Narodno blagostanje

Страна 292

dozvolu, da se začudi, kad on iz svog iskustva dobro zna, da je hartija najtrpelj ivija stvar na svetu i da od nje ne mora tražiti dozvolu. A što. se tiče čitalaca „Zanatlije” ni oni kao da nisu veliki kicoši,

Trvrđenje o „enfant gate” i liberalizmu, sa ојеdišta nauke o literarnim „oblicima naziva se galimatijasom. Člamkopisac svakako: da. nije nameravao da kaže ono, što je kazao, naime, da sam ja maza liberalizma, jer to znači „enfant ete”, On je verovatno hteo da kaže, da sam {a pobornik liberalne doktrine. A 10 je toliko isto tačno kao: i гугдепје, да Сјапкорјвас „Љапа је" Zna šta je liberalizam. A dok on to ne nauči, ne mogu да polemišem s njim. Da se on pak ne bi dugo mučio u bezvazdušnom prostom , pomoći ću mu, da se uveri, koliku je neistinu kazao cornjim rečenicama. Koliko nesavesno i nesvesno pisac prelazi preko fakta pokazuje baš ovo tvrđenje o odnosu „Narodnog Blagostania” prema liberalizmu. To jie problem načelnoga značaja. Prema. njemu je „N. B.” zauzelo stav u svome programu, objavljenom i svom prvom broju od 9 februara 1929 god. U članku „Narodno blagostanje” nalazi se kritika: liberalizma, a u podnaslovu: ,Doktrine narodnog blagostanja”, kaže se: „Ni merkantilizam, ni liberalizam, ni socijalno-politička doktrina ne znaju za narodno blagostanje...”

Nikada u životu nisam otstupio od gledišta potrebe dalekosežne socijalne politike — a to svakalkoi nije liberalizam. A što se tiče mog držanja u najnovije vreme, da napomenem između ostalog, da sam ja jedan od

malobrojnih pristalica žitnog režima, koji je jedna od.

najznačajnijih plansko-privrednih mera uu našoj državi od njezinog posftanka. Najzad neka pročita člankopisac i moje napise o. Prizadu. Svakako da će mu ovo već biti dosta, ali kad već hoće da škraba po novinama, treba malo pažljivije da pregleda brojeve „Narodnog Blagostanja”, jer kad neko hoće da polemiše po izvesnim faktima, onda treba bar da se u pogledu fakata dolu тетфије.

Ali člankopisac ima još manje prava da me nazivlje pristalicom planske privrede. Ni o tome ne mogu s njim da diskutujem, dokle god ne nauči, šta je planska privreda. A što se tiče pak konkretnog slučaja, na osnovu

НАРОДНО БЛАГОСТАЊЕ ||| Бр, 19

koga je ovo mislio da mi može da. doibaci takvo tvrđenje, on tek pokazuje koliko se površno i nestručno piše u „Zanatliji”. Ja sam pisao da se gonjenje bespravnog rada može zamisliti samo. pod uslovom, da se svi ostali privredni redovi zaposle i da im se u najmanju ruku

obezbedi minimalan nivo: života. Ја зат а докаг (ова |

naveo primer Nemačke, jer planska privreda stoji na gledištu, da prvo treba dati hleba celom svetu, pa tek опда može biti covora o zaštiti pojedinih pri-

vrednih redova od konkurencije, koja se naziva Без

pravnim radom. Istina, na jednom muesfu člamkopisac veli, da zanatlije osećaju. težinu socijalnog položaja onih, koji treba da se progone zbog bespravnog rada, ali oni ne mogu da. prime na svoja leđa teret od toga, već to treba da učini zajednica. Zato su ti: Berze rada, a u koliko su one nedovoljne, veli članikopisac, zanatlije traže opsežne javne radove. Ne mogu zanatlije da dopuste, da se obezbedi egzistenciia nezaposlenih na njihov račun.

Po tim rečima može najbolje da se vidi, koliko je posuvraćen mozak ·jednog esnafski-realcionarno nastrojenog čoveka. Gornie rezonovanje ima za: polaznu

tačku, da je monopol u korist legalnih zanatlija jed-

no prirodno pravo i da je proganjanje bespravnog rada njihovo prirodno: pravo. U stvari sasvim je obrnut slučaj. Naiprirodnije ie pravo da su svi ljudi jednaki pred tražnjom za rad. Tek organizovano društvo može silom svog autoriteta da statuira monopol u korist pojedinih privrednih redova. To je izuzetak od prirodnog prava.

A što se tiče samog argumenfa, on je profivan stvarnosti. Istina na prvi pogled izgleda, da зе „Хапа!lija” potpuno slaže sa nama: i on smatra, da treba da se Zbrinu от, ikoji su u bedi. Međutim nas razdvaja jedna mala nijansa, koja u praksi pretstavlja čitav bezdan. Jer dok „Zanatlija” smatra, da se prvo mora da obezbedi monopol zanatlijama i ako se ne ihlebe svi, koli im prave nelegalnu konkurenciju, dotle mi smatramo, da je opšte mogućno tzefi s obzit gonjenje bespravnog tada samo pošto se prethodno zbriau ofi, koji bi bili gonjeni.

V. Bajkić. (Sleduje nastavak).

a MN

Suša sa vetrom u aprilu wništili su veliki deo ozimih useva i livada — hranu za čoveka i za stoku. Prolećni usevi došli su u pitanje. Naravno da stanje letine nije jednoobrazno ı celoj zemlji. Negde su usevi konačno propali, negde još vam opasnosti. Ali u Posavlju, Podunavlju, Potisju i Pomoravlju stanje je dosta slično: ako bi se do kraja nedelje dobro nakvasila zemlja, bio bi spasen jedan deo letine i livada.

Етел nr aprpr ra annnr=nj O НЕ

Ма Бејот Шеби

Dosadanje atmosferske prilike bile su povoljne samo po voće. Ono se sjajno razvija, i za nekoliko nedelja je napred. Ali je toliko veća opasnost da strada od kiše kad bude trebalo. da за7т.

Naš vredni seljački narod živi na belom hlebu do kraja

ove sedmice. I ceo ostali deo naroda s njim, jer je poljoprivreda: baza naše nacionalne ekonomije,

Поводом закључења трговинског уговора са Немачком

ЕМИ

— У Београду је 2 0. м. потписан трговински уговор између наше земље и Немачке и том приликом издат је следећи комунике :

„Преговори који су од неког времена вођени између претставника немачке и краљевске југословенске владе, и који су са обе стране вођени у најпријатељскијем духу, довели су јуче до потписивања трговинског уговора. Истовремено са трговинским уговором закључен је и споразум о путничком саобраћају као и консуларни споразум.

„Трговински уговор ступа на место споразума о највећем повлашћењу од 29 јуна 1933 год. Ваља очекивати да ће циљ преговора, наиме да се постигне продубљивање и проширење узајамних трговинских односа, бити у знатној мери постигнут. :

„Немачка пружа Југославији знатне олакшице за њен извоз и могућности на немачком тржишту, чије ће искори-