Narodno blagostanje

Страна 564

Бр. 35

se da se intervencija. na Iržištu žita kreće ш ргамси ромеćanja kontingenata za izvoz, iako povećanie kontingenata ne Zavisi od. vlada. (Što se tiče zahteva u оуој tačci da se određivanje cena žitu prepusti slobodnoi ponudi i tražnji, to smo otvoreno protiv ovoZ' zahteva, jer država mora inteTvenisati u cenama). U t. XI pod g) traži se da država obezbedi veće preferencijalne kontingente za izvoz brašna. Kao a prethodnoi tačci i ovo je besmisleno traženje, jer njegovo ispunjenie ne zavisi od države. Istog je karaktera postulat t. XI pod d) da se obezbedi plasman vina u inostranstVu. I ioš se središnji biroi čude, Što im se пе ispunjavaju zahtevi...!

Zasebnu grupu čine zahtevi koji su posledica čistog staleškoz kaprisa. Trgovci su se u dve tačke oborili na industrijske prodavnice i na velike magacine. Što se tiče industrijskih prodavnica, poznato je da one prodaju robu koja se ni: kada i nije-prodavala u #го. radnjama u većem obimu (cipele, odela itd.). Tretiranje ind. prodavnica kao posebnih radnji imalo bi jedinu posledicu, da se povećaiju cene ind. Dproizvodima,.a io bi bilo na štetu širokih. potrošačkih masa. Što se 1iče velikih magacina njima se pridaje suviše velika važnost. Na jednoj se strani tvrdi, da ie njihov udeo u obrtu trgovine na malo i u najrazvijenilim zemljama minimalan, (Nemačka 7%.— premda stvarno svega 41%) а па дгигој да uništuju trgovinu. | ovde se traži ukidanje preduzeća koja ne ugrožavaju {irgovinu i koja pored nje zauzimaju posebno, samostalno mesto.

Nerazumljivo je i za osudu što središnji biroi traže ono, Što je već ispunjeno, što zahtevaju privilegije i ispundenje opštih političko-ekonomskih zahteva, što insistiralu па stvarima iz Paprisa: te konačno što traže besmislice. Ali ipak ova se pitanja i zahtevi, bez obzira jesu li besmisleni ili ne, kreću bar u domenu privrede... Ali je nečuvemo 1! dosad nepoznato u istoriji, da središnji Diroi kao organizacije traže ispunjenie posve političkih zahteva. Politički moment treba potpuno da otpadne u njihovim traženjima. lako uredništvo našeZ lista nema ništa protiv političkih zahteva rezolucije, ono nalazi da tom traženju u rezoluciji nesma mesta, jer

НАРОДНО БЛАГОСТАЊЕ

to znači gaženje Zakona o radniama. To je u protivrečnosti sa svrhom i zadacima prinudnih udruženja. S 362 Zakona o radnjama u 14 tačaka određuie zadatke prinudnih udruženja trgovaca i zanatlija.

U svim tim tačkama udruženjima. se stavlia u zadatak da se brinu o unapređenju privrednih interesa svoje Drivredne grane i taksativno se određuju mere koje se u tom pogledu mogu preduzeti. Jedini zadatak koji nije čisto prinudne naravi sadržan je u prvoj tačci, gde se kaže da je zadatak udruženjia negovanie i razvijanje duha zajednice i uzajamno pomaganje među članovima i održavanje i unapređenje poštovanja staleške časti. Nigde se tu ne pominje politika. A u prvoi tačci rezolucije središnji biroi traže »lobodu zbora i dogovora i slobođu štampe, u drugoi jednakosti sviju građana pred zakonom, a u trećoj da država u vođeniu spoline politike ima u vidu privredne interese zemlie. Pretstavnici udruženia trgovaca bi morali хпан, да је privredna politika jedno a spolina drugo. Glavni predmet spoline politike ie narodna odbrana. Pred ovim interesom moraju se prikloniti svi ostali. Pretstavnici trgovaca su tražili ukidanje sankcila prema Italiji. Naša država nije pristupila sankcijama zato što је zapostavljala privredne interese zemlje, nego zato, što je sa ostalim zemliama bila solidarna u nastojanjima obezbeđenia i održanja kolektivnog mira.

Sve to biroi nisu imali pred očima pri sastavlianju rezolucije. Oni su mislili na sve i o svemu samo ne O svom stvarnom zadatku. Preterujući na kongresu o svojoj važnosti- ı ulozi u našoj privredi oni su preterali i u rezoluciji. Što njihovim zahtevima nije udovoljeno (ukoliko nije udovoljeno) nije kriva država. Ona ima svoje mišljenje o trgovcima i njihovom položaju u našoj privredi. A. oni su svoj stav prema zemljoradničkoj (pa donekle i prema celoi privredi) nehotice sasvim ispravno okarakterisali iednom komparacijom u rezoluciji. Na jednom mestu oni kažu: trgovačka privreda ukopčana ije u zemljoradničku kao nokat u meso.

MV. VM.

D-r Heinrich Weirich

NARODSKI FRONT U FRANCUSKOJ NA POSLU

Francuski parlamenat otišao je na letnji odmor. Zgodna prilika, da se vidi šta je do sada postignuto.

Kada je pre četvrt godine došao na vlast Narodski blok, izgledalo je kao da treba računati sa jednom iz osnova novom privrednom politikom, a naročito sa potpuno drukčijom organizacijom privrede nego što je bila dosadašnja. Prvi vidljivi znak toga preuređenja bilo je ustanovljenje Ministarstva narodne privrede kome su u mnogom pogledu podređena sva ministarstva koja imai{u ma kakve veze sa privrednim pitanjima. Iz današnje perspektive možemo program Narodskog fronta jasno podeliti na dva dela: na dugoročni program i na zahteve koje treba odmah zadovoljiti. Prvi deo programa odgovara potpuno socijalno-revolucionarnom mišijenju merodavnih ličnosti Narodskogz fronta. Njegov cili je oslablienie moći privatne privrede. U prvom redu pomišljia se tu na SOcijalne reforme koje bi radnicima i nameštenicima omogućile i zajemčile jače učestvovanje u upravlianju privredom i u njenim rezultatima, Program, koji se ima odmah ostvariti, predvida mere za oživljavanje privredne. delatnosti radi otstranjenja:.nezaposlenosti.: Teorijski je glavni zadatak ovih

mera da povećavaniem obrta omoguće relativno smanjenje troškova i time sniženie cena. Pošto privatna privreda nema za to ni dovolino inicijative ni dovolino sredstava, treba sama država da pristupi oživljavanju putem velikih javnih radova koji bi se u prvo vreme finansirali proširenjem kredita. Krediti novčanične banke zamenili bi se posle kreditima na tržištu. Pri tome se polažu vrlo velike nade u роугасај роуеrenja i s tim u vezi u izlazak kapitala iz skrivnica i povratak iz inostranstva.

Ovai program, sam po sebi, za ostali svet ne pretstavlja nikakvo čudo. Ali u Francuskoj trebalo je savladati veliki otpor i mnoge smetnje, dok je došlo do novog ostvarenja, pa i to samo uz znatne izmene. Glavni razlog tome biće što le ovai program kompromis između želia radikal-socijalista koji pretstavliaju srednji stalež, i želia komunista. Na hartiji ie između njih ioš i moglo doći do sporazuma, ali čim se pristupilo ostvarivanju programa, nije moglo proći bez nesuglasica. Revolucionarni elementi nisu se dali zauzdati, a konzervativni su se opirali više nego što se očekivalo. Zahva-

· ljuiući uporno i disciplinovano sprovedenim štrajkovima koji

umalo da nisu ukočili celu privredu, uspeli su levičari da oba