Narodno blagostanje

IZVOZ PŠENICE U

НАРОДНО БЛАГОСТАЊЕ

Страна 437 ~

МОМОЈ КАМРАМЈ

ODGOVOR G. MITIĆA G. MILANKOVIĆU

Prostor nam nije dozvoljavao da objavimo tu celosti odgovor g. Mitića g. Milankoviću. Nadamo se, da nam g. Mitić neće zameriti, što smo izvesna nebitna mesta izostavili. To smo tičinili, među ostalim, i sa jednim većim pasusom, koji govori o povišenju podvoznih stavova i poskupljenja ishrane pasivnih krajeva. O tome pitanju ćemo se jednom prilikom opširnije pozabaviti, a njegovo ubacivanje u sadašnju diskusiju samo bi suviše komplikovalo stvar. Ur.

Odustajem od upotrebe iona kojim se poslužio g. Milanković s obzirom na važnost problema o kojima se vodi reč i gostoprimstva „Narodnog Blagostanja”, čiji stupci nisu Dpodesni za polemiku slične prirode.

G. Milanković ivrdi, da je Prizad propustio da iskoristi čvrstu tendenciju u aprilu i maju 1. g. za prodaju pšenice, što je, veli, neoprostiva greška. On navodi cene koje su postojale u Bratislavi i Beču. Priznaje da Prizad nije imao potrebiti obrtni kapital predviđen zakonom od 31. marta. Smatra, da je još tada pušten slobodan izvoz, da bi privatna inicijativa potpuno iskoristila povoljnost konjunkture i to, ako ne sve na čehosl. i austijskom tržištu, a ono veli prodajom na sever ili jug, ili putem kompenzacija.

Ovo tvrđenje ne odgovara stvarnosti; po gotovu ne što se Нее tržišta Srednje Evrope. O nekoj naročitoj konjunkturi tokom aprila i maja meni nije ništa poznato. Ne verujem da je i Prizad tu konjunkturu zapazio, a još manje da je propustio iskoristiti je. — Da pustimo neka statistika kaže svoje: prema zvaničnim podatcima o uvozu pšenice u Čehoslovačku, tokom aprila uveženo je i {o:

23.199 iona jugoslovenske; 13.985 tona rumunske; 5.632 preko Hamburga; 979 tona madžarske; 1030 tona ostale države, dok je austriska potreba u glavnome podmirena našom i madžarskom robom, u približno jednakim količinama. Iz gornjeg pregleda jasno rezultira, da je glavna potreba u aprilu podmirena jugoslovenskom pšenicom, odnosno Prizadovim prodajama. Za mesec maj nedostaju podatci, ali se sa sigurnošću može uzeti, da rezultat nije lošiji od aprilskog. — Očigledno je, da se „jedna ruka” sa uspehom borila protiv inostrane konkurencije kao i da konjunktura, u koliko je postojala, nije ostala neiskorišćena. |

Koje su količine plasirane via Braila, to mi nije poznato, već samo toliko, da Prizad nema raspoložive robe na donjem Dunavu.

Jasno je, da, na čehosl. i austrijskom tržištu nije bilo moguće plasirati veće količine, nego što je potreba za april i maj iziskivala. Postizavane su pune dnevne cene, znatno bolje nego za rumunsku robu. — l)a li je Prizad trebao i mogao da izveze veće količine u relaciji Braila, odgovor je dao sam g. Milanković time, što potvrđuje da su nedostajala novčana sredstva za otkup od proizvođača. Kobu sa lagera iz Pešte, Đura i Bratislave nije Prizad mogao slati za Brailu, da koristi njome cenu svetskog pariteta. To ni g. Milanković ne bi radio.

šta bi na suprot tome postigla slobodna trgovina, da je ioš početkom aprila dozvoljen slobodan izvoz? Podmirila bi potrebu austrijskog i čehosl. tržišta, ako ne u manjoj, ono Sigurno ne u većoj količini od Prizada, s tom razlikom, što bi se utakmicom pojedinaca cene osetno srozale. — Za ostatak, još i danas u zemlji nalazećeg se kvantuma, morala bi slobodna trgovina da se obrati s. Milankoviću za objašnjenje: koje su to države na „severu” i „jugu” koje je Prizad zanemario, a u kojima bi po g. Milankoviću slobodna irgovina pronašla plasman

našoj pšenici po dobrim cenama i debarasirala nas pritiska ostalog izvoznog viška.

Čudi me samo što g. Milanković nije kao stručnjak uvažio sledeće:

„da je pšenica žetve 1931. odličnog kvaliteta, a da se još uvek ne zna kakav će biti kvalitet ovogodišnje žetve;

da se cena u zemlji kreće oko din. 130. po q. i da će se za slučaj, ako kvalitet nove pšenice ispadne lošiji od prošlogodišnjeg, pojaviti jaka tražnja iz zemlje i inOstranstva za staru pšenicu u svrhu mešanja sa novom pri meljavi, i da prema tome još uvek postoji mogućnost prodaje stare pšenice tokom jula i avgusta.

Ne treba biti jednostran pri vršenju kritike tuđeg rada, a naročito treba biti obazriv sa Ivrđenjima, Као 510 је опо sa „neoprostivom greškom”, — Када зе шта и vidu, da proroka nema i da tvrđenja te vrste mogu u najbližoj budućnosti da budu razvojem događaja, potpuno demantovana. Mnogo je korisnije: na vreme ukazati, šta valja preduzeti. (Posle kiše, ne vredi japundže). :

Ja sam ranije objasnio, zašto se nisam dotakao, ne samo francuskog, već i nemačkog preferencijala. Činjenica, da se nisam pozabavio ni nemačkim, 'oji je preferencijal, saglasno sa g. dr. Bajkićem, — od važnijeg značaja po naš izvoz, a koje tržište spada u rejon moga rada, najbolje dokazuje: koliko stu odnosni navodi g. Milankovića lišeni svakog osnova.

U prilog smišljenog i organizovanog izvoza i prodaje putem „jedne ruke” imam da primetim još i Ovo:

Poznato je svakom našem izvozniku, da kod slobodne izvozne trgovine i mogućnosti direktnog otkupa pšenice о1 proizvođača, ostaje široko polje otvoreno za uspešno razvijan: kontramine sa svim njenim po proizvođača, štetnim posledicama. Njeno dejstvo i katastrofalne posledice u pogledu prodajnih cena osetili smo početkom prošle jeseni u punoj meri. Ne samo pre stupanja na snagu zakona o monopolu izvoza pšenice, već i tokom meseca jula i avgusta Dr. god., kontramina u jugosl. pšenici, izvođena od strane peštanskih i bečkih firmi, uzela je bila široke razmere. Koncem avgusta рг. 5. реštanske firme prodavale su „blanco” našu potisku pšenicu Do ceni od Kc. 55.— ex šlep Hratislava, za isporuku početkom meseca septembra, bazirajući ove svoje prodaje na daljem padu cena jugosl. pšenice, koji je izgledao neminovan usled nagomilanosti neprodate robe na gornjem Dunavu.

Direkcija Prizada shvativši pravilno tadanju situaciju, skoncentrisala je sve svoje prodaje za Srednju Evropu na bečko zastupništvo, koje je, nuzgred rečeno, meni povereno. Time je najedanput stvorena druga situacija na tržištu, prema dotadanjoj. Presečena je mogućnost ponude sa sviju strana. Kupci su se vrlo brzo uverili, da prema sebi imaju kao prodavca jaku i otpornu ruku, rešenu da po svaku cenu spreči dalje obaranje cena. Počeli su aktivnije da kupuju, a samim fim nastupilo je i znatno poboljšanje cena. — Kontramineri, osetiv da „drugi vetar duva”, požurili su da svoje otvorene angažmane ma vrat na nos pokriju, pri čemu su pretrpeli osetne gubitke. Oni su se za čas okrenuli a la hausse, i time postali dragoceni saradnici Prizada na utvrđivanju i pobolišanju tadanjih cena. Od druge polovine septembra pr. god., pa sve do danas, konframina u jugosl. pšenicu se uopšte više nije pojavljivala. Čak ni na najvišem nivou naših prodajnih cena (Kč. 86.) nije imala kuraži ni da se makne. Sistem prodaje „jedne ruke” stao јој је nogom za vrat svom svojom težinom i oduzeo joj svaku mo-