Narodno blagostanje

Страна 168

Nasuprot ovom ogromnom opterećenju produktivnog kapitala kod društva, podležnog društvenom porezu, amandmanom je uvedeno paušaliranje tečevine kod sitnih zanatlija, koji rade sa naimanie dva pomoćnika i bez upotrebe mašina. Linearno paušaliranje tečevine ne može se pravdati sa fiskalnog gledišta. Ono je suprotno i principu finansiiske nauke đa se oporezivanje vrši prema poreskoj snazi. A najposle ако je već izvršeno paušaliranje bilo ie sa socijalne strane pogrešno oporezivanje vezati sa brojem pomoćnika. Posledica toga biće dalje smanjenje broja pomoćnika a povećanie uposlenja šegrta. Amandmanom su oslobođene · društvenog poreza od 199299 do zaključno 1995 godine zadruge, ako ukamaćenje zadružnih udela nije prešlo visinu eskontne stope Narodne banke. Ova odredba je nerazumljiva. Ukamaćenje zadružnih udela nema nikakve uzročne veze sa eskontnom stopom Narodne banke. Za vreme krize eskontna stopa se povisila, đok ie poslovni dobitak bivao sve manji. One zadruge, koje su postigle dobitke, koji su im omogućili deljenje ukamaćenja na poslovne udele u visini eskontne stope Narodne bamke, u fiskalnom pogledu sw potpumo solventne.

Najzad amandmani obuhvataju banovinsku trošarinu, koja je prošlogodišniim Finansijskim zakonom uvedena. Povećama je trošarina na kolonijamnu robu i južno voće. Uvedena je trošarina na faDbričnt obuću i odelo. Na obične гадničke eipele plaćaće se po paru } din, na gumene 2 din., na kožne cipele 5 din. a na luksuzne 12 dinara. Na pamučna, lanena, platnena odela i kapute plaćaće se trošarina od 5 din., na poluvunena 10 din. i na' venena 20 dinara.

Uvođenie ove trošarine na robu koja nema luksuzni karakter teško pogađa važan deo nacionalne radinosti i široke slojeve potrošača. Diferencijaciia između pojedinih grupa proizvođača nije opravdana ni sa ekonomske, ni sa finansijske tačke gledišta. У

Jedna vrsta banovinske trošarine je ukinuta, i to na Žilete. Ministar finansija nije obrazložio ovu meru. Ali po svemu izgleda da se obistinilo ono što je »Narodno blagostanje« reklo u glosi »Taksa na žilete neće pomoći berberima«, u broju 18 od 1936 g., da fiskus ne može imati neke naročite koristi od te mere, a ni berberima ona neće pomoći. | )

Zaključeniem novog trgovinskog ugovora sa Kanadom Engleska je počela da obnavlia trgovinske ugovore sa dominiohima, koji su sklapani tokom i933 godine u duhu zakijučaka imperijalne konferencije u Otavi od kraja 1932. Rezultati Otavskih sporazuma vide se najbolje u ciframa razmene dobara. U periođu 1931—836 učešće zemalja imperije u engleskom uvozu povećalo se sa 28.7 na 40%, a u izvozu sa 43.7 na 50%. Engleskt izvoz najviše je porastao u Južnu Afriku i Indiju, dok se uvoz u Englesku najviše povećao iz Kanade. Od januara 1933 do iuna 1936 kanadski izvoz u Englesku pretstavlia vrednost 980 mil. dolara, a za isto vreme uvoz iz Engleske bio je 395 mil. dolara. Prema tome, kanadski izvoz za ovo vreme premašio je engleski uvoz Za 585 mil. dolara ili 150%. Aktivni saldo trgovinskog bilansa Kanade sa Engleskom stalno. se povećava: sa 85 mil. dol. u 1932 na 215 u prošloj godini. Engleska je znatno povećala svoj izvoz u Australiju, naročito u poslednje vreme blagodareći devetomesečnom carinskom ratu između Australije i Japana, koji ie vođen u znaku odbrane od iapanskog tekstila.

Otavska politika se proprodubljuje dužuje i

Povećanje volumena razmene dobara između Engleske i dominiona nije išlo nesmetano i bez teškoća. Ove su se pojavile ioš u samom početku. Bilo ih je dve vrste; jedne koje su dolazile od Engleske i druge, koje su se nalazile u

НАРОДНО БЛАГОСТАЊЕ

_Бр, 11

privrednoj politici dominiona. Poznato je da je Engleska od 1938 počela da vodi vrlo aktivnu agrarnu politiku u cilju povećavanja proizvodnje. Državnim budžetom votirane su znatne sume na ime subvencije, a carinska politika imala je da oDbezbedi rentabilne cene domaćem proizvođaču zaštićujući ga od konkurencije proizvođa dominiona. Ova politika išla je u dva pravca: s jedne strane nastojala je da podigne carine, a s druge da smanjuje kontingente za pojedine proizvode. Sasvim prirodno da su ove nove agrarno-političke tendencije Engleske naišle na najodlučniji otpor dominiona, oni nisu hteli ni da čuju o kakvom povećanju carina ili sniženiu kontingenata. Tako je, prošle godine Engleska izišla sa predlogom dominionima za uvođenie carine na goveđe meso od => pensa za libru, dok bi prema Argentini bila uvedena carina od је pensa za livru. Australila i Novi Zeland, međutim, odlučno su se usprotivili ovome. Braneći svoje interese Novi Zeland ie otišao tako daleko, da ie obećavao Engleskoj rezervisanje celokupne kupovne snage unutrašnjeg tržišta za engleske industrijske proizvode. Naizad, posle dugotrajne borbe, Engleska se zadovoljila time što je u novom ugovoru за Argentinom uspela da zavede carinu na smrznuto goveđe meso od Зја pensa za libru, dok je uvoz iz dominiona i dalie ostao slobodan. Od ovoz slučaia sa mesom Engleska je prestala da insistira na svojim agrarno-protekcionističkim zahtevima. Ali to ne znači da jie ona kapitulirala pred zahtevima dominiona ili da jie napustila svoj agrarno-politički program. Svoje držanie u ovim pitanjima promenila ie blagodareći izvesnim novim okolnostima, koje se ogledaju u politici stvaranja rezervi i naoružanja. Nedostatak proizvodnje na vlastitom području Engleska misli da obezbeđuje stvaraniem stalnih rezervi, dok bi, s druge strane, jaka flota bila u stanju da na slučaj rata zaštiti naivažnije pomorske puteve kojima se Engleska snabdeva. Ta promena stava poslužiće ujedno Engleskoj kao adut prilikom sađdanjih pregovora sa dominionima. Druga teškoća, na koju se naišlo u toku sprovođenja Otavskih sporazuma, dolazila ie usled stalne industrijalizacije dominiona s čime su paralelno rasle i želie domaćih kapitalista za carinskom zaštitom. Ova teškoća prebrođavana je na taj način što su dominioni povećavali carine na proizvode drugih zemalja i na račun ovih omogućivali povećanje učešća vlastite industrije u snabdevanju tržišta. Tu leži uzrok vrlo čestih carinskih sukoba između dominiona i pojedinih zemalja uvoznica, naročito Japana čija je tekstilna industrija ovom politikom bila najviše pogođena.

Prilikom pretstojećih pregovora sa pojedinim dominionima nema izgleda da bi moglo doći do većih diferencija. Engleska neće insistirati na svojim agrarno-političkim zahtevima, a dominioni nemaju nikakvog razloga da i dalie ne vode politiku odbrane od uvoza iz pojedinih zemalja, jer ovaj ne ugrožava samo engleski uvoz nego i njihovu vlastitu industrijalizacixu, dok oni za svoje sirovine nalaze siguran plasman na engleskom tržištu. Iz toga razloga sasvim je umesno Dretpostaviti, da će novi ugovori značiti veliki korak unapred ka pojačanju tendencija koje zatvaraju ovo ogromno privredno područje, dakle suprotno onome što se mislilo 1932 godine. To dokazuje i novi trgovinski ugovor sa Kanadom koji je zaključen na tri godine, t. i. do 1940. Engleska ie pred Kanadu izišla sa izjavom, da odustaje od svojih agrarno-političkih· želja, ali da za to traži niz novih carinskih povlastica. I sve ie dobila. Kod 179 carinskih pozicija kanadske carinske tarife preferencijali za engleske proizvode povišeni su sa 2.5 do 10%. Zatim se obavezala da za 246 pozicija neće povišavati carine, a kod 91 pozicije da ih neće snižavati. Ukupna vrednost novih carinskih povlastica datih Engleskoj ceni se na 38 mil. dolara. Engleska je pak povećala preferencijale na čitav niz