio 20—25 para. 1 kod drugih artikala našli smo diferenciju. A treći nedostatak leži u tome što indeksi obuhvataju samo hranu, sirovine i polufabrikate. Nedostaju finalni industrijski proizvodi.

L Jugoslavija je još uveb zemlja čije su cene prema 1913. najjače shočile

Mi smo se već koristili tim indeksnim brojevima i na.osnovu njih smo utvrdili da je Jugoslavija najskuplja zemlja:na svetu. I danas dolazimo do istih rezultata. Tako na pr. u julu 1931. godine indeksni broj cena na veliko bio je:

e 5 5 5 Ž a јЕ 8 "а 6 5 с o 0 Е 5 < = = =; = > 113 114 1OJA7 2 93 95 92

Isti se rezultat dobija (sa malom razlikom) kad зе uporede indeksni brojevi Narodne banke za Jugoslaviju sa indeksnim brojevima nekojih država. Evo kako izgledaju indeksni brojevi cena na veliko sa bazom 1926. godina = 100: -

, Juli Juni Juli

. 1931. 1931. 1930.

Sjedinjene države 71,2 71.53 85,3 Franzuska 82,1 82,1 89,3 Engleska 68,1 67,5 82,6 Nemačka 78,4 79,7 88,6 Italija _ 687 69,3 81,6 Jugoslavija 74,4 73,8 88,8

U julu 1930. godine samo je Francuska bila neprimetno skuplja od Jugoslavije, dok je Italija znatno jeftinja. U junu 1931. godine skuplje su samo Francuska i Nemačka dok je Italija znatno jeftinja; a u julu 1931. godine takođe su Francuska i Nemačka skuplje, a Engleska, Severo-američke države i Italija jettinje.

Ma kakve zamerke da se čine indeksu Radničke komore u Zagrebu ipak ostaje neoboriva činjenica, da је nivo cema u Jugoslaviji jedan od najvećih u upoređenju prema stanju od pre rata.

Ne treba zaboraviti da indeksni brojevi pokazuju samo relativnu visinu cena, t. |. vis:nu cena u odnosu na drugu koju periodu. Veliki indeksni broj prema 1913. godini ne znači da je Jugoslavija najskuplja zemlja, već da su u njoj cene prema 1913. godini jače skočile nego u drugim zemljama. Ali opet time ne kažemo da |ugoslavija niije skupa zemlja. Jer ako bacimo pogled na koštanje života u Jugoslaviji i u drugim zemljama (indekse koje takođe izrađuje Radnička komora u Zagrebu a koje objavljuje Međunarodni biro rada u Ženevi u upoređenju sa drugim zemliama) dobijamo da je Jugolsavija

jedna od najskupljih zemalja.

IL Makaze cena na veliho posfepeno se zatvaraju

Narodna banka deli sve artikle, čije cene proučava, u četiri grupe: u biljne, životinjske, mineralne i industrijske. Ukupan indeks za 1931. godinu kod bilinih iznosi 74,3, kod životiniskih 72,2, kod mineralnih 77,2 i industriiskih 71,4. Izgleda da su se cene kod nas prilično izjednačile. Makaze cena znatno su se suzile i na putu st da se zatvore, To je svakako vrlo prijatna konstatacija (ostavljajući pri tom na stranu pitanje o cenama u detalju, o kojima nemamo podataka, jer pravo deistvo cena na narodnu privredu vrši se preko cena u detaliu). U toku 1929. godine n. pr. bilo ie vrlo veliko rastojanje između indeksa cena pojedinih grupa. Tako su n. pr. b'lini proizvodi bili 130,1, mineralni 86,4, industrijski 9, a životinjski 108.6. Kao. što vidimo razlike su bile mnogo veće ali u korist poljoprivrednih proizvoda, speciialno biljnih. Naravno to ipak nije bila najsjajniia Sodina za našu poljoprivredu, jer su visoke cene bile rezultat samo loše žetve. 1928. godina ima visoki indeks zbor rđave žetve. Ali i 1929. godina pokazuie veliku razliku između indeksa cena pojedinih grupa takođe u korist polioprivrede (118.6 biljni proizvodi prema 84,4 mineralnih i 92,6 industrijski). U broju 118,Q dolaze do izražaja i suviše visoke cene iz prve ројоvine 1929. godine, koje usled rđave 1928., koje