Narodno blagostanje

"8. јули 1933,

НАРОДНО БЛАГОСТАЊЕ 1

Страна 439

Призадову продајну политику, па је разумљиво да тиме није тога положаја, да оствари за свој рачун. Одбрану својих ин-

користио Призадовој ствари.

Млинар и трговац траже ПРИ пре MOJA имати у својој руци,

јер „туђа рука свраб

куповини понуду из прве руке, а од своје конкуренције ку- !не чеше“

пују само у случају крајње нужде.

OL OM једном продајном политиком у иностранству

У наредној кампањи Призад мора да спроведе до краја | постићи ће Призад не само боље цене и већи пласман, већ ће

и у свим правцима своју продајну политику и да путем вла- |

стите организације задржи директан

њеном конзеквентном применом онемогућити стварање и по-

и сталан контакт са стојање тих разних синдиката који се, силом прилика а без

свима консументима у Чехословачкој у Аустрији. Свој по- | стварне потребе, намећу за посредника између купца и проложај јединог извозника пшенице из југославије мора При- 'давца, на очигледну штету једнога и другога.

зад и на продајним тржиштима да задржи и

зе PR

Aleksandar G. Pantelić,

NA

U naprednim državama postoje letnje i zimsko natapanje. Prvo se upotrebljava od aprila do septembra i deluje neposredno na biliku: drugo se vrši u cilju taloženja plodnih nanosa i neposredno deluje na le, te na taj način zamenjuje đubrenje. U upotrebi je naročito u severnim krajevima gde vode ima dosta. Poznata su „Hizenheldern” u Nemačkoj, sa čijih površina su proizvodi usled tog natapanja odličnog kvaliteta i jako, traženi na tržištu. Englesko livadarstvo zna takođe za zimsko natapanje. Nije ravnodušno kakvom se vodom nafapa. Sterilna voda jako ispošnjava ile umesto da ga pothranjuje, te se već samim tim nameće potreba za dopunskim đubrenjem. Veoma škodljive vode su iz hrastove šume kao i vode upotrebljavane za pranje metalnih materija u industriji; one zbog toga obično bivaju puštene da prethodno teku površinom da bi se pomoću vazduha pročistile. Glavne vode za natapanje su: rečne i izvorske, a naročito voda iz gradskih kanala, jer najviše sadrže plodne nanose. Po tome su poznati milanski kanali iz kojih se natapaju tzv. „тег те“.

Često je uopšte teško naći vodu za пафарапје; (ада роljoprivreda pati. Takvo dugofrajno stanje neizbežno se reperkutuje na socijalne odnose i na sam progres sela. Međutim, kao što to veli g. dr. Stebut, zemljišta kojima nedostaje samo vlaga јези, po pravilu, tzv. normalna zemljišta i ona su baš ta na kolima se ratarstvo može uspešno razvijati; treba im samo naći vodu i racionalno natapati, pa će dati odlične rezultate.

· Navodniavanje je stara veština, Istorija nas vodi na 4000 godina unazad. Poznato je prirodno navodnjavanje Nila. Veštačko navodnjavanje Nila. Veštačko navodnjavanje je bilo u upotrebi još u Kartagini, Fen:kiji i Grčkoj, a danas nalazi veliku primenu u Americi. U Italiji se natapa 1,100.000 hektara. Mavti su ga posle prve najezde primenili u Španiji.

Kod nas je veštačko navodnjavanje slabo primenjeno, izuzev Južnu Srbiju, gde je u upotrebi još od rimskoga doba. Tu je ono primitivno, manjega Tipa, i vrši se pomoću „čattova” i „vadama”; naročito je u upotrebi u okolini Strumice, Štipa i Kočana, gde se natapaju pirinčana polja. Od davnina je poznato Kopaoničarima. Navodnjavanje većega stila vršeno je još u Srednjem veku u okolini Peći; to nam kazuju ostaci irigacionih kanala, koji se pominju u carskim poveljama ,a koje su naši vladari davali u „metoh”.

Mali vodeni talog i pedološki sastav zemljišta jesu dva uzroka sa kojih se natapanje u pojedinim našim pokrajinama ističe kao životna potreba. Te su pokrajine: Južna Srbija gde se vodeni talog kreće između 250—800 mm. prema vodenom

talogu od 4000 mm u Boki, koji je ujedno i najviši u našoj dr- '

CBE KODHCTH |

viši činovnik Narodne banke, Beograd

ТАРАМЈЕ

Đoliopriv

Д-р В.

redne molioracije kod nas —

žavi. Bivša bregalnička oblast je naš najsuvlji reon. Zatim dolaze: Hercegovina, Dalmacija i Crna Gora, gde pored suše, poroznost katsta imperativno nalaže potrebu natapanja. I tako, dok na severu postoji problem zaštite od poplava koje čupaju radnu snagu sa sela, dotle ovde ista posledica usled oskudice u vlazi. Može se utvrditi da su suša i čilčijski odnosi bili glavni uzroci pečalbarstvu i unutarnjoj migraciji. Sve to je vodilo skroz pljačkaškom i neracionalnom obrađivanju površina. Tako je došlo do napuštanja plodnih površina Metohije i Kosova, a suša oko Tikveša mnoge je nagnala, u svoje vreme, na migraciju k Egejskom moru. To naročito biva uvek kada stanovništvo pokaže tendenciju porasta. Otud slaba naseljenost ove pokrajine; otud tolikih utrina, i gladnih, naročito u Crnoj Gori i Hercegovini.

'Kod nas je na navodnjavanju dosad malo urađeno, ma da postoji plan za izvođenje fih radova. Tome freba tražiti uzrok svakako u siromaštvu kapitala. Danas se kod nas natapa putem vodnih zadruga svega 1.954 hektara. Program za izvođenje ovih radova mora imati u vidu dve stvari: održavanje i snaženje postojećih gazdinstava i pružanje povoljnijih uslova za obrađivanje površina, naročito u Južnoj Srbiji, u kojoj ima još dosta obradivih površina, i u Dalmaciji gde se sterilni pašnjaci imaju pretvarati u ziratno Tle i zelene livade.

Izgleda da sa gledišta hidrograiskih čvorova Južna Strbija ima najpovoljnije uslove za natapanje. Tipični tereni za natapanje u njoj su: Vitomirica, Dobruša, Piskota. Zemljišta oko sela Kruševca, Rašića, Barana i Kosurića pri vršenim probama natapanja dala su dobre rezultate pod uslovom da se i dobro đubre. Još bolje rezultate dao je tip crvenice, koje ima na Ljubiždanskom polju, okolini Tetova, Gostivara, Kičeva i Ohrida.

Jedan od najvažnijih melioracionih objekata u Južnoj Srbiji jeste ·Metohija, koja se deli na severnu i južnu, sa DOVIšinom od 23.000 hektara odmorne i veoma plodne zemlje. U Metohiji se danas izvode radovi isušivanja i natapanja. Zabarivanja nastaju usled neracionalnog navodnjavanja od strane meštana — što je, uostalom, pravilo u Južnoj Srbiji — i zbog toga Što ponornice ponirući ispod ziratnog tla, ostavljaju ga tako suvim, izviru na drugom kraju gde se pretvaraju u močvari. U stvari ovde se problem sastoji u natapanju: voda se

mora kaptirati u planini, na izvoru, a to vrlo skupo staje. Država je primila na sebe izgradnju betonskih kanala, pomoću kojih će moći da se natapa svih 23.000 ha, ali postoji plan da se oni prošire i time će se uspeti da se natapa na 100.000 ha. Na interesentima je da izgrađuju razvodnu mrežu za svoja imanja.

Izvođenjem ovih radova u Metohiji delom će se rešiti pi-