Narodno blagostanje

Страна 308 НАРОДНО

razlike, doista vezane ruke ı mora да bude krajnje oprezan u svim valutnim operaci|ama. I kad se više nije moglo odupreti nužnosti, izvršena je devalvacija, ан (ако да se odmah postavila granica u kojoj je garantovana zlaina sadržina novog iranka. Zato je i devalvacija bila manja nego što su je izvršile druge zemlje. U Francuskoj nikad nije moglo da se odomaći novo shvatanje da cene treba da ostanu stabilne, a da se valuta menja. |

Francuz gleda na državne finansije kao što poverilac gleda na privatnog dužnika, ne samo zbog boniteta, nego što stanje valute posmatra uvek u zavisnosti od finansija. Kad su državne finansije posle rata izišle iz ranije ravnoteže, Francuz je počeo da strahuje od same pomisli na novi državni zajam. Pre rata država nije trebala novaca koliko je publika bila spremna da da. Posle rata naročito u periodu depresije, vlade ·same, znajući za raspoloženje publike, strahuju kad dođe momenat da moraju da apeluju na tržište kapitala. Zlato je povučeno, rentijer je bio sposoban da pregori ono što mu je najteže, da mu kapital leži jalov. Strah da ne izgubi bio je jači od njegove strasti za Dbogaćenjem. Druge, mnogo siromašnije zemlje izvršile su dosta jednostavno konverziju državnih dugova. U Francuskoj jedva se prikrio fijasko.

Taj sukob između liberalističkog gledanja francuske publike na državne finansije i na usku zavisnost valute od njih, s jedne strane, i taktičnog stanja koje nikako ne dolazi u red prema zahtevima publike, to je osnovni uzrok svih onih reakcija na razne mere koje preduzima vlada i koje se uvek završavaju oštrijom ili blažom krizom državnih finansija i franka. Rashodi se ne smanjuju, nego povećavaju, država u nedostatku finansijskih sredstava, pošto ne može da dobije novac zajmom, uzima novčanice iz Francuske banke. A čim to samo nasluti, Francuz beži iz franka u zlato ili koju drugu valutu, i franak mora da pada. Budžetski deficiti dovode do devalvacije, devalvacija slabi privredu i ponova dovodi u tešku situaciju državne finansije, i tako se jedno s drugim izmenjuju. Deficit, najpre uzrok pada franka, postaje zatim njegova posledica. Svaka vlada ima kratke periode kad su prihodi državnih finansija nešto bolji. Ali kad iz sezonskih razloga oni popuste i treba pomoći od Francuske banke nastaje alarm, franak pada. Nijedna vlada nema prema tome pred sobom duži rok u kom bi mogla računati na zatišje, pa da pripremi izvođenje nekog plana za oporavljanje privrede. Upoređeni sa privrednim planovima koji se sprovode u drugim zemljama francuski su minijaturni,

БЛАГОСТАЊЕ _Бр. 20

bojažljivi, trude se više da budu optimistički, nego što su sposobni da potkrepe optimizam. Pa i kad su bili prihvaćeni, oni nikad nisu mogli da budu izvedeni do kraja, ne samo zato što vlada nije dugog veka, nego 510 је 1 опа Која ih je donela morala da ih menja. To menjanje bila je težnja da se nađe neki način kako bi se plan izveo, a da se ne izazove reakcija publike. Ali to su suprotnosti koje se iskliučuju i zato se i ne može da nađe među njima neki srednji put.

Iz toga bi sledio zaključak da se u Francuskoj ne može poslupiti na isti način, kao u drugim zemljama, pa da se podigne privredna delatnost. Psihologija se ne menja tako brzo, a ako je ona takva da je svaki plan za publiku eksperimenat, koji do sada nije još nikako uspeo, takvo eksperimentisanje |e štetno. Ono samo dovodi do tog da se strpljenje napinje do Кгајnih granica, i dolaze panične reakcije kod najmanjeg povoda. Za Francuza koji je 1926 izgubio š|a kapitala prvom devalvacijom, a od 1936 još 58%, ukupno, dakle, osmerostruko, za njega je važno samo jedno, kad će se tome svemu učiniti kraj. A pošto kraja još nema, zlato beži, cene skaču, opticaj novčanica raste, a indeks proizvodnje stoji nepromenjen.

Glavni zaključak koji se iz ove analize mora izvući, i koji je važan ako se hoće da odredi kakva treba da bude ekonomska politika vlade jest, da se u Francuskoj mora voditi računa o ekonomskom rezonovanju publike, o njenoj psihologiji, i zato treba ostvariti pretpostavke bez kojih niko ne može da zamisli normalizovanje privrednih prilika: ravnotežu budžeta i stabilnost valute. Za druge zemlje to nije bitni preduslov, ali jest za Francusku. Treba ostaviti na miru štedišu i ne tražiti zajam. Plan lečenja sadašnje privredne situacije morao bi biti tako konstruisan da njegovim izvođenjem ne dođu u pitanje ni ravnoteža budžeta, ni stabilnost valute.

Međutim, ostvarenje ovog zahteva graniči s nemogućim. Današnji budžetski rashodi pretstavljaju 40% nacionalnog dohotka. Veliki deo nacionalne proizvodnje zavisan je od njih. Od tog najveći deo otpada na naoružanje, a ono je postalo neizbežno. Ono je glavni uzrok velikih rashoda i velikog deficita, a deficit stvara onu bezizlaznu situaciju u očima francuske publike. U drugim zemljama naoružanje tolikog obima bilo bi faktor konjunkture. Ali to se ne ostvaruje preko noć, a publika psihološki nije sposobna da sama sa sobom napravi eksperimenat i čeka duži period da vidi kako će se prilike razvijati.

Il DALADIEOV PROGRAM I NJEGOVA KRITIKA

U uvodu programa ističe se da rešenje krize državnih finansija zavisi od oživljenja proizvodnje. U isto vreme, kod njegovog sastavljanja, lebdela je misao o potrebi da se uravnoteži budžet, i kao što su naknadne izjave pokazale i ideja stabilnosti valute. Postavljena su dakle u isto vreme sva tri zadatka, ali kao i mnogi raniji planovi i ovaj je donesen na brzinu, i ne odlikuje se velikim potezima i prema tome nema elemenata koji bi pretskazivali da će s ovim programom biti rešeni problemi.

Od niza dekreta u kojima je zadržan vladin ekonomski program najvažnija su fri: o budžetu, proizvodnjii i kreditu.

Budžet treba da bude opet jedinstven i uravnotežen. Zato su rashodi Penzione kase, trajnih javnih ra-

dova i avansi za službu duga železnica uneseni ponovo u redovne. Redovni rashodi povećani su tako za 3800 miliona franaka i da bi se pokrili zaveden |e izvanredni dopunski porez od 8% na sve dosadanje državne poreze, a drugi dopunski porez zavešće se na dohodak od preduzeća koja rade za račun narodne odbrane. Ovi izvanredni porezi predviđaju se samo na dve godine.

Drugi deo programa, o proizvodnji, polazi od tog. da se blagostanje zemlje, pa i sposobnost plaćanja poreza mogu trajno osigurati, ako se proizvodnja oživi. Da bi se to postiglo daje se popust na železnici strancima furistima koji dođu u zemlju i ostanu najmanje 6 dana. Turizam bi imao da oživi hotelijerstvo i da pomogne trgovinu u zemlji, a potakao, bi na građenje