Narodno blagostanje

НАРОДНО БЛАГОСТАЊЕ

Бр. 46

Паји, паште, пита drugo do — očigledne mere za regulisanje privatne inicijative. П

U vezi s tim, u izlaganjima о. д4-та Вајк са treba se osvrnuti i na jednu drugu stvar: On izjavljuje da je potpuno isključeno, da iugoslovenski seljaci dođu пеposredno u vezu s nemačkim Raihsnerštandom. U Jugo-. slaviji ne postoji nikakva profesionalna organizacija seljaštva, pa čak ni poljoprivredna komora. Prema tome, u Jugoslaviji uopšte nema bitnih uslova za planiranje na polju razmene dobara s inostranstvom.

Navesti ove činjenice ne znači: pravdatiih. G. Bajkić može sigumo bolje da vidi prilike u pogledu organizacije jugoslovenskih seljaka, nego neki posmatrač sa strane. Ako su one zaista takve, kao što ih on pre{stavlja, — a u to više niko ne sumnja — jugoslovenski seljak može iz te činjenice da izvuče još samo jedan zaključak: što brže stvaranje organizacije. |

U Nemačkoj vlada sistem regulisane privatne iniciiative, ne samo na polju spoljne trgovine, već i ипиtrašnjem saobraćaju seljačkih proizvoda. Uvoz agrarnih i šumarskih proizvođa može se zbog toga u Nemačku uvoziti samo još pod pretpostavkom, da se potpomogne ovom regulisanju. Ovo bi se moglo postići i |ednostranim merama Nemačke. Ali bi se mogli organizovali i posredni državni organi u samom inostranstvu sa ciljem da regulišu ponudu stranih agrarnih proizvoda. Dosadašnji način uvoza agrarnih proizvoda iz Jugoslavije u Nemačku pretstavlja, iu glavnom, kombinaciju ovih dve|u mogućnosti.

Ovakva situacija ne sme se, međutim, stabilizovati, ako se želi postići veliki cilj, koji stoji iza svega toga. T ovde bih hteo spomenuti jedan dalji očigledni nesporazum. G. d-r Bajkić ustaje, naime, protiv misli o saradnji između jugoslovenskog seljaka i nemačkog Rajhsnerštanda, jer je za Nemačku mnogo povoljnije, da cela Jugoslavija stoji prema njoj kao eventualni kupac hjezine robe, tim pre što sam jugoslovenski seliak tek u poslednjoj liniji dolazi u obzir kao stvarni kupac nemačkih izvoznih proizvoda. Ovome imam da primetim dve stvari.

Pre svega, po sredi je nesporazum, ako se smatra da se jugoslovenski seljaci trebaju organizovati, da bi neposredno kao kupci nemačke izvozne robe kompenzirali kupovine nemačkog Rajhsnerštanda. Jugosloven-

ski seljaci ne treba da se organizuju kao kupci, već kao

prodavci. Oni treba, na Тај način, da poslanu partner nemačkom Rajhsnerštandu da bi mu omogućili da ih uvede u svoj sistem regulisanja privatne inicijative, ti. u sistem nemačkog regulisania agrarnog tržišta. Jednostavne prinudne mere od strane Nemačke, kao i državne ili državom kontrolisane ustanove u stranoj izvoznoj zemlji, mogu postojati samo prolazno i po nuždi. Seljak jedne zemlje treba da se nađe neposredno u yezi sa seljakom druge zemlje. Otvorenim dogovorom i prijateljskom saradnjom moći će se lada regulisati privatna inicijativa, i to na način koji će omogućiti da se uzmu u obzir životni interesi oba učesnika. Dovoljan dokaz za ovo pružaju nam izvozni rezultati, postignuti već u toku prošle godine saradnjom nemačkog seljaštva sa seljacima zemalja, koje su trebale da dadu odgovarajuću organizaciju sposobnu za akciju (Holandija, Belgija, Đanska, Poliska, Mađarska itd.). Ako nasuprot tome ove neposredne saradnje između seljaka i seljaka nema, u sistemu regulisane privatne inicijative je neizbežno,

da autsajder, koji ne učestvuje u ovoj saradnji, na kraiu krajeva iziđe kratkih rukava.

loš jednu principijelnu stvar: G. d-r Bajkić ustaje protiv zahteva, da korist od uvećanih kupovina Nemačke u Jugoslaviji pripadne. po mogućstvu u celini {ugoslovenskom seljaku. Podela viška vrednosti od uvećanih kupovina navodno je bez važnosti za nemačko-{|ugoslovenske privredne odnose, jer |e država ne samo pravno

već i ekonomski posebna jedinka. Nemačka ie, veli on,

i novim #гоомт5кит паоуогот sa Jugoslavijom ciljala na Jugoslaviju kao takvu, a ne samo na povećanje kupovne snage jugoslovenskog seljaka.

Ako se poslednja rečenica g. Baikića uzme doslovno, biće bez sumnje tačna. Ali nije sasvim tačno na osnovu nje izvedeno odbijanie privilegovanog položaja iugoslovenskih seljaka pri podeli dopunske kupovne snage, stvorene povećanim nemačkim kupovinama agrarnih proizvoda. Nemačka zaista cilja na povećanje kupovne snage Jugoslavije kao takve. Ali {oj je ipak stalo i mora ijoj biti stalo — do povećanja kupovne snage {ug:osloмепзјић зеђака, јег kupovna snaga пе dejstvuje statički, već dinamički. Privtedu ne oplođava samo postojanie, već: iskorišćavanje kupovne snage. Zbog toga se ne pita samo — Koliko |e kupovne snage stvoreno, već takođe gde ie ona stvorena i kako se iskorišćava.

Nemačka, a naročito uži krug saradnika nemačkog seljačkog Брега, aktivno se zalaže za +. 77. еугорзки seljačku ideju. Prema ovoj ideji seljak |e uvek i svugde osnova na kojoj počiva cela privreda. On to mora da ostane i u budućnosti. Zbog toga se samo ozdravljenjem seljaštya. u svim zemljama može uopšte doći do nove izgradnje evropske privrede. Ako je seljak osnova па kojoj počiva privređa, onda iz ovoga izlazi da se oplođavanje privrede dopunskom kupovnom snagom mora izvršiti upravo kod ove osnove, jer će kupovna snaga jedino na taj način postići maksimilan efekat. Ne traži se da seljak pođe sam da kupuie nemačku izvoznu robu za punu protuvrednost dobivenu prodaiom hjegovih proizvoda Nemačkoj. On treba da svoiu kupovnu snagu prepusti jugoslovenskoj privredi, usled čega će зе опа umnožiti. G. d–r Bajkić ima sasvim pravo, kad veli da će u većini slučajeva drugi privredni redovi biti bolji potrošači nemačkih proizvoda, nego jugoslovenski seljaci; ali se ovi drugi privredni redovi moraju za kupovinu nemačkog izvoza tek time osposobiti, što će |ugoslovenski seljak, kao osnova cele iugoslovenske privrede, uneti novi život u obamrlo telo privrede, prebacuiući u nj povećanu kupovnu snagu, do koje je prodajom svojih proizvoda došao.

Zbog toga se zaista mora naglasiti, da za Nemačku ne može fra|no nikako da bude svejedno, kamo će da ode: povećanje kupovne snage prouzrokovano od strane Nemačke. Kao što sam već naveo u svom rani|em član'ku, Nemačka ne može frajno ostati rovnodušna, ako se možda pokaže, da su njene mere izvršene U cilju obnove ostale zbog toga ђег дејзтуа, što je dopunska kupovna snaga pre vremena iscrpljena od sfrane drugih redova, pre nego što je do nje došao jugoslovenski seljak. Nemačka bi tada morala iz osnova da menja svoj način kupovanja. I s ovog je gledišta, prema tome, potrebno, da se jugoslovensko seliaštvo što pre organizuje radi postizanja pomenutil ciljeva.

Zaključujući, evo još jedne kratke primedbe na poslednju tačku u izlaganjima g. d-ra Bajkića: Cenjeni ekonomista smatra da treba odbaciti predlog: po kome