Narodno blagostanje

Страна 726 НАРОДНО

БЛАГОСТАЊЕ Бр. 46

već samim izvozom ona stekla punu protivrednost toga svoga mudroga gesta. Ne uvek. U zemljama koje se nisu vezale prema Nemačkoj da celokupnu vrednost izvezene robe u Nemačkoj potroše, svakako postoji opasnost, da se ova arbitražom prenese na treću zemlju. Nemačka će u ostalom tome brzo naći leka. Ali prema zemljama, koje stoje u toj obavezi, Nemačka ima punu kompenzaciju. U koliko više plati tonu pšenice u toliko će veća biti kupovna snaga dotične izvozne zemlje u Nemačkoj.

Ali ni to nije uvek tačno, bar ne vremenski. Ima država — i fime dolazimo do nove tačke — koje Nemačkoj rado prodaju po skupljoj ceni, a ne kupuju od nje, jer im je skupo. Ali to nije nikakva bezizlazna situacija, niti zbog toga treba padati u očajanje i tražiti nove metode trgovinske politike. Ako dotična zemlja nema kompenzacionu vezu sa Nemačkom u ma kojoj formi bilo, onda će Nemačka — naravno ako je to njezin interes — idući put da smanji cene i u opšte suzi olakšice za uvoz iz dotične zemlje. A ako ima konipenzacioni sistem obračunavanja, onda ili će dotična zemlja celu svoju kupovnu snagu stečenu izvozom u Nemačku upotrebiti za kupovinu u Nemačkoj, ili će morati obustaviti svoj izvoz u Nemačku, jer danas niko nije voljan da zakopava stotine milijona novčanih jedinica u klirinškom računu kod Rajhsbanke.

G. dr. fon Haselbah međutim smatra da i kod zemalja koje nemaju kompenzacioni obračunski sistem sa Nemačkom postoji mogućnost da održe ravnotežu trgovinskog bilansa s Nemačkom. On ukazuje na priтег Danske. Nama nije dovoljno poznata danska politika dodeljivanja deviza. Ako je ona davala prvenstvo uvozu iz Nemačke, a uvozu iz drugih zemalja uskraćivala devize, izvršila ie povredu klauzule najvećeg povlašćenja i navukla na sebe opasnost retorzija i represalija. Što se tiče Jugoslavije, ona је kliringom kao jednim sretstvom kompenzacija obavezana da svu kupovnu snagu stečenu izvozom u Nemačku tamo i upotrebi. Sledstveno može biti govora samo o tome, da li za to postoji u opšte mogućnost i ako postoji koja je najbolja metoda. To je ono o čemu se još jedino može da razgovora pod naslovom: „Kriza jugoslovensko-nemačkog trgovinskog prometa”. G. dr. Ton Haselbah nije ni jednom rečju dodirnuo moj skromni predlog o jednom izviđačkom putovanju nemačkih izvoznika u Jugoslaviju. Ja boljeg predloga ne znam. A bez toga izvoz iz Jugosla-

vije u Nemačku je na izdisaju, tako da Nemačka neće imati potrebe da preduzme represalije.

Sasvim je tačno da Nemačka ne može traino da plaća veće cene inostranstvu, a da se ne vrše kompenzacije. Ali pri tome treba imati u vidu da i pri najvećim cenama inostranstvo ne može prodavati Nemačkoj pod · uslovom da mu se umrfvi kupovna snaga kod Rajhsbanke. G. dr. fon Haselbah smatra robne kompenzacione ugovore za izlaz. Ja smatram da su oni najgori oblik spoline trgovine. Nigde do danas robni kompenzacioni ugovori nisu došli do kakvog većeg značaja. Uzroci su tako jasni, da neću da ulazim u njih.

Po sebi se razume da |a ne mogu ovim povodom da ulazim u veliko pitanje seljačke ideologije Trećeg Rajha, položaja seljaštva u Evropi, položaja |ugoslovenskog seljaštva i programa za unapređenje toga specijalno u Jugoslaviji najvećeg i najboljeg privrednog reda. To nije trgovinsko političko pitanje. A za razgovor па НШогојакој bazi, kao što rekoh, nije ovo prilika. Trgovinsko-politički ništa ne očekujem od eventualnog susreta nemačkih i iugoslovenskih seljaka. Po mome mišljenju svaka vlada sprovodi kroz svoju ekonomsku spolinu politiku ono što nalažu interesi naroda. Ako to nije slučaj, međunarodno se to ne leči.

Nemačka je inaugurisala nove metode trgovinske politike. Ja: sam ih najoduševljenije pozdravio. Možda će međutim biti primorana da ih napusti, ako je za njihovo fankcionisanje potrebno da se u unutrašnjosti sva– koga partnera izvrše specijalne ekonomske i političke reorganizacije. Nikad do danas nije trcovinska politika mogla da ima to dejstvo. Ekonomski, socijalni i politički problemi ne stoje pod uticajem trgovinske politike. Ali sve i da postoji želja u Jugoslaviji da iziđe Nemcima u susret u smislu želja izraženih od g. d-ra fon Haselbaha, teško da bi do toga moglo doći. Jugoslavija izvozi svoje poljoprivredne proizvode delimično više no u Nemačku, a delimično manje još u četiri države. Sleistveno i o njima mora da vodi računa. Znači da samo iednim zajedničkim · sporazumom između sviju zainteresovanih država može doći do kakvog većeg obrta u smislu ideja g. d-ra fon Haselbaha. Bez toga Jugoslavija će ići i dalje putem, koji joj ukazuju najvažniji unuitrašnji i spoljašnji politički, ekonomski i socijalni faktori, odnosno putem koji je rezultat odnosa danih snaga.

BH BS MR BB

ДОГАЂАЈИ И ПРОБЛЕМИ

Извештај о развитку коњунктуре до краја 1933 према лодацима Друштва“ народа долази до закључка, да је криза знатно попустила. Проф. т.

Билимовић изнео је у своме чланку (објављеном у прошлом

броју) према подацима првога полгођа ове године да пре-

окрет на боље бива све изразитији, Стога је интересантно видети, да ли се ова тендинција наставила и у периоду јули

— октобар.

За ово истраживање користићемо прегледе о светској коњунктури, које двомесечно. објављује И. Г. Фарбениндустри. И у овим извештајима утврђује се преокрет у развоју кризе од средине 1932. Али ова тенденција није општа, Опадање међународног робног, платног и кредитног

Нов застој у светској коњунктури

саобраћаја имало је за последицу тако снажно разбијање светске „привреде, да тенденција преокрета није могла да дође до изражаја у целом свету подједнако. Привредно оживљење, које је констатовано у многим земљама, било је условљено чисто национално и дошло је до изражаја само у порасту производње и унутрашњег промета, а не и у спољној трговини. Из података многих земаља чије владе говоре о сарадњи у оквиру светске привреде, док се практично бране свима силама од иностранства и раде на оживљењу унутрашњег тржишта, могу се углавном видети четири коњунктурна центра, који ће за блиску будућност бити одлучујући, Први претставља Енглеска са својим Колонијама и доминионима, други Немачка и Италија, трећи С. А. Д. и четврти Јапан. Ови се не разликују само по степену економског побољшања, већ и по њиховим привредно-