Narodno blagostanje

Страна 520

еудом Врховног суда отстрањен. При томе му је ишла у прилог чињеница, што је пре објаве поменуте пресуде у сенату изгласана једна новела закона о Нири. Нира није, додуше, продужена за две године, као што је Рузвелт тражио, али су прихваћени његови остали предлози за реформу, у којима се водило рачуна о критици. После пресуде Врховног суда требало је једино да се овај законски предлог доведе у сагласност са новим ограничењима, па је и претставнички дом 14 јуна о. г. радо прихватио преостали скелет Нире. У вези с тим Нира се продужује до 1 априла 1936, али отпадају сва овлашћења која су Рузвелту била одобрена у циљу стварања и напуштања кодова. Они су сада добровољни, а ограничавају се на обезбеђење лојалних радних услова са минималним надницама и максималним радним временом, као и на обезбеђење лојалне утакмице, која се такође више не сме да противи „апниз!" законима.

У погледу сировина потребних држави или иначе особито важних за живот и даље је могуће посебно регулисавање путем закона. Пример за овакав закон постоји у петролејском коду, а ускоро треба да се донесе и један код за угаљ. |

Најзад, показала се и издржљивост бирократије, иза које стоји велик чинОвВНИЧКИ кадар, који стоји и пада с Ниром. Неколиким уредбама изграђен је и апарат нове Нире. На место државног надлештва за обнову индустрије долази само дирекција, којој помаже једно посматрачко оделење, које треба да прикупи, преради и објави искуства Нире, као једно оделење за економску сарадњу, које може да даје савете приликом покушаја да се изведе добровољна

организација. Ова три уреда непосредно су подвргнута претседнику и морају се старати о превођењу сувишних намештеника Нире у друге државне уреде. (Осим тога

створен је и један саветодавни одбор, који има 6 чланова а треба да помаже Ниру.

Нира неће према томе више моћи да утиче на привреду путем принуде, а још мање ће имати судијских права. Она је остала само за то да сачува извесан штаб стручњака за случај да евентуално опет оживи. За сада има да прикупља материјал, из кога ће се извући поука ва. будућу планску привреду. Нира није више надлештво, већ једноставан научни институт. Тиме су јако ублажене претеране Рузвелтове мере, али се дух на коме се оне заснивају није променио. То потврђује и професор Пали (Чикаго) у чланку „Њу дил постаје конзервативан“ који је објављен у часопису „Der Osterreichische Volkswirt”. Свој суд о Нири он је изразио овом реченицом: „Чак ни потпуно укидање Нире не значи у пракси неку знатну промену у америчкој индустрији",

Nacrt novog zakona o bankama od guvernera Eklesa, o koте је и бг. 11 već DIO, reči, primljen je u međuvremenu i od parlamenta i od senata. Ali to ne znači da je okončana borba oko uređenja novčarstva i bankarstva. Kako je svaki dom primio drugi nacrt, potrebno je da se predlog iznese pred jedan mešovit odbor, kako bi mu ovaj dao oblik koji će zadovoljiti oba doma.

Eklesov nacrt teži uglavnom za fim da postigne dve stvari: da bankarstvo potčini vladi, i da kreditnu politiku stavi u službu finansiranja delicita. U današnjim okolnostima oba zahteva potpuno su razumljiva sa vladinog gledišta. Mi smo već ranije ukazali na prelaženje privredne inicijative sa privatnih preduzeća na državu i na promenu gledišta na državne delicite. Takvo prilagođavanje bankarstva preporučivao je ioš pre Eklesa, među ostalim, i senator Oun, koji je, inače,

Borba oko američkog zakona o bankama

ааренташеледеиевитртн левице те

НАРОДНО БЛАГОСТАЊЕ

Бр. 33

učestvovao i u sivaranju federalnog rezervnog sistema. I zaista, Eklesov nacrt ide krišom za sfvaranjem jedne državne centralne banke.

Parlament je, inicijativom Stigola, primio Eklesov nacrt skoro bez izmena, i pokazao fime da je raspoložen za centralizovanje bankarstva pod državnim voćstvom. Jedinu izmenu pretstavlja odredba da državne banke koje su pristupile

'depozitnom osiguranju, ne moraju postati članicama federalnog

rezervnog sistema. Senat, međutim, primio je znatiHo drukčiji nacrt Komisije za bankarstvo kojoj pretsedava Glas; fu su” centralističke namere države vrlo ograničene.

Uglavnom se banke članice i rezervne banke i ne protive mnogo stivaranju vrhovne drž. organizacije. Potrebu jedinstvene organizacije načelno svi priznaju. Odobrava se i kritika posledica preširoke decentralizacije iz god. 1927—29 koju je izneo jedan član Federalnog rezervnog borda. Osim toga, smatra se da su potrebne reforme u dva pravca. Čim banke, nemajući mogućnosti za investicije, kod Federalnih rezervnih banaka stvaraju depozite, koji prevazilaze dosadašnji zakonski minimum, svaka kontrola srefstvima sistema postaje nemoguća; prestaje i mogućnost uticaja na novčano tržište. Sa druge strane banke nemaju dovdljno elastičnih mogućnosti Za povraćaj novca iz Federalne rezervne banke, kada ne raspolažu više onim dobrim diskontnim materijalom koji je do sada bio propisan. Ali banke se bune protiv pojačanja državnog uticaja u vezi sa tim izmenama, naročito u finansijskom pogledu. Vlada je i inače već zakonom o zlatnoj podlozi 1933 predala svu valutnu politiku u ruke Ministarstvu finansija.

Glasov nacrt vodi računa o fim potrebama; ali u isfo Vreme on je znatno oslabio Eklesov pokušaj uspostavljanja državne vlasti nad kredimom politikom. Federalni rezervni bord treba da dobije nekoliko ovlaštenja više nego što ih je do sada imao; imao bi da dobije izvesna prava u pogledu diskontne politike i politike otvorenog tržišta. Mesto 8 članova Borda koji su u potpunoj zavisnosti od preisednika, treba da se biraju 7 članova sa sfručnom kvalifikacijom i stalnom platom, i to na 14 godina. Glavnu odgovornost za diskontnu politiku imale bi i dalje pojedine rezervne banke, pošto centralistička politika za celo područje SAD ne bi bila zgodna. Politika otvorenog tržišta imala bi se izjednačiti i to na taj način što bi jedan odbor za politiku otvorenog tržišta izdavao obavezne norme; odbor bi sačinjavali Bord i pet rezervnih banaka. Glavni cilj ima da bude zadovoljavanje potreba privatne privrede, a ne državnih plansko-privrednih namera u pogledu stabilizacije nivoa cena,

Što se tiče pokretljivosti banaka, to bi krug hartija, spo= sobnih za diskont, ostao isti kao i do sada; jedino bi se u. slučaju nužde mogle predavati i druge hartije, uz višu kamatu. Time je otstranjena opasnost inflacije; nje je bilo u Eklesovom nacrtu koji ne pravi nikakve razlike između kvaliteta likvidnosti bankarskih portfelja. Sa druge strane, Federalni rezervni bord može, prema stanju na novčanom fržiš{u, menjati obaveznu visinu rezerve, ali samo do dvostrukog iznosa sadašnje visine. Na taj način sprečeno je da Federalni rezervni bord dobije neograničenu vlast, što je, međutim, bila Eklesova želja.

Razmimoilaženje dolazi otuda što su zainteresovani bankarski i finansijski krugovi glavnu svoju kritiku izneli u senatu; osim toga, u senalu je za referenta određen Glas koji je sarađivao na stvaranju federalnog rezervnog sistema, ali nije bio pozvat da sarađuje na Eklesovom zakonu. On je, i inače, odlučan protivnik Ruzveltove ekstremne planske privrede. Najzad, valja dodati da je glasanje bilo posle osude Nire a ova je uopšte ozloglasila sve plansko-privredne namere. I pošto i vlada sve više odustaje od svoje politike suzbijanja krize, i radi samo još na sprovođenju socijalnih reformi Nju Dila može se očekivati da će se ona saglasiti sa Glasovim nacrtom,