Narodno blagostanje

Страна 456 НАРОДНО предузећа тако да би на тај начин ипак добила монополистички положај.

___-Овај је предлог железнице у великој мери искоришћен приликом израде новог закона. Закон који ступа на снагу 1 априла 1936 односи се такође само на превоз на веће удаљености, то јест на превоз робе аутомобилима који прелази границе једне општине односно 50 км од седишта предузећа. Према томе се не дира у превов робе на блиска отстојања, као ви у промет предузећа властитим аутомобилима. Међутим, организација превоза је сасвим друкчије регулисана и битно се разликује од предлога железнице: Железница не добија монопол, већ се мора споразумети са Аутомобилским савезом, који се има још створити, Заједничка сарадња односи се само на израду тарифа и осталих услова уговора о превозу који би се закључивао с муштеријама. Тарифе морају бити потврђене од министра саобраћаја, који може и самостално да утврди тарифу, ако се о њој не сложе железница и поменути аутомобилски савез. Иначе, он, врши надзор не само над железницом већ и над аутомобилским савезом.

У овај савез улазе сви који су добили одобрење за обављање превоза аутомобилима на већим удаљеностима. Одобрење је лично и даје се само поузданим и способним предузећима, везано је за рок и неће се издати ако не постоји потреба. Савез уређује, распоређује и надзирава цео аутомобилски саобраћај, а треба да се стара и о уређењу станица за расподелу робе као и осигурању 'превезене робе. Пре свега он треба да се стара за израчунавање и наплату тарифе за превоз и за исплату појединим фирмама. Савез према томе не претставља ништа друго него принудни си:дикат, који. као заједничка централа свих аутомобилских предузећа за. превоз робе обавља послове са муштеријама: Уколико се данас може предвидети ради се о картелу који регулише цене и услове. Савез, који је сам по себи“ синдакат, има осим тога везу са државним жељезницама у- форми принудног картела. Државне жељезнице имају могућност приступа у синдикат, али под истим условима, као и сви остали. Није вероватно да ће се оне користити тим правом.

lako se Englezi ne interesuju više za zlato kao valutni metal, ipak izgleda da je njihovo шteresovanje bar za zlatne akcije čak i poraslo. To dolazi otuda što su i proizvodnja i trgovina zlatom najvećim delom u engleskim rukama. O vaznosti zlata za Englesku govore i publikacije L. L. B. Angas-a: „Pretstojeća hosa zlatnih akcija” (1931), „Pretstojeći slom zlatnih akcija” (1933) i „Zlatna hosa ili slom” (1935). U ovoj poslednjoj brošuri iznosi se obimna kazuistika svih alternativa.

Jedan Englez o budućnosti cene ziata

Major Angas ograničava se pri tom samo na prikaz monetarnih odnosa; on ispituje naroćito odnos zlata prema engleskoj funti. Razume se, da je on svestan činjenice da kurs zlatnih akcija zavisi od vis.ne dividende koju plaćaju zlatni rudnici. Međutim, ova dividenda ne zavisi samo od cene zlata, već i od politike zlatnih rudnika u pogledu dividenda, kao što se pokazalo u toku 1934 godine. S druge strane postoji tesna veza između cene zlata i sudbine južnoafričke funte. Kad bi se južnoaflrička funta odvojila od engleske, u Južnoj Africi bi

· se obrazovala naročita cena za zlato, pa bi se i šanse zlafnih akcija pogoršavale ili popravljale s porastom, odnosno padom kursa južnoafričke funte. Najzad, spekulacija bi bila uglavnom paralisana, kada bi se kurs južnoafričke funte stabilizirao, a pogotovo onda ako bi se istovremeno izvršila stabilizacija en-

gleske i južnoafričke funte. U tome slučaju zavisila bi opet i

БЛАГОСТАЊЕ Бр. 20 |

dividenda zlatnih akcija uglavnom samo od kretanja proizvodnih troškova. :

Prikaz majora Angasa zasniva se na teoriji pariteta kupovne snage, koja veli da se devizni kursevi uzajamno odnose kao i dotični nivoi unutrašnjih cena, tako da se s istom količinom zlata u bilo kojoj zemlji može da kupi ista količina robe. Angas i ovde uprošćava svoj prikaz, pa ne spominje druge činioce, koji takođe utiču na uzajamni odnos među deviznim kursevima, kao što su na primer uvozne carine, izvozne subvencije, plaćanje dugova, doznake kredita itd. Ako devizni kursevi ne odgovaraju paritetu kupovne snage, veli se da je odnosna moneta potcenjena ili precenjena. Potcenjena moneta pomaže izvoz i otežava uvoz, pa u vezi s tim izaziva smanjenje stranih deviznih kurseva, odnosno povećanje vrednosti domaćeg novca. Precenjena moneta ima suprotno dejstvo.

Ako se apstrahuju pomenuta ograničenja, kretanje kurseva zlatnih akcija zavisiće od cene zlata u Londonu, a ova je opet zavisna od kretanja kursa engleske funte. Za kretanje kursa funte važan je njen položaj prema zlatnim monetama (prvenstveno prema franku) i prema dolaru. Prema shvatanju Engleza funta je na sredokraći između franka, koji je za 15% precenjen, i dolara, koji je za 15% potcenjen. Engleska nastoji da tako i ostane. Jasno je, da bi ona mogla tu poziciju i svojevoljno napustiti. Sve mere koje bi potiskivale funtu u odnosu na zlatne devize (inflacija, uvozni viškovi itd.) uticale bi na povećanje cene zlata. Međutim, mnogo je važnije i interesantnije da se utvrdi, koje bi mere preduzete od strane drugih država mogle uticati na to, da Engleska pristupi promeni kursa funte. Angas dolazi do zaključka da bi.se u Engleskoj izazvalo smanjenje kursa funte odnosno povećanje cene zlata svim merama, koje bi imale za cili da smanje precenjenu vrednost moneta u zemljama zlatnog bloka ili da. povećaju potcenjenu vrednost moneta u ostalim zemljama sa zlatom, naročito u zemljama dolarske grupe. Ovde treba pre svega spomenuti dellaciju cena i devalvaciju, koje se još mogu očekivati u Francuskoi. Povećanje cena, kao što je ono koje se Očekuje u S. A. D. imaće, prirodno, sasvim suprotno dejstvo. Prema tome, dalji bi razvitak zavisio od toga, kakvom će brzinom Francuska otstraniti precenjenu vrednost svog franka i koliko će još trajati dok S. A. D. ne otstrane potcenjenu vrednost dolara. Ako bi se obe akcije vršile istovremeno, razvitak bi zavisio od toga da li bi obaranje vrednosti novca u Francuskoj bilo veće od porasta cena u Americi. Velike nade polažu akcionari zlatnih rudnika, prirodno, u opštu svetsku devalvaciju, iza koje ne bi sledilo odgovarajuće povećanje cena.

Međutim, Angas primećuje da ovom kratkoročnom dobitku iz takve devalvacije stoji nasuprot i jedna velika opasnost, naročito ako se uzme u obzir razvitak u dužem vremenskom razmaku. Sve češći slučajevi napuštanja zlatnog važenja pre ili posle izazvali bi potpuno napuštanje zlata, tako da bi se izgubio najveći deo tražnje na tržištu zlata — tražnja novčaničnih banaka. U vezi s tim došlo bi najzad iza privremenog porasta cene zlata do potpunog sloma. Angas veruje da će u budućnosti doći do opšteg zavođenja papirnog važenja, što se do sada nije dogodilo |edino zbog postojećih predrasuda prema papirnom novcu. On ukazuje na to da se sa zlatnim važenjem isto tako manipuliše kao i sa papirnim. Jedino se u prvom slučaju ide za postizanjem čvrstih deviznih kurseva, dok papirno važenje ima za :cil} da ostvari: čvrste. unutrašnje: cene.

U oba slučaja postoji želja da se promene cene u odnosu na inostranstvo, kako bi se· moglo dirigovati spoljnom trgovinom. On priznaje prednosti zlatnog važenja, ali ukazuje i na rđave strane, koje se. često zaboravljaju, to jest na poremećaje unu-– trašnjih cena, pri čemu se uvek osetno ometa zdravi odnos između troškova i cena, i to u korist malog broja izvoznih cena. On veli da je zlatno važenje — „važenje lepog vremena”, koje