Narodno blagostanje

16. новембар 1935.

у коме смо указали на потребу предвиђања у закону нарочитог органа, који би био потпуно оспособљен за испитивање продукционих трошкова. Тиме смо „Трговском листу" одговорили и на она питања, која је он покренуо са надом да остану без одговора са наше стране!

Na ljubijanskoj univerzi održao ie ovih dana nastupno predavanje priv. doc. d-r Vladimir Murko, o modernim oblicima јауnog kredita. Sudeći prema novinama glavna је ieza otprilike ova: U 19 veku smatrala je nauka javne kredite kao javno zlo. To je mišljenje sada pod uticajeni krize gotovo potpuno izmenjeno. Danas, kaže о. d-r Murko, mora država osobito investicijama ublažavati posledice krize. To naročito važi za suzbijanje nezaposlenosti da bi na taj način oživela privredni organizam.

Svoje predavanje završava konstatacijom da >»i Jugoslaviji još ostaje otvoren put za iznalaženje sreistava рофтерић та prebrođavanje sadašnje krize. Upotreba dugoročnih javnian kređita za poboljšanje privrednog položaja u vezi je sa pametnom investic:jskom politikom . .«

Dakle, to znači drugim režima da se države danas lakomislenije zadužuju i po iznosima i po obliku nego ranije i da kod toga nailaze na mnogo manji otpor no u prošlom veku.

Nažalost nemamo pri ruci celo predavanje da bismo o njemu mogli dati svoj sud. Čini nam se samo da za tezu nije 8. d-r Murku trebalo mnogo da razbija glavu, — ona leži na ulici. Ako je to trebalo da služi za ohrabrenje državi da pređe preko skrupula, smatramo da io nije bilo potrebno, jer su one već i onako danas potpuno pale. Predavanje ie bilo, kako kažu novine, vrlo dobro posećeno. Šta bi bilo tek onda da je g. doktor držao predavanje o tome kako da dođe država do tih sretstava o kojima je ZOVOTiO?

Kao što smo već napred rekli sve podatke crpeli smo iz novinskih izveštaja dok nam samo predavanje nije poznato.

Poznajući, međutim, dosadašnji naučni rad g. d-ra Murka, mi o njemu i nadalje zadržavamo svoj povoljan sud.

Pređavanjs D-r Viadim:ra Murka

ii zo BIOSU

Izvesne розјодауаске meto-

de koje treba bezusovno zabraniti

те итт-

Povodom nedavnog štrajka u rudniku >»Resava«, radnici su se {užilđli na neurednu isplatu nadnica i na ponovno uvođenje sistema bonova. Kad se oseti!a oskudica novca, uprava rudnika je rešila taj teški problem na vrlo prost način. Ona je počela isplaćivati radn:cima zaradi tzv. »kuponskim knjižicama«, odnosno bonovima, kojima su radnici mogli da plaćaju stvari nabavljene u magacinu ŽiVOtnih namirnica Uprave Resavskih rudnika. Slčna mera bila ie u ovom rudniku primenjena već u oktobru 1931 godine. Pretstavnici rudnika tvrde da su izdajući bonove učinili nešto što ide u prilog samih radnika, jer bi u protivnom slučaju svi ostali bez posla. Preduzeće ima, navodno, nenaplaćenih računa. Možda se radi i o praznom izgovoru. "Tvrđenje da rudnik nije imao drugog izlaza i da bi radnici u protivnom slučaju ostali bez posla zvuči nam vrlo čudno. Ne traži se, a niko i ne očekuje, da će poslodavac imati toliko socijalnog smisla da vodi preduzeće samo zbog toga, da njegovi radnici ne bi ostali bez posla. Međutim, može se i mora se od njega zahtevati da za vođenje preduzeća ima dovolian obrtni kap:tal. Ako ga nema, on ga mora potražiti na drugoj strani, a ne sme uzimafi beskamatne zajmove od svojih radnika. Bogaćenje putem neisplaćenih nadnica je najgori oblik bogaćenja. Zbog toga se iz socijalnih razloga mora zakonom najstrožije zabraniti da poslodavac ostane radnicima dužan, zaklanjajući se za eventualna potraživanja ili za bilo kakav drugi izgovor. Nesavestan poslodavac može, naime, da se izgovara svojim potraživanjima i onda, kad svoje proizVo-

~

НАРОДНЕ БЛАГОСТАЊЕ

Страна 741

де ргодаје ха софоу поуас. Dok radnici ne mogu kontrolisati njegove knjige i proveravati njegova |угдепја, доЏе зи uvek otvorena vrata zloupotrebama. Uostalom, kad neko daje robu na kredit, on mora da to radi na svoj riz:k, a ne na rizik radničkih nadnica. On se mora postarati da svoju robu proda na način, koji će mu omogućiti da eskontuje svoja potraživanja. Ako se radi o isporuci robe državi, a u pitanju su nadnice, onda je dužnost Narodne banke da odmah eskontuje sve račune. Niko joj neće zameriti, ako u tu svrhu pored toliko dobrih i loših menica eskontuje i državne račune.

Ovom prilikom, uprava rudnika izdavala je radnicima kuponske knjižice odnosno uputlnice na životne namirnice iz svojeg magacina. Drugim rečima, nadnice.su isplaćivane u naturi. Međutim, nerazumljivo je kako je preduzeće došlo do novca za nabavku životnih namirnica koje prodaje radnic:ma. Bilo bi mnogo prirodnije da se taj novac upotrebio za isplatu radnika. Uprava može odgovoriti da su i fe namirnice nabavljene na kredit, ali se mora postaviti novo pitanje: zašto se nije rađe uzeo kredit za isplatu nadnica u gotovu? AKO 10 nije bilo moguće, zašto uprava rudnika ne proda robu uzet na kredit i ne da radnicima njihovu zaradu u novcu, kao Što Su oni i tražili?

I socijalno zakonodavstvo zabranjuje isplatu nadnica u naturi. Ako se radnik prisiljava da kupuje robu od poslodavca, uvek postoji opasnost da će preduzetnik pokušati da opet nešto zaradi pri obračunu vrednosti te robe. Sasvim je mogućno da poslodavac nabavlja robu za svoje radnike s jedinom željom da im osigura i jevtinije snabdevanje, jer om kupuje robu na veliko i može da je dobije jevtinije. Ali i radnicima se mora ostaviti potpuna sloboda da tu robu uzmu ili ne uzmu. Ograničavanje te slobode uvek će izazvati kod radnik sumnju, čak i onda kada su u pitanju najsavesniji poslodavci.

Nemamo pri ruci naše rudarsko zakonodavsivo, pa ne znamo tačno kako je kod nas regulisano pitanje poništavanja zarađenih nadn'ca. Sva strana zakonodavstva 10 najstrožije zabranjuju. Zbog: toga smo bili upravo zaprepašćeni, kad smo doznali da je i fa mera primenjivana od strane uprave rudnika. Upravo je neshvatljivo, kako se radnik može kažnjavati zbog toga Što je, bez svoje krivice, iskopao manju količinu ili slabija vrstu uglja.

Prilikom nedavne obustave rada navođena je i Žalba iednog radnika »da sa je nadzornik rudnika tukao lampom i da mu je naneo teške povrede«.

Mi smo manje zaprepašćeni ovim zlostavijanjem radnika, jer znamo da ga ima i na drugim poljima, ali ga u ostalom svetu, blagodareći dobroj organižaciji radnika, ima najmanje između radnika ı poslodavaca, odhosno između rad. nika i Dposlođavačkih nadzornih organa.

U stvari ovde je u pitanju prosti delikt, pa ovo i ne врада и зосјајло 2акоподам5ћуо, već u krivično. Međutim, ipak, se postavlia pitanje: kako će radnici odgovoriti na zlostavljanje. Oni bi mogli tražiti krivični progon vinovnika. Mođutim, to je samo teorijska mogućnost, jer radnici nemaju ni mogućnosti, ni vremena da se patniče po sudovima. Zbog toga će biti sasvim prirodno ako pribegnu direktnim retorživnim merama. Prema tome i poslodavac i nadzorn ci izlažu se Oopasnosti, da ih radnici takođe premlate i na nasilje odgovore novim nasiljem. Takav postupak mogao bi se i razumeti i jedva bi mu se moglo nešto prigovorifi.

Ovom prilikom n'je do toga došlo. Radnici su samo napustili posao, pa je poslodavac odmah. obećao. da će »sprečiti svako grubo i nečovečno postupanje prema rudarima od” strane nadzornih organa, koji će se za takve postupke ubuduće strogo kažnjavati«. U vezi s tim treba pozdraviti jačanje svesti i solidarnosti radnika, |er će to bi najefikasnije sretstvo da se sami pomognu profiv zlostavljanja i nepravdi koje im čine nesavesni poslodavci.