Narodno blagostanje

8. јули 1933.

У. Вајче |

НАРОДНО 5,

ЛАГОСТАЊЕ Страна 435

Cemu se možemo nadati od Londonske Konferencije? — Analiza njezinog programa sa gledišta svelske privredne depresije —

PROBLEM CENA

(Drugi članak)

! Konjunhtura. 1I Teorija prilagodjavanja (De/lacionizam). 1} Teorija nedovoljnog Барпап тапја (HInflacionizam). IV Kritfiha inflacionizma,

1 Копјипк ита

Glavna karakteristika današnjeg privrednog poretка је podela rada, koja ima za posledicu da |e sve veće otstojanje između proizvođača i potrošača u topograiskom, vremenskom i personalnom smislu; proizvodnja ide sve „obilaznijim” putem, kako se to kaže u teoriji. Između potrošača potrošnih dobara i potrošača osnovnih dobara toliko je produkcionih faza, da poslednji nema nikakve neposredne veze sa prvim. Ne proizvodi se za proizvođača, već za tržište. Druga osobina današnjeg privrednog poretka je da proizvodnja počiva u glavnom na privatnoj inicijativi; ne postoji nikakav regulator, nikakva sila, koja bi određivala šta se i koliko ima da proizvodi da bi se mogle zadovoljiti potrebe čovečanstva — Što e u stvari cilj privrede. Niko do danas mije pokušao — niti bi to: bilo izvodljivo, — da konkretizira veličinu potrebe ni onu proizvodnje. I ako se radi o konkretnim pojavama, ipak su one do danas u svome VOlumenu ostale van domašaja ljudskog, kao što ni zvezde čovek ne može da izbroji. Pa ipak od početka današnjeg privrednog sistema postojala je ravnoteža između 'proizvodnje i potrošnje. 1 ako formalno anarhističan, privredni proces se odlikuje stalnom ravnotežom između proizvodnje i potrošnje. Kako je mogućno, da površina obrađena pamukom kroz čitavo stoleće iznosi u glavnom onoliko koliko je potrebno postojećim predionicama; da predionice liferuju toliko pređe koliko je potrebno postojećim ftkačnicama, a ove pak liferuju toliko tkiva koliko je potrebno čovečanstvu? Istina, ima ekonomista koji kažu — i to prilično s pravom — da se u stvari ne podešava proizvodnja prema potrošnji, već potrošnja prema proizvodnji. Pri podizanju novih predionica vodi ; se računa o prosečnom iznosu pamučne Žetve, a tkivo | se troši toliko koliko se proizvodi.

Sposobnost potrošnje čovečanstva je neograničena. Ali je s druge strane današnji privredni sistem pokazivao ·

i

stalno sposobnost ubrzavanja i podešavanja proizvodnje” potrebama čovečanstva u mnogo većoj meri, no ma koji drugi raniji privredni sistem. | \ Kad kažemo, da se između proizvodnje i potrošnje ,

automatskim vaspostavljanjem ravnoteže. Perioda koja obuhvata poremećaj i sve njegove posledice sve do DOvratka u ravnotežu naziva se konjunkturnim krugom ili konjunkturnim talasom. :

Dok je Marks osustvo regulatora. za održavanja ravnoteže u socijalnoj privredi označio kao glavni njezin nedostatak i uzrok njezinog neizbežnog sloma, dotle su buržoaski ekonomisti u poremećaju i automatskom lečenju u ritmičkom tempu videli najlepšu stranu kapitalističkog privrednog sistema.

Ekonomski proces dakle ne razvija se po jednoj ravnoj liniji, brod ekonomskog procesa ne plovi poi potpuno gplatkoj morskoj površini, već po uzburkanoj. Njega ljuljaju talasi konjunkture, a svaki talas za sebe pretstavlja tri periode: prosperitet, depresiju i krizu.

Glavna greška Huverove ekonomske politike ležala je u verovanju u nepromenjeni prosperitet Amerike. Na suprot njegovom teško kažnjenom optimizmu nalazi se sve veći broj ekonomskih političara i mislilaca, Кој smatraju da današnja privredna depresija nema nikakve sličnosti sa depresijom u konjunkturnom krugu, da ona nije konjunkturelna u opšte, već da pretstavlja agoniju postojećeg privrednog sistema. Dok su same socijalističke sfranke posle rata napustile Marksovo gledište o fatalnosti katastrofe, koja leži u biću kapitalističkog sistema, dotle je sada sve veći broj nesocijalističkih ekonomista, koji vele, da je sve većom podelom rada, sve obilaznijim putem ekonomskog procesa, sve većim otstojanjem između osnovnog proizvođača i potrošača onemogućeno automafsko vaspostavljanje poremećene ravnoteže. Brod ekonomskog procesa ušao je u dubinu između dva talasa, koji će ga progutati.

Međutim najveći broj ekomomista danas stoji na gledištu da je talas odista mnogo veći, ali da on ne pretstavlja opasnost po postojeći privredni poredak.

Sudeći po ekonomskoj nestručnosti delegata Londonske konferencije čovek je u iskušenju da da pravo novinarima. koji tvrde da je ona ekonomska vavilonska kula. U stvari nije tako. U atmosferi Londonske konferencije lebde teorije najvećih savremenih naučnika. To se istina ne može da vidi iz diskusije, u kojoj učestvuju

u glavnom održava ravnoteža, ne mislimo time da tvr-| najvećim delom ekonomski laici, ali su oni od malog „dimo da je ta ravnoteža apsolutna. Naprotiv potpuna uticaja na tok rada. Predlozi koji su joj podneseni, zaravnoteža između proizvodnje i potrošnje je statička po- snovani su na određenim ekonomskim teorijama, a glajava privrede, a to je fikcija. Ima vrlo mnogo poreme- | ут učesnici u diskusiji imaju iste za rukovodnu ideju.

'

ćaja te ravnoteže. Ima lokalnih i u pojedinim oblastima Najvažniji projekat, onaj engleske delegacije, o kome se O privrede. A postoje isto tako poremećaji ravnofeže , diskutuje u prvoj podkomisiji monetarne i finansiske”c

između proizvodnje i potrošnje, između pojedinih grupa, komisije, a kojim se cilja na podizanje cena, odgovara” troškova i cena i t. d., koji se obrazuju na privrednom , tačno idejama engleskih ekonomista sa Kenzom na če|u' procesu. Ovi poremećaji ravnoteže pojavljuju se u prili- (a priličnoj saglasnosti sa švedskim naučnikom Ка= Čno jednakim periodama, sa sličnim simptomima i s selom koji je takođe član konferencije). Osmovne еј

о“