Narodno blagostanje

9, новембар 1935.

УМ.

НАРОДНО БЛАГОСТАЊЕ

Страна 125

DOK ZANATLIE RATUJU РЕОПУЏ КАЕТЕГА, DOTLE BERBERI TRAŽE KARTELSKU ORGANIZACIJU SVOGA ZANATA

lako o berberskom zanatu u istorijskim i drugim spisima ima malo podataka, može se ipak zaključiti da on spada u red najstarijih zanata. Ali za razliku od ostalih, od kojih su se mnogi već polpuno izgubili, berberski zanat se 105 i danas stalno usavršava i grana. U Evropi se berberski zanat u jačoj meri razvio fek posle Krstaških ratova (XII vek). Berberi su obično bili i hirurzi i lekari. Sve do 1406 u Nemačkoj berberski zanat smatran ie za nečastan i berberi su bili isključeni iz svih esnafa, jer su bili robovi i uglavnom slovenskog porekla (Polapci i Lužičani). 1406 god. car Venceslav dao im je privilegiju, esnafski grb i vratio čast. Ali to nije bilo sprovedeno sve do sabora u Augsburgu (1548). 1773 u Austriji doneta je uredba kojom su berberi i niži hirurzi spojeni u једап езпат. U Francuskoj berberi, hirurzi i amamdžije činili su zajednički esnai. Berberski zanat bio je elitan, i među berberima bilo je

poznatih ličnosti. Pier de la Bros, berberin, bio je ljubimac.

Filipa Lepog, Olivie le Den, berberin, bio ie jedan od glavnin savetnika Luja XI, a čuveni reformator hirurgije Ambroaz Pare počeo je kao običan berberin. Iz dova Luja XIV potiče i vešanje tasova kao amblema berberskog zanata. Kod nas je berberski zanat došao verovatno iz Italije preko Dubrovnika. O tome kako se razvijao, nema skoro nikakvih podataka. Zna se samo toliko da su pre sto godina u Beogradu bila četiri berbera. Glavni centar razvoja berberskog zanata bila je Vojvodina. Otuda su lilerovani najbolji berberski maistori, kojih

danas ima i u inostranstvu. Skoro 50% berbera u Beču potiče ·

iz Vojvodine. Berberski zanat bio ie jedan od vrlo uglednih. Otuda i ona poznata: >»Berberi su prvi ljudi, to je stara stvar; nije lako berber biti, za 10 treba dar!& Џ Srenčevom »Pop Ćiri i pop Spiri&« popina ćerka, u ono vreme pripadnica društvene elite, zaljubliuje se u Šacu berberina, koji potom odlazi u Beč i studira hirurgiju. I u delima Jaše Ignjatovića često se sreću berberi kao junaci romana. Sudeći po tome, berberski zanat bio je vrlo privlačan; tamburica ga je činila romantičnim i berberi su igrali ulogu trubadura.

Pre rata jedina klijentela berbersko-frizerskog zanata bili su muškarci, a usluge su bile ograničene na brijanje i Šišanje i, u nekim slučajevima, primitivno vađenje zuba i puštanje pijavica. U izvesnim krajevima berberi su zamenjivali veterinara i lekara. Berberin je, imajući mušterije iz svih društvenih krugova, imao prilike sve da sazna i o tome daje obaveštenja. Otuda je berbernica pre rata u malim mestima igrala ulogu centra za širenje vesti, a vrlo često i intriga. Novine se nisu mogle naći u svakoj kavani, dok su berbernice primalc obično po nekoliko listova. .

' Svetski rat je napravio čitav preokret u berberskom zanatu. Prvo su počeli muškarci da briju brkove i bradu, potom ie žena postala redovna klijentela, uvedeni su manikir, pedikir i ulepšavanje lica itd. Najzad, berbernica. je postala trgovina raznim parfimerijskim i kozmetičkim sretstvima. Na taj način berbersko-frizerski zanat postao je mnogostruk i ušao u period sjajne koniunkture, koja je, prema izveštajima zanatskih komora, trajala sve do 1928. Broj radnja se stalno uvećavao, a Tentabilitet je bio bolji no i u jednom drugom zanatu blagodareći karakteru ove usluge čije se vršenje može organizovati

sa vrlo :malo kapitala. Od neznatnog zanata pre rata po broju zanatskih radnja on je posle rata izbio na drugo mesto, a po broju pomoćnog osoblja na prvo. ј

Kao i svi osiali, i berberski zanat nalazi se danas u krizi. U njemu već davno nema više nikakve romantike; tamburicu je u velikim salonima zamenio radio, a u malim гадпјаma pre se naslućuje teška dnevna briga, nego li veselost. Hiperprodukcija berbersko-frizerskih radnja, koja je glavni uzrok sadašnjoj krizi, imala je za posledicu očajničku međusobnu konkurentsku borbu. Ni u jednom zanatu konkurencija nije uzela tako oštre forme kao kod berbera. Cene njihovih usluga, izuzev one velikih i savršeno moderno uređenih salona, srozane su na tako nizak nivo da {ieško mogu pokriti i režijske troškove. U izveštaju beogradske Zanatske komore navodi se, da je prosečna cena brijanju pala na 1, a šišanju na 2 din. Izveštaj zagrebačke komore za obe usluge navodi cene od 0.75 i 1.50 dinara. Uprkos tome broj radnja u periodu depresije ne samo što nie opao, nego se još i povećao. ] sada još, iz godine u godinu, stalno se povećava.

Svi pokušaji berbera da se međusobnim зрогагштеуаniem u pogledu utvrđivanja cena svojih usluga oslobode međusobne konkurencije i saniraju prilike u svome zanatu, ostali” su do sada bez uspeha. Utvrđene zajedničke tarife ostajale su mrtvo slovo na hartiji. Sada su berberi, potstaknuti intenzivnom staleškom borbom prinudnih udruženja, preduzeli širu akciju angažujući za Ovi i komore.

Na kongresu Saveza berbersko-frizerskih majstora istaknuti su sledeći glavni zahtevi: 1) otežavanje dobijanja majstorskog prava na taj način što će se tražiti od kandidata puna stručna sprema iz celokupnog berbersko-frizerskog i vlasuljarskog zanata; 2) zabrana uzimanja učenika-ca za vreme od tri godine, počev od naredne godine; 3) zabrana otvaranja podružnica i filijala, koje onemogućuju opstanak ekonomski slabim majstorima; 4) donošenje uredbe o utvrđivanju minimalnih cena berbersko-irizerskih usluga; 5) zabrana prodaje žileta po ulicama, kavanama i duvandžinicama, kao i opterećenje uvoza ovih što većom carinom.

Prvi zahtev ide za tim da se onemogući otvaranje novih radnja pomoću. otežavanja dobijanja ma}jstorskog prava. Ova ideja potiče još iz srednjeg veka kada su esnafi pretstavljali monopolističke organizacije, koje zanatlije pokušavaju i danas da ožive pomoću visokih faksa i strogog ocenjivanja. Otuda i berberi traže da berbersko-frizerski i vlasuljarski zanat ostanu iedinstveni kako bi se od kandidata mogla tražiti što veća stručna sprema oduosno imalo više mogućnosti za odbijanje davanja majstorskog prava. Svakako, ovim berberima neće biti pomoženo. Zanatlije znaju iz iskustva da su svi oni, koiima je uskraćeno majstorsko pravo, našli ipak načina da rade. Bespravni rad, ako se uopšte rad može karakterisati безргауnim, nije nikakva slučajna pojava, već rezultat cehovske politike naših zanaflija. Umesto da sebe zaštite, oni su zaoštrili konkurentsku borbu i, u krajnjoj liniji, još jače pogoršali svoj položaj. Što se tiče zahteva zabrane otvaranja filijala, on je posledica borbe protivu kapitala, koja ie postala glavni motiv akcije staleških zanatskih organizacija. U berberskom zanatu