Narodno blagostanje

Страна 822. НАРОДНО

се убрза плаћање робних дугова од стране наших увозника из Италије. И то на следећи начин: 30% дуговања има се уплатити на збирни рачун код Нар. банке у року од 15 дана, а Остало у року од 2 месеца. То је једна интервенција у чисто приватно правне односе, али је 'она потребна у интересу наших извозника. Истовремено је одлучено да услови АЕ робаог промета са Италијом до 18 новембра

_Тт. имају остати непромењени и за случај да се са њим постигне нови споразум. Врло је тежак положај наших из-возника у Италију, који се могу поделити у две групе: оне којима је одобрена протувредност извезене робе у збирвом рачуну пре 18 Хи оне после тога, Ови последњи имају "наравао много већих тешкоћа за наплату.

___ Невоља долази отуда што смо и ми непосредно уочи увођења санкција форсирали извоз у Италију на њену иниуцијативу и тиме је наше потраживање за тај извоз у критичном моменту достигло дотле невиђену висину од 300 мил. ДИН. Нар. банка се труди да извозницима изађе у сусрет што више може. Она је одлучила да изврши исплалу свима СЕи"ма Који не потражују више од 300 хиљ. лира. Појединцима са већим потраживањем, према приликама, излази такође у "сусрет. Свакако је то врло тежак задатак пошто се Народна банка налази пред чињеницом да је наше потражизање по клирингу веће но талијанско и да је услед обуставе увоза из Италије један део потраживања остао потпуно непокривен, Zbog primene privrednih sankZašti(a interesa unutrašnjim cija prema Italiji pitanje izvoza ratom drveta ponova je postalo aktuelno. Posle stradanja usled krize, koja je industriju drveta najviše pogodila, izgleda da će sankcije biti drugi teški udar. U vezi s tim jedan ljubljanski list u jednom članku, raspfavljajući problem industrije drveta pod režimom sankcija, vidi izlaz iz situacije u povećanju domaće potrošnje. Po njemu velike palate ne bi trebalo ložiti uvezenim koksom, već drvetom; kod građenja kuća ne bi se frebalo zanemarivati drvo, jer od upotrebe cementa i gvožđa »narod nema nikakve koristić; parket ne bi trebalo zamenjivati linoleumom itd. Gornji predlog je nepotpun. Za nas bi bilo važno da znamo na koji način bi se sprovodili gornji predlozi. Ako se misllo na fakultativni, putem propagande preko privatnih organizacija industrije drveta, onda bi stvar bila u redu. Svako ima pravo da svoju robu hvali i ističe njene prednosti. Ali ako se mislilo na državnu intervenciju i prinudne mere, onda bi takav jedan korak mogao imati za posledicu unutrašnji privredni rat. Na osnovu istoga prava i sa sličnim zahtevima mogle bi se javiti i druge privredne grane. Stočari, kojima ide mnogo gore, mogli bi se javiti sa zahtevom: da se meso više troši i, na taj način, povećaju cene. Sličnih primera mogli bismo bezbroj navesti i oni ukazuju na činjenicu, da se nacionalno-ekonomski problemi moraju posmatrati sa šireg stanovišta i u vezi sa celokupnom privredom.

Za o O ura

Prvi put posle rata 9 o. m. na Jesmo | ргед Ега ame-

londonskom tržištu nije kotiraričkog eksperimenta no terminsko srebro. Potpuno srebrom? iznenađeno bilo je tržište pao aa ae ea „sons | от CeHe! prompbi srebra: sa 29916 centa po unci, koliko je stalno iznosila od septembra, pala je 9, 11 i 13 decembra, na 2834, 219 1 26" 36, 5. za tri dana za 10%.

Ova kriza koja se nije razvila u paniku zahvaljujući jedino brzoj intervenciji, a naročito određivanju minimalne kupovne cene, izazvana je iznenadnim izosfankom jedinog: merodavnog kupca, američkog Ministarstva finansija. Ono je po-

БЛАГОСТАЊЕ | _Бр. 52

slednjih dana kupovalo uvek tek u poslednji čas, i to u malim iznosima.

“Tu se vidi jasno koliko London na tržištu srebra zavisi. od S.A.D. On je, međutim, vrio zainteresovan koliko u transak-_ cijama srebra uopšte toliko i u njihovom urednom izvođenjti.. Obustava kotiranja i potreba pregovora sa S.A.D. bile bi, ra-

zume sec, od štete za položaj londonskog tržišta srebra i en-

gleskog prestiža na Dalekom Istoku uopšte. Osim toga bi izo- .

stanak prodaje srebra za engleske funte jako uticao i na deVvizno tržište, a to je još važnije, jer bi eventualno moglo dove-

sti i do depresijacije funte. U Londonu zato rado čuju Morgentauove izjave prema kojima S.A.D. načelno ostaju pri svojoj.

srebrnoj politici. Ali Englezi smatraju da je isključeno da bi S.A.D. mogle uopšte prestati da kupuju srebro u Londonu i

preći na druga tržišta, kažnjavajući fime Englesku za njeno.

učestvovanje u kineskoj valutnoj reformi; i o tome je govorio

Morgentau. Do sada su za američki račun kupovane zaista ·

samo sasvim male količine srebra u Bombaju i Šanghaju, i to po mnogo nepovoljnijim uslovima.

Englezi su zato skloni da uzrok svima ovim američkim ·

pretnjama vide u nekoliko sporednih spornih pitanja tehničke prirode. U poslednje vreme vođeni su pregovori između engleskih i američkih banaka o premeštanju londonskih berzanskih sastanaka na tržištu srebra na vreme koje je pogodnije za američke kupce. Englezi sami sada priznaju da je ova želja potpuno opravdana; Američani ne bi onda morali u noći pre sastanka stavljati svoje ponude, i kao jedini stvarni kupci imali bi na taj način i izvesnu kontrolu na londonskom tržištu.

Mi smo mišljenja da se kod ovih američkih mera ne radi o represalijama zbog tehničkih teškoća, nego da će to pre biti izvesna slabost i pokušaj nove orijentacije u politici srebra. S.A.D. vide danas jasno da njihova politika srebra nije, kako su one mislile, otstranila krizu jačanjem zemalja sa srebrnim važenjem, nego da je došlo do propasti srebrnih valuta, kako smo mi to i prorekli. Na kraju one su ostale jedini kupac i vlasnik srebra, i imaju gomile ı gomile srebra koje im sve manje vredi. Time je postalo beskorisno i kupovanje srebra. Razumljivo je dakle što američka vlada hoće bar najjeftinije cene, kada iz faktičkih razloga produžuje kupovanja. Time bi svakako bio vrlo otežan pokušaj Kine da celokupno srebro promeni u zlato; a kineska reforma bila je poslednji odsudnhi protivudar.

Од свих трговинских спора-

Канадско-амерички трго- 9yMa, закључених од _стране вински споразум . Рузвелта, најважнији је онај

са Канадом, који је потписала пре неколико дана. Америчани олакшавају канадски извоз стоке, млечвих производа, кромпира и дрва, чиме се намећу знатне жртве америчким сточарима и земљорадницима. Осетно су смањене и царине

на сено, коње, живину, кожу, манганову руду итд. У Ка"нади се сматра врло важним уступком и укидање америч-_

ких увозних царина на сировине за фабрикацију хартије, на крзна, азбест, ђубрива, неке врсте рибе итд.

Канађани су смањили увозне царине код неких 180 позиција, а одобравају увоз даљих 750 артикала по минималној аутономној тарифи. Поменути уступци односе се па машине, фабрички уређај, аутомобиле и резервне делозе, гасолин, мазива, памучну робу, прерађене коже, тракторе, америчко поврће, калифорнијско воће итд. Отварањем канадског тржишта за поменуто воће и поврће. осетно је ублажена штета коју су амерички произвођачи претрпели "закључењем _ трговинског споразума између С.А.Д. и

"Кубе. Америчани су нарочито задовољни канадским уступ= ком, на основу којег се укида произвољно утврђивање вред-

пости робе од стране канадских царинских 0