Narodno blagostanje

22, октобар 1938,

67% više od vlastitih. Taj podatak treba da se primi sa уеlikom rezervom. Zbir vlastitih i tuđih sredstava trebao bi da se poklapa sa obrtnim kapitalom, što kod g. Rozenberga nije slučaj. Zbir vlastitih i tuđih sredstava iznosi 9,7 mil. a obrtni kapital (zbir bilansa bez neutralnih pozicija) 4,1 mil. din. U

vlastita sredstva spadaju glavnica, redovni i vanredni rezer-

vni fondovi (bez penzionih). Ona su u 1937 g. za 5 miliona opala prema prethodnoj godini, zbog smanjenja zbira glav-

ice kod beogradskih banaka. Stvaranje fondova, čija je ukup-

na visina iznosila 218 mil. din. (za 6,6 mil. više nego prethodne

-godine) dosta je sporo. Neznatan porast vlastitih sredstava · pokazuje da se bankarstvo u Beogradu još bori sa vrlo ve-

likim teškoćama. Od tuđih sredstava najvažniju ulogu igraju ulozi na štednju i po tekućim računima, koji su u 1997 porasli za 148,6 mil. na 1,1 milijardu dinara. Štedni ulozi u pravom smislu, dakle na knjižice, iznosili su 711,9 mil., za 61,5 mil. više nego prethodne dve godine, a ulozi po tekućim računima 978,5 mil., za 87,1 mil. din. više. Vrlo je interesanina analiza kretanja uloga kod zaštićenih- i nezaštićenih novčanih zavoda. Kod prvih su novi ulozi iznosili svega 36,4 mil. prema 21,1 mil., a blokirani 133 mil. prema 148,3 mil., a kod nezaštićenih zavoda ulozi su porasli sa 774 mil. na 921 mil. din. u 1937 godini. Uzgred da napomenemo, da se podaci odnose na 65 novčanih zavoda od kojih su 2 privilegovane banke, a od preostalih 63 su 13 pod zaštitom. Za 91.73%o svih uloga g. prof. Rozenberg daje podelu i po rokovima dospelosti. Ulozi po Viđenju čine 59,43%0, sa prethodnim otkazom 23,95%, за rokovima do 9 meseci 12,81% i preko 9 meseci 3,84%. Ostala tuđa sredstva su pala sa 1,2. milijarde na 1,1 milijardu. Od njih su najvažniji tekući računi koji su smanjeni sa 649 mil. na 637 mil. din., zatim akcepti čiji pad iznosi 92 mil. (na 249

mil.) i najzad ostale obaveze koje iznose 251,83 mil. prema

276,4 mil., za 25,1 mil. din. manje. Već se iz analize pasive može videti da poslovi beogradskih banaka nisu mogli napredovati. Analiza aktive dopuniće sliku. Gotovina u blagajni kod novčanih zavoda iznosila je 390,5 mil. ртета 3117 ти,

hartije od vrednosti 322,2 mil. prema 296,8 mil., nepokretnosti

398,39 mil. prema 337,1 mil., pokretnosti 12,4 mil. prema 19,9 mil., učešća u drugim preduzećima 101,2 mil. prema 99,3 mil.

i robe 3,7 mil. prema 8,1 mil. Karakteristično je za Beograd

veliki udeo nepokretnosti u plasmanu. Porast gotovine i hartija od vrednosti posledica je toga što se likviditet morao povećati usled porasta tuđih sredstava i nepromenjenog stanja vlastitih. Povećanje likviditeta i porast plasmana u nepokretnosti i u robu išli su na račun bankarskih poslova. Tako

je eskont smanjen sa 543 mil. na 536 mil., hipotekarni zajmovi sa 504 mil. na 446,7 mil., ostala potraživanja sa 404 mil. na

390 mil., dok su lombardni zajmovi porasli sa 50,4 mil na 96 mil. (što će verovatno biti repor u vezi sa pojačanim berzanskim poslom) i tekući računi neznatno sa 1.259,1 mil. na 1.254,9 mil. Pogoršanje odnosa između vlastitih i tuđih sredstava, i kao posledica toga potreba povećanja likvidnih sred-

stava, naročito gotovine, na račun redovnih bankarskih po-

slova, nisu mogli imati povoline posledice. Bankarstvo ni u 1937 godini nije moglo da izađe iz krize. To važi na osnovu podataka za Beograd. U unutrašnjosti zemlje je položaj bankarstva mnogo teži, pošto je tamo broj zaštićenih zavoda nesrazmerno veći nego u Beogradu.

Ратна опасност заплашила. је И неутрална Швајцарска државнике свих земаља, те организује ратну привреду Готово нема државе која није предузела барем најнужније мере да обезбеди рад привреде

и снабдевање војске и становништва потребним артиклима.

Тим путем кренуле су већ одавно велике светске силе, а од скоро и Швајцарска, сматрајући да њена неутралност

НАРОДНО БЛАГОСТАЊЕ

Страна 619

није довољна гаранција за њен територијални интегритет.

Крајем 1987 донесен је закон о стварању посебног одељења за ратну привреду при савезном војном департману н установљено је звање пуномоћника за ратну економију “при департману народне привреде. Задатак њихов је набавка производа потребних за време рата војсци и народу. Савезно веће је добило овлаштење да може да нареди стварање резерви ових артикала, њихову реквизију и повећање пољопривредне производње. Септембарски догађаји показали су да су те мере недовољне. Влада нема право да још за време мира реорганизује привреду за потребе рата и због тога је добивена пуномоћја тумачила што ектензивније да привреда не би запала у тешкоће. То јој је и успело захваљујући томе што је политичка криза трајала кратко време. Влада још није доспела да изгради силосе, тенкове и магазине за смештај резерви. Како су домаће резерве биле мале, наредила је да се сировине, стари материјал-и отпатци могу извозити само уз нарочиту дозволу.

Најважнији резултат владине политике спремања привреде за случај рата је резерва злата од 3 милијарде франака код Народне банке. Тако велика маса злата била би довољна да сачува земљу од штетних последица панике улагача приликом повлачења улога, пошто би се, у најгорем случају, потрошила једва половина на исплату депозита, док би се друга половина могла употребити за набавку животних намирница и сировина. Крајем 1937 Народна банка је имала ван земље злата у вредности 600 мил. франака, до краја јуна ове године тај депозит је нарастао на 1 милијарду и постоји велика вероватност да је највећи део пренесен у Швајцарску за време критичних

дана у септембру.

Као даље мере, које је влада предвидела за случај рата, треба споменути обезбеђење продукције у војним предузећима и оним која производе животне намирнице, и контенунтет у раду железница, те се мере још студирају и разрађују према искуствима стеченим за време последњих догађаја. је У

бер ље

Како да se narodu pruži jevtinije lečenje

Na inicijativu Ministra socijalne politike i narodnog zdravlja osnovana je komisija sa 7аdatkom da ispita na koji se način može najbolie organizcvati snabdevanje naroda jevtinim lekovima. Lekovi u svima zemljama spadaju među najskuplje artikle, jedno zbog većih troškova proizvodnje, a drugo zbog monopolskog određivanja cena od strane samih proizvođača. Prodajnu cenu U apotekama kod nas određuje država, a u tom pogledu može se najviše učiniti za obaranje cena. Stopa dobiti u apotekama je neverovatno visoka zato što kontrola cene proizvodnje i uvVOZnih cena nije dovoljno efikasna. Pored toga sistem ograničenog broja koncesija osigurava apotekama veliko područje, tako da je i trgovina lekova u monopolskom položaju. Po statistici koju donosi organ Saveza zdravstvenih „zadruga »Zdravlje« bilo je 1934 kod nas samo 878 apoteka, od toga 696 u gradu i 182 na selu. Tih 878 apoteka nalazilo se u 510 mesta. Prosečno na 16.385 stanovnika i na 283 km? otpadala je po jedna apoteka. Broj apotekara i apotekarskih pomoćnika iznosio je 1626.

Ova statistika pokazuje da apsolutna većina naroda ne može da dođe do apoteke i leka, sve kad bi imala novaca da ga kupi. Svakako da je i slaba kupovna snaga naroda razlog ovako malom broju apoteka. Ali, zato što je dobit mnogo veća u većim centrima, mnoga mesta ostaju bez apotekv, jer oni koji bi mogli da je otvore radije čekaju s kapitalom dok ne dobiju koje masnije mesto. To je posledica ograniče-