Narodno blagostanje

Страна 596

Iz uredništva

'HAPOJIHO BJIATOCTAFĐE

Бр, 38

шпсај ркеокјепл!асте орке те тоа аскета који њи. СЕИчљо

Društvo naroda posvetilo je jednu od svojih poslednjih publikacija problemu ishrane u svetu. Na razvoj ishrane deluju različiti faktori. Higijena konstatuje koja hrana najbolie odgovara potrebama organizma, kolika je količina raznih artikala potrebna i kako treba menjati hranu. Ona ne vodi računa o uslovima pod kojima se mogu zadovoljiti potrebe koje je ona изтаnovila. Ali u propagandi, koja se danas vodi u svima zemliama, vodi se računa i o tome da se recept koji se preporučuje podesi prema materijalnom stanju raznih slojeva društva.

Higijeničari ne mogu da odrede promenu Kupovne snage koja bi najbolie konvenirala njihovom receptu. To je stvar Političke ekonomije. Ma koliko da su zakoni tržišta suvereni, u odnosu prema higijeni, ekonomska i socijalna politika moraju se pobrinuti da nađu neki most između zakona tržišta i zahteva higijene. Publikacıija Društva naroda morala |e zbog toga da obradi problem i sa stanovišta higijene, i sa stanovišta proizvodnje, dakle polioprivrede, jer proizvodnja mora da ostvari pre svega sve što je potrebno za potrošnju. A potrošnja, koja se vrši posredstvom tržišta, morala se tretirati kao problem Političke ekonomije.

Publikacija je neosporno pogodila centar problema kada je istakla povezanost koja postoji između potrošnje, cena i dohotka. Ali s druge strane ona nije u tom dala ništa novo, jer je to pitanje u Političkoj ekonomiji davno obiašnjeno. Zato više stoji do ekonomske politike, do prakse, da se postignu što bolji rezultati ishrane u izvesnom periodu i u datom društvu. Zbog toga mislimo da je vrednost ove publikacije u tome, što je ona skupila i sredila materijal koji osvetljava moderne tendencije u ishrani.

Promene koje su se zbile u načinu ishrane poslednjih decenija delovale su preko tražnje na tržište, a odatle delovanje se prenelo na proizvodnju. Međunarodni promet u izvesnim artiklima |e oživeo, ali preorijentacija ishrane, koja se samim tim izvršila, smanjila je tržište velikom broju artikala koji su se ranije trošili i tim je pogođen njihov proizvođač. Preorijetacija je bila jedan faktor agrarne krize.

Specijalni komitet Društva naroda, koji |e pripremio ovu publikaciju, posmatrao je problem i sa strane preorijentacije ishrane. On je došao do zaključka da pobolišanje ishrane razvija sve veću tražnju za Žitaricama višeg kvaliteta. Cerealije daju snažnu hranu i ona ostaje kao osnovna hrana koliko god se način ishrane menja. Kvalitetna hrana, kao mlečna, jaja ili ona koja sadrži vitamine, ne potiskuje sasvim energetičnu hranu, nego je dopunjuje i samo u izvesnoj meri zamenjuje. Zastoj koji se mogao konstatovati u potrošnji cerealija ima uzrok ne samo u tom zamenjivanju kvalitetnom hranom, nego i u tome što je kupovna moć izvesnih slojeva društva ostala na vrlo niskom nivou. U industrijskim evropskim zemljama, koje su ujedno i najveći potrošač kvalitetne hrane, veliki deo stanovništva nije dovolino ishranjen. I to upravo oni slojevi društva, koji najviše rade fizičke poslove i kojima treba mnogo kalorične hrane. A izvan Evrope, naročito u Aziji, čitavi narodi troše ispod fiziološkog minimuma. 1 zato je bilo

preterano kad se je na preorijentaciju ishrane gledalo kao na glavni faktor krize i hiperprodukcije.

'Preorijentacija ishrane datira još iz poslednie četvrti 19 veka, ali samo u nekim bogatijim zemljama Evrope, n. pr. u Engleskoj. Rat je ubrzao taj proces i proširio ga gotovo na ceo svet. »Food Research Instiftut« na univerzitetu Stanford, u Kalitorniji, dao |e ove podatke o potrošnji žitarica u svetu i po glavi, bez SSSR: :

u kilogramima Promene

1909/10 do 1923/24 do apsolutno procen-

1913/14 1932/93 tualno pšenica 97,16 93,62 — 3,54 — 36 raž 30,21 23,95 — 6,26 — 20,7 pirinač 49,26 42,73 — 6,53 — 13,3 Ukupno | 176,63 – 160,30 — 16,33 — 9,2 U ovim ciframa izražena je ukupna potrošnja,

dakle i ono što je utrošeno na hranu stoke. Pošto se može pretpostaviti da je za ishranu stoke posle rata upotrebljeno relativno više raži i pšenice nego pre rata, izlazi da je preorijentacija ishrane jača nego 510 роpokazuju gornji brojevi.

Posmatrana u čitavom svetu, preorijentacija ishrane vrši se u tom pravcu, da zemlje koje su trošile najviše pšenice prelaze na mlečnu i mesnu hranu, voće i povrće. One koje su trošile raž i kukuruz prelaze na pšenicu. Kolika je važnost pšenice i drugih žitarica u ishrani bila pre rata, pokazuje donja tablica:

Zemlie % svih kalorija % svih kaloriia % pšenice od koje su dale Које jie dala utrošenih žŽIiсетеа је pšenica tarica SJ AN. ID 34 26 ___/B Engleska 35 31 89 Nemačka 39 · 16 40 Francuska 55 50 91 Italija 64 47 19 Rusija 73 19 26 Japan 87 6 |I

Potrošnja pšenice po glavi promenila se u kilogramima: 1894/99 1909/14 1929/34 Francuska 216,4 219,6 190,0 Italija 126,3 162,2 171.2 Engleska 1513 199,2 134,7 SAD 145,6 140,2 100,2

Pre rata samo u SAD smanjivala se potrošnja pšenice po glavi. Posle rata to se ubrzalo i ona je spala za 1/3. Potrošnja kukuruza opala |e još jače, sa 47 kg 1890 na 9 kg 1927. Potrošnja cerealija davala je 1809 god. 1500 kalorija po glavi na dan, a sada samo 850 kalorija. U Engleskoj procenat kalorija od cerealija pao je za 35% pre rata na 30% 1924/28 god.

Po tendencijama potrošnje pšenice glavne zemlje u svetu mogu se podeliti u tri grupe. U prvu grupu, gde potrošnja opada od 1920 dolaze: Francuska, Belcija, Engleska, Australija, Nova Zelandija, Kanada, SAD, Danska i Japan. Red kojim smo nabrajali zemlje određen je veličinom potrošnje po glavi. U svim ovim