Narodno blagostanje

1, новембар 1936,

НАРОДНО БЛАГОСТАЊЕ

Страна 729

IV ZAKLJUČAK

Smatralo se, verovatno, da ima poverilaca soiventnih i manje solventnih i da |e prema tome trebalo podesiti socijalizaciju. Takvo se gledište može da slvati ali je teško primiti metodu paušalne podele poverilaca па solvenine, manje solventne i nesolventne, Van svake je sumnje, da će biti vrlo mnogo privatnika, koji će izgubiti svoju materijalnu egzistenciju usled zaštite seljaka. Ima krajeva u našoj zemlji u kojoj se privatnici zadužuju kod banaka radi davanja kredita seljacima. Njima |e smanjena kamata, reducirana glavnica na polovinu, pa se mora pretpostaviti da će veći deo istih morati propasti. Znači da se već akceptira mogućnost propadanja poverilaca usled zaštite dužnika. lIstina, pad jednog privatnika nema To socijalno dejstvo koje ima pad jednog penzionog iIonda ili osiguravajućeg društva. Ali ako se stane na to gledište, onda ništa manje nije socijalno interesantan pad novčanog zZaVOda. Kod njih |e socijalizirano 25%. gubitka (i više u slučaju da otpisi prelaze preko polovine glavnice pDOŠTO su iscrpene sve rezerve). Međutim, nikakva se garancija nema, da neće pasti pod stečaj zavod koji bude otpisao sve rezerve i polovinu glavnice.

Ali, što |e najglavnije, nezgodno je paušalno socijaliziranje gubitka. 25% sviju gubitaka je negde malo a negde mnogo. Zavisi od toga u kojoj meri je novčani zavod angažovan ukupnim svojim sredstvima u seljačkim dugovima. Taj |e momenat sudbonosan za novčani zavod posle donesene uredbe. Međutim, taj momenat nije uopšte uzet u obzir. Tu je trebalo na prvom mestu primeniti individualnu metodu. Ima zavođa kojima je mnogo i 25% pomoći u snošenju gubitaka, ali ih ima i takvih koji moraju propasti jer pored redukcije glavnice postoji redukcila kamate, koja iznosi mnogo višeć nego sama glavnica.

Sam način socijalizacije je više no nezgodan. Ne dobija se gotov novac, već razni efekti, bonovi državne blagajne i Agrarne banke. Oni nose 3%-tnu kamati. Narodna banka se iz|avila gotovom da te bonove prima u lombard. Ali je veliko pitanje, da li ie ona gOtova da primi sve bonove. Novčani zavodi, čiji bonovi ne budu primjjeni u lombard, mogu doći u krizu. Bonovi ne mogu doći na berzu. To je u početku, ali će se

ipak naći na kraju na berzi. Ali ukoliko duže budu van berze, utoliko će bolje biti po novčani zavod. Na berzi će kurs morati biti odmeren tačno prema amozrtizaciji i visini kamatne stope. Prema prilikama na našem elekinom tržištu bonovi mogu da vrede najviše 30%. NOovčani zavod, koji bude imao minogo takvih bonova, imao bi nove gubitke, koje ne bi mogao da prebrodi.

Po či. 11 stav 3 Uredbe, ti se bonovi mogu Kknjižiti u bilansu po nominalnoj vrednosti. Mi smo odsudno protivni ovakvom propisu. Ne može se zakonom favorfiziraii lažni bilans, a to |e najprostiji slučaj lažnog bilansiranja, jer ni do isteka roka tih bonova neće biti ni jednog dana kad bi oni na pijaci mogli imati 100%-– tnu vrednost, Očigledno je, da |e položaj novčanih zavoda, koji |e bio polazna tačka za ovu Uredbu i glavna briga zakonodavca, pogoršan. Po pitanju novčanih zavoda posle Uredbe, kao i o ovim bonovima, pisaćemo zasebno i opširno.

Iz dosadanjeg izlaganja izlazi, da je Uredba donela ne{|ednako postupanje pojedinih grupa dužnika i pojedinin grupa poverilaca, kako u odnosu međusobnom tako i u odnosu poverilaca prema državi kao nosiocu opštih interesa i, u ovom slučaju, kao lekaru novčanih · zavoda. Zakonodavac nije imao hrabrosti da bude kon-= zekventan. Morao je mnogo puta da skreće sa linije који је bio postavio u početku. Zakonodavstvo se plašilo da produbi problem do dna. Gde je to bilo lako, on je bez obzira žrtvovao poverioca, gde to nije Dilo lako, on je s ustezanjem pružao pomoć. Gde je bio poverilac interesantan, a ministar tinasija vrlo škrt, tu ie rđavo prošao dužnik.

Mi ne smatramo da bi ovakvo ili onakvo rešenje dužničkog pitanja bilo sudbonosno po narodno blagostanje koje je ove godine u rapidnom poletu. I suviše je mali iznos kreditnih odnosa po kojima su seljaci dužnici, da bi fo moglo biti sudbonosno po celu narodnu privredu. I suviše su doboki koreni nastupajućeg prosperiteta da bi zbrka na ovom jednom sektoru mogla da spreči grananje drveta prosperiteta. Od načina kako je rešeno pitanje pati pravičnost. Sa te tačke gledišta najviše se može zameriti Uredbi.

88 BB Ed Bi

ДОГАЂАЈИ КО ПРОБЛЕМИ

У 14 броју „Народног благостања" од 31 октобра о. г, У чланку „Уредба о ликвидацији земљорадничких дугова“, а у поднаслову „ШП Уредба штити велепоседнике"“, изведени су нетачни закључци: да је „максимум померен на више у бесконачност" и да би „заштиту преко 50 хектара" требало укинути. Уредба о ликвидацији земљорадинчких дугова од 25 септембра о. г. не предвиђа нити померање максимума на више у бесконачност нити предвиђа какву заштиту за површине поседа које прелазе 50 хектара. Да се из овога не би повлачиле погрешне консеквенције моли се Уредништво да изволи констатовати ово;

Не само да максимум земљишта није померен на више у бесконачност него-је у овој Уредби, према рани-

Исправка Министарства пољопривреде

јим уредбама, максимум земљишта смањен од 75 на 50 хектара, односно код породичних заједница од 200 на 100 хектара. Велик број раније заштићених изгубио је према томе заштиту по новој Уредби. Да би се дала каква таква заштита онима који имају преко 50 односно преко 100 хектара, међу којима има велики број оних који су досад уживали пуну заштиту, усвојена је у новој Уредби одредба да се и онима који имају преко 50 односно 100 хектара заштитии бар површина од 50 односно 100 хектара која је свима заштићена. Ових 50 односно 100 хектара заштићено је међутим само у толико што је за дуг, који отпада на ту површину, дата могућност дванаесто односно петнаестогодишње отплате са 4.5% камате. Главна олакшица, а то је смањење дуга, овима уопште није призната ни за онај део дуга који отпада на тих 50 односно 100 хектара. Површине пак које прелазе 50 односно 100