Narodno blagostanje

Страна 728

Na gornjoj tablici može lepo da se posmatra etekat linearne i individualne metode. Ako kapitaliziramo prvobitne dugove seljaka bo prvobitnoj kamatnoj stopi, koju uzimamo da prosečno iznosi 10% (kod Agrarne banke računamo 8%) i po produženim rokovima po Uredbi, onda izlazi da bi dužnici imali da plate do kra-

НАРОДНО БЛАГОСТАЊЕ

Бр. 45

ја 16,273.000.000 Фпага, од сеса је 6,362.000.000 dinara glavnica, a 9,900,000.000 kamata. Od foga samo 1.130 mil. dinara, dugovi novčanim zavodima preko 25 hilj. dinara, dolazi pod udar individualne metode. Sve je ostalo linearna metoda zaštite.

II NEJEDNAKO POSTUPANJE SA POJEDINIM GRUPAMA KREDITNIH ODNOSA

Najgore prolaze dužnici Narodne banke. Oni nemaju nikakve garancije da će dobiti ma kakve olakšice. Dužnici Državne hipotekarne banke dobiće olakšice pod izvesnim uslovima, a oni Agrarme banke dobijaju 25% redukciju glavnice sa smanjenjem kamate i Dproduženjem roka. Dužnici novčanim zavodima dobijaju smanjenje glavnice između O i 50%. Najbolje su prošli dužnici u novcu privatnicima, a najgore dužnici osiguravajućim društvima.

Mi nalazimo da ovo nije pravo. Ne može ni u kom slučaju zavisiti od slučaja, ko se našao Kao poverilac seljaka, da li će i koliko dobiti zaštite. Kao što rekosmo, zakonodavstvo o zaštiti seljaka dolazi do paušalne postavke opalog imovnog stanja sviju seljaka i kako je seljak oglašen za najinteresantnijeg, onda {e logički, da se sprovede ista zašilita na celoj liniji. Obim zaštite bi mogao varirati prema imoynom stanju dužnika, ali ne prema obzirima na poverioce. Mislimo da je nemoguće pravdati smanjenje glavnice za 50% dužnicima novčanih zavoda i Zadruga do 25.000 dinara, a dužnicima osiguravajućih društava, radničkih osiguravajućih Tondova itd. ostaviti dug neokrnjen smanjujući samo kamatu na 3% (dok je kod novčanih zavoda smanjenje 4,5%).

Na jednoj strani imamo skroz nejednako tretiranje dužnika prema tome kome duguju, a na drugoj skroz nejednako tretiranje poverilaca. Gubitke usled zaštite seljaka mogu snositi ili sami poverioci. ili država. Pretposlednja uredba je naglasila potrebu socijalizaci-

je, a poslednja ju je ostvarila. Ali sa strahom i ustezanjem. Na 8,885,000.000 dinara, koliko imaju da izgube sami poverioci usled zaštite zemljoradnika (na glavnici i kamatama), otpada na državu, odnosno socijalizira se, ijedna suma koja se kreće između 6 i 700,000.000 dinara. Niu |e nemoguće za sada izračunati, |er za iZzvesne oblike nemamo elemenata. dSocijalizira se 275,000.000 dinara kod novčanih zavoda za dugove ispod 25.000, kod zadruga 175,000.000 i kod Agrarne banke 119,000.000. To je svega 569,000.000. Ako dodamo još i 130,000.000 na vanredne dotacije novčanim zavodima i druge državne Žrtve po ovoj Uredbi, onda izlazi da će država imati da socijalizira najviše 700.000.000 dinara, odnosno oko 80% gubitaka роуегlaca. To nije socijaliziranje. Polazna tačka bi trebala da bude, po našem skromnom mišljenju, jednaka zaštita sviju dužnika. Mi dopuštamo mogućnost nejednakoz tretiranja poverilaca, naravno uvek sa gledišta opšteg interesa. Ali nam nije dovoljno |asna dilerencijacija poverilaca po ovoj Uredbi. Zašto se na pr. dugovi u robi ne mogu reducirati, kad se reducira|u dugovi u novcu?” Zašto se kod osiguravajućih društava i sličnih ustanova ne može izvršiti redukcija glavnice, kad se ona viši kod novčanih zavoda? Zašto se Privilegovanoj agrarnoj banci naknađuje celokupan gubitak na 25%tnoj redukciji glavnice, dok Državna hipotekarna banka i Narodna banka (ukoliko ova reducira) moraju da snose gubitak iz sopstvenih sredstava?

II NEOBJAŠNJIVO FAVORIZOVANJE AGRARNE BANKE

Tim povodom da se zadržimo malo duže na Agrarnoj banci. Od sviju poverilaca najbolje je prošla Agrarna banka. Ona dobija od države punu naknadu za 25% popusta. Reći će kogod, pa kod nje |e izvršena redukcija zakonski zagarantovane dividende od 6% na 3%. Ne menja stvar! Još uvek je Agrarna banka prošla bolie nego i jedan drugi poverilac. Pre svega AgSratna banka može isterati iz posla tu istu dividendu tako, da akcionari nisu ništa izgubili. Ta mogućnost je bila glavni argument, sa kojim se operisalo kod akcionara Agrarne banke, kad je poslednja Uredba bila obјамјепа. Џ tu su se mogućnost kleli oni, koji su pledirali za ovu redukciju. Međutim, tu leži velika пејоgičnost. Jer ako se veruje u to, da će banka isterati 6% dividende iz posla, zašto se onda ukidala garancija na 6%-tnu dividendu?

Postoji još jedan jak argument za to da je Agrarna banka bolje prošla od svih ostalih poverilaca. On leži u činjenici da |e banka jedno a akcionari drugo. Odavno je pravni pojam, da je akcionarsko društvo, poduzeće akcionara, postao fikcijom, koja je daleko od stvarnosti. Sociologija je već odavno utvrdila, da su akcionari jedno, a akcionarsko društvo drugo i da manji-

na u akcionarskom društvu ima nebrojene mogućnosti da radi na štetu većine akcionara.

Uostalom, akcionarstvo kod Agrarne banke je |edna specijalnost. Došlo je vreme kad se može da govori i o tome, kako je postala glavnica Agrarne banke. Mad se bude pisala ekonomska istorija Jugoslovije, onda će jedna glava da glasi: »Prinudni zajmovi«, u koju će grupu da uđu dve operacije koje spolja neтаји шсео zajedničkog sa prinudom, a koje su za 80% bile čista prinuda: to |e 7%-tni Investicioni zajam 1922 godine i akcije Agrarne banke. Danas ima mnogo akcionara Agrarne banke koji su to po sopstvenoj volji, |er su akcije kupili daleko ispod nominalne vrednosti. Ali još ima mnogo onih među akcionarima, koji su ih morali upisati. Kao što onda nisu bili pitani, da li žele da budu akcionari ili ne, tako će i danas imati vrlo malo uticaja na tok rada u banci. Nema takvogz akcionarskog društva u Jugoslaviji koje se toliko zamerilo svojim akcionarima kao Agerarna banka (upravo ne ona neposredno već sam zakonodavac, donevši na njen predlog izmenu zakona o Agrarnoj banci i statuta, koji se zakonom ne mogu da menjaju i po kome je podignut minimum potreban za učešće na zboru njezinih akcioпага па 100 komada).

SO KI An