Narodno blagostanje

1 ал 1098.

НАРОДНО БЛАГОСРАЊЕ |

Страна 211

.

У. Вајкје

| BANKARSKA KRIZA KAO NACIONALNO-

| EKONOMSKI PRO!

ЕМ

— УауПопзка kula bankarske krize dolazi usled razilaženja,u stanovištu posmatranja —

JJ Siručnjab! 1} Ni ebonomsha polifiha ne može bez teorije. II U сети leži nacionalno-ekbonomska - strana Phrize bonbarstvqa, |

I Stračnjak!

Ako je naše bankarstvo nezadovoljno držanjem zakonodavca prema njegovim teškoćama od septembra 1931 g., ne može biti nezadovoljno privatnom inicijativom. Nasuprot rezervisanosti zakonodavca (jer se njegove intervencije iscrpljuju članovima 5 i 6) imamo inilaciju napisa i projekata za saniranje bankarstva -— iz privatne ruke. To nije nikakvo čudo; jer to spada u zadatak javnog mnenja. a drugo, mi živimo u vremenu, koje će se u istoriji nazvati periodom eksperata i specialista. To je rezultat dalekosežne podele rada u kapitalističkoj. privredi. Danas specijalnost dominira u svima. oblastima lijudskoga uma i ruku. Istina, čovečanstvo još ne može sasvim da se oslobodi nasleđa iz doba apsolutizma kad |e zvanje davalo znanje. Eksperata po milosti — ili što je sada mnogo češći slučaj — po položaju, imamo sve više. Upravo od kad se povampirio duh korporacije ti. od kako je svaki čovek, a pogotevo svaki privrednik, uglavljen u organizacije, tai je pojav naročito učestao. Ne može se poreći, da čovek sa strane ne može nikad da zna tako dobro prilike u |edmoj priv. grani, kao onaj, koji je u njoj. Čovek iz branše je svakako ekspert-prve klase,·ali samo za ono 410 оп preživljuje. Od njega se mogu saznati samo činjenice objektivne, opipljive, o čijem se postojanju ne može da diskutuje. A kadgod se želi da proučava. kakav. ekonomsko-politički problem. mora se. poći od činjenica, jer nikad dva stanja — razna po vremefu i mestu nisu ista. "ek sa znanjem fakata može da зе priđe proučavanju problema.

Ali čim se postavi problem, praktični privrednik ако зе тад о еКопотзкот problemu — ima da še sklohi u stranu. Naravno da se on ne sme nikad da udalji; on.mora Živo da sarađuje na ekonomsko-političkoj akciji, jer on uvek može najbolje da predvidi dejstvo koje nameravana mera može da proizvede u krugu njegove delatnosti i u njecovomi vidiku.

Na kratko, eksperti iz prakse pružaju građu u početku proučavanja jednog ekonomskog problema i kritički sarađuin do kraja. Po sebi se razume da ekspert praktičar može. da bude i konstruktivan. To mu niko ne bfani. Ali to niko ne traži od njega. Čak bi se moSlo reći, da bi bolje bilo da se toga kane; jer nam nebrojeni primeri svakodnevno pokazuju, da su baš praktičari najveće Tantaste na konstruktivnom radu. МЕ smo to već pokazali u našem članku o teoretičarima i praktičarima. Setimo se samo Fordove teorije Što Veće падnice, koja ie skupo stala mnoge amerikanske industrijalce i amerikansku narodnu privredu, | ___ Ekonomsko-političke mere mora da utvrđuje siručljak — naravno uvek s obzirom na stepen specijaliza__Cije. Jer danas agrarni političar nije u stanju da se зпа-

| steučnjaka i ekonomiste. Profesor agrarne politike

đe u bankarskoj politici, industrijski u wgovačkoj itd. Ogromna je razlika između рпугедпо-ргакиспог u najvećem broju slučajeva bi umro od gladi ako bi on trebao da obrađuje zemlju, Zemljoradnik bi napravio rusvaj kad Dbi iz svoga posla neposredno donosio agгатпе zakone. Kad je irancuski ministar linansija Raul Pere obrazovao koiisiju stručnjaka za proučavanje nera za saniranje francuskog Тгапка, опда iu tu komisiju nije ušao ni jedan praktičar iz devizne trgovine i arbitraže. i

Kaže se da Politička ekonomija nije pozitivna, da ona hije uspela da reši svoje osnovne probleme. To je apsolutno tačno. Ali to ne znači da će se uspešnije rešavati ekonomski problemi u osustvu Političke ekonomije. Pre svega, kad se kaže, da ona nije rešila svoje osnovne Drobleme, lo ne znači da ona nije postigla nikakvo saznanje ekonomskih pojava, da nije ništa гаsvetlila u ekonomskom životu, Naičešće oni, koji to covore, i ne sanjaju o onim problemima, koji su odista nerešeni. To su problemi koje laik često ne može da shvati; to su delikatna pitanja za Čije je razumevanje već potrebno prethodno saznanje. Samo veliki umovi uspevaju da u postavljenim teorijama i doktrinama nadju još uvek po koju rupu. Kad se govori o nerešenim problemima, onda se međ stručnjacima misli na najuži krug generalizacije i saznanja najdibljih uzroka. Međutim, izmeđ ekonomske emperije i ekonomskog laicizma i nerešenih ekonomskih problema leži čitavo brdo saznanja, opažanja, doktrina, koje зи odavno neoborive. Baš kod najtežeg problema u ekonomskoj teoriji, kod novca, 80% је već rešeno. Ono što još nije rešeno, to {e ono o čem laik i ne sanja. Dobar ekonomist neće nikad reći da ima sigurnu neoborivu teoriju. Istina ima i međ velikim ekonomistima liudi koji se oglušuju o kritiku. Ni najveći ljudi nisu nepogrešivi. Ali to ne znači da ekonomske probleme freba oduzeti stručnjacima, kao na pr. pitanja, koja se pripremaiu za. svetsku privrednu. konterenćiju, i poveriti ih političarima. Mi ne možemo poricati da baš u ekonomskoj oblasti ima međ praktičarima velikih teoretičara.. Ali to' nije po rođenju, već po naporu, koji je kod mnogih od njih veći no kod mnogih, koji s diplomom u ruci ilj samo na osnovu svoje игодепе bistrine i hrpe pročitanih novinarskih članaka traže da im se prizna kvalitet teoretičara.

MH Ni ekonomska politika ne može bez feorije.

Na dnevnom je redu kriza bankarstva, Ona pogađa/ vrlo veliki broj ljudi i prema tome ona je za njih pro+ blem, preko koga ne mogu preći. Ništa prirodnije no да. se ulagač. dužnik i funkcioner bančin naprežu da nađu izlaz iz situacije. Pa kako pak njihovo zlo nije indivi-