Narodno blagostanje

__19 јануар 1935. _

НАРОДНО БЛАГОСТАЊЕ

Страна 51

Dr.S. M. Babić

PRED NOVOM KREDITNOM POLITIKOM

| FRANCUSKE BANKE

G. Flanden je u više prilika izjavljivao da smanjivanje kamatne stope u zemlji spada među najvažnije ciljeve njegove ekonomske politike. G. Flanden je istovremeno naglašavao! da se protivi svakom dekretiranju, jer smatra da mi najstrožiji zakoni ne mogu da utiču niti na cene robe niti na visinu kamate. G. Kleman More, guverner Francuske banke, podneo je ostavku, a za novog guvernera Francuske banke postavljen je g. Žan Tanri, dosadašnji generalni direktor „Caisse des dćpOts et consignatioms”, koji je istovremeno upravljao i sa „Caisse autonome d'amortissement”.

Navode se različiti razlozi za ostavku 2. Могеа. Govori se o pokušajima za bolje organizovanje novčanog tržišta, ali je poznato da je ranije i g. More pokušavao da organizuje parisko novčano tržište. Međutim, njegova Su nastojanja ostala bezuspešna Zbog naročitih bankarskih prilika u Francuskoj. Pošto se ić prilike nisu mnogo izmenile, izgleda malo verovatno, da bi i g. Tanri na tom. polju mogao imati mnogo Više uspeha. Spominje se i problem sanacije Sitroena, ali ipak ne izgleda da се. зе Francuska banka neposredno angažovafi u industrijske poslove. Ni pitanje talijanskog revolving-kredita, po svoj prilici, nije bitno za izvršene. promene, · a tako isto ni pitanje eksportnih kredita, naročito.u vezi trgovinskih pregovora S Rusiiom. Rusi traže duže rokove. Međutim, privatne su banke sklone da eskontuju ruske menice, samo ako. im se osigura mogućnost reeskonta kod movčanične banke. Svi su ovi razlozi sporedni, a možda su i iZgOVOT. Оstavka g. Morea usledila je 2505 razmimoilaženja s vladom u pogledu vođenja bančine kreditne politike. Po priznanju g. Žermen—Martena država će ш {Oku 1935 morati da uzme na zajam 11 do 12 milijarda franaka, ako se prilike ne pogoršaju. Neki veruju da će se morati pozajmiti čak i 20 milijarda. I pored tolike tražnje kredita, vlada želi da smanji kamatnu stopu u zemlji, i-misli da bi se uz liberalnu politiku novčanične banke moglo i to postići.

G. Flanden nema namere da dira u stabilnost iran· ka. Međutim, oni smatraju da znatno liberalnija kreditna politika novčanične banke ne može dovesti u Opasnost ni kupovnu snagu ni kurs franka. Dosadašnji guverner Framcuske banke bio je drugog mišljenja.

Kao što je pomenuto, državi je potreban veliki zajam, jer povećanje poreza iz psiholoških, političkih i ekonomskih razloga nije moguće. Međutim, ni tržište kapitala nije u stanju da primi državne olbligacije, jer se u poslednje tri godine na niemu država i suviše često javljala. Privreda je postala nestrpljiva, јег је 2505 monopolisanja tržišta kapitala za državne potrebe i kriza privatnog kredita postajala sve oštrija. Samo Dprvorazedna preduzeća mogla su da apeluju na tržište kapitala, i to jedino u vidu povećanja društvene glavnice, jer je izdavanje obligacija postalo nerentabilno, pošto se i za majsigurniji obligacioni zajam mora plaćati na ime kamate i troškova, ne uračunavši amorti„ тасђи glavnice, najmanje 8 do 9%. Zbog toga su i emisije obligacija privatnih društava јако ораје, Као 510

|

· se vidi iz sledećih zvaničnih podataka (mesečni proseci ги milionima franaka): -

Godina „Privatna društva Država, samouprave Svega i železnice · 1930 1459 738 2197 1931 1196 981 2177 1932 432 2287 2710 1933 221 2180 2401 1934 250 2150 2400

U 1930 zajmovi privatnih preduzeća pretstavljali su /s svih zajmova, a u 1034 tek ?/uw. Kriza privatnog kredita može se oceniti i po obimu trgovačkog portjeja Francuske banke. U 1033 i 1934 ovaj nije išao iZnad 31/» milijarda franaka kod opticaja od 80 milijarda. U 1913 trgovački porttelj Francuske banke iznosio je preko 1 milijarde kod opticaja od 6 milijarda franaka.

Da bi se ovo stanje popravilo, trebalo bi pre svega ukloniti pritisak koji je država vršila! svojim čestim emisijama. Vlada. g. Flandena je svesna toga, da je tržištu kapitala potrebna pošteda, jer Se drugim, pozitivnim merama na.njemu ne može vršiti uticaj.

Uspeh Oolktobarske emisije državnih 3—, 6— i 10godišnjih Donova, o kojem smo pisali u br..4 pr. god., pokazao je da su raspoloživa sredstva na tržišlu za kratkoročne zajmove mnogo obilnija i jevtinija. Zbog toga je g. Flanden već prilikom debate o žitnom režimu izjavio da će vlada u 1935 podmiriti sve državne potrebe i bez emisija na tržištu kapitala, pošto želi da na taj način utiče na kurseve renti i na smanjenje kamatne stope za dugoročne zajmovVe. Ona prema tome namerava da nabavi potrebne kredite na novčanom tržištu, putem iblagajničkih zapisa. U tu svrhu. zatražiće se od parlamenta dozvola za povećanje maksimuma na raniju visinu орџсаја blagajničkih zapisa, koji je u toku prošle godine zakonom od 23 decembra 1933

· spušten sa 15 na 10 milijarda ir.

Da bi banke mogle da prime nove bblagajničke zapise, mora Francuska banka obećati, da će iste primiti u reeskont, što do sada nije radila.

Govori se i o tom, da će novčanična banka kupovati dugoročne rente. Ona već poseduje izvesnu zaliht, ali ova nije nikad išla iznad 300 miliona franaka, Što je odgovaralo, visini njenog: rezervnog fonda. U poslednje vreme bilo je češćih imtervencija па tržištu renti, ali te je vršila „{Caisse des dćpOts et Consignations”, koja upravlja novcem štedionica i fondovima socijalnog osiguranja. Za kupovinu renta од зада пе bi služile samo uštede, već se ге! — kako izgleda — da ih kupuje i novčanična banka. Zakonska i statutarna mogućnost za vođenje ovakve ,,open market policy” postoji. Međutim namere irancuske vlade ciljaju samo ma to da Francuska banka kupuje rente. Open market 'policy postala bi tako sredstvo za podržavanje kursa renta i za preuzimanje državnih emisija, umesto da služi svom prvenstvenom cilju — regulisanju novčanog tržišta i tržišta kapitala. Ovaj čisto monetarni cilj open market politike postiže se kupovanjem i prodavanjem. U Francuskoj, gde se momentano ne misli na proda-