Narodno blagostanje

22. април 1939. |

iz uređništva

НАРОДНО БЛАГОСТАЊЕ _

Страна 243

E zlato beži ispred reafema

МЕ роуофока raemjmmovijiha ројаува та 125 ла 2 Лаа

I ISTORIJAT PROBLEMA

Sumnja u ekonomsku funkciju zlata pojavila se još pre Svetskog rata, ali tek posle rata razrađena je ideja o njegovoj detronizaciji. U teoriji počeli su da ga odbacuju sa dva različita stanovišta., Jedni s toga što mu je vrednost promenljiva, tako da ne može da služi kao merilo vrednosti i da se održi kao podloga valute, pa su zato, kao Cassel, predlagali da se za podlogu uzme mdeks cena kombinovane robe. Drugi opet,

pristalice manipulisane valute, ustali su uopšte protiv ·

shvatanja da je zlato potrebno kao merilo vrednosti, a u stabilnoj vrednosti nacionalnog novca videli su glavne uslove cikličkog kretanja privrede.. Po njihovom shvatanju trebalo je da se manipuliše valuta, da bi privred'ni razvoj mogao da teče ravnomerno, a ne da bude obrnuto, da se nepromenljivoj vrednosti novca žrtvuje privredni razvo]. |

Ideju o defronizaciji zlata posle rata učinilo je popularnom to, što je funkcija zlata kao sredstva razmene, a to mu je, pored merila vrednosti, druga funkcija, bila dovedena u pitanje neravnomernom podelom zlata u svetu i velikim kolebanjem cena. Pretpostavka za normalizovanje prilika koje su nastale ratom bila je, da se putem razmene dobara izvrši ponovna, raVnomerna raspodela zlata.

Posle sloma međunarodne razmene dobara zlatu ie još jedanput priznat njegov privredni značaj, kao sredstva razmene. Faktična njegova uloga ıu razmeni bila je svedena posle 1929 na najmanju meru, zbog pada volumena razmene, a |oš više zbog pada cena. Ali potencijalni značaj zlata u razmeni ostao je neokrnjen i zato je karakteristično za period od 1930 do 1938, da su sve novčanične banke nastojale da са паgomilaju što više u svojim kasama. Takvu politiku vodile su brižliivo i zemlje koje su zavele dirigovanu valutu. Na osnovu toga podržavano je uverenje, da će se, pre ili kasnije, te iste zemlje vratiti zlatnom važenju, a to bi značilo uspostavlianje i funkcije zlata kao merila vrednosti. Pretpostavka za obnavljanje ove funkcije |e

da se uklone zapreke međunarodnoj razmeni dobara. Međutim, to ne samo što nije učinjeno, nego se svet praktično sve više udaljavao od mogućnosti da se vrati potpunom liberalizmu.

Period od 1930-1938 je period teške kontradikcije u privrednim odnosima u svetu, i ona se samo na specifičan način odrazila na zlatu. Kontradikcija je s jedne strane u potrebi međunarodne razmene dobara za sve zemlje, i s druge u tome, da je one onemogućuju upravo svojom trgovinskom politikom. Gledanje na zlato kao na sredstvo razmene i. gomilanje njegovih zaliha izražavaju potrebu za razmenom dobara i nadu da će ona biti ostvarena. Ali nemogućnost .da se razmena oživi dovela је do tog da je faktična .upotreba zlata ograničena. Ono leži mrtvo po bankama i pretvorilo se samo u sredstvo tezauriranja, a to je njegova treća funkcija. |.

Tezauriranjem zlato izlazi iz privrednog procesa. Veliko tezauriranje poslednjih godina je prema tome znak poremećaja u ulozi zlata, koji je utoliko teže mogao da se odstrani što su imaOci zlata, obuzeti nepoverenjem u razvoj privrednih prilika u svetu, tražili sigurnija skloništa za njega. Zbog toga imamo poslednjih godina sledeće pojave: novčanične barke gomiillale su zlato, privatni tezaurateri su ga čuvali, tražnja za njim se razvijala, povećala mu se proizvodnja, i skočila cena. Ali zbog nezdravih prilika u svetskoj privredi, ono se sklonilo u nekoliko zemalja zapadne Evrope i Sjedinjene Američke Države. Najjači razlog bekstva zlata je dužnost imalaca da prijave i predaju svoje zalihe novčaničnoj banci po određenoj ceni. Kad ne bi bilo toga, ne· bi bilo razloga da se beži за zlatom. Ovako produžena tendencija odliva zlata ide u suprotnom pravcu od normalizovanja prilika u svetskoj privredi, tako da se približuje momenat u kome se mora ponovo staviti pitanje o budućnosti uloge Маја. x |

II KLIRING POTISKUJE ZLATO

Posmatrana čisto ekonomski, ta budućnost ne izgleda povolino. Na prvom mestu je podela sveta na klirinške i neklitinške zemlje obzirom ma način plaćanja. Kliring se sve više izgrađuje u sistem koji nema prolazan karakter, nego bi imao da poveže izvesne grupe zemalja između kojih |e razmena življa u odnosu prema ostalim. Ukoliko bi se taj sistem kliringa izgradio u tom pravcu, da se više zemalja sporazumejil, da će za veći broj godina međusobno razmenjivati određene količine. dobara uz određene cene, bio bi time iz svetske razmene Odvojen jedan njezin deo koji ni u kom momentu ne bi bio zavisan od zlata:

Ali ne samo klirmg da potiskuje zlato iz njegove

funkcije, nego i pojedini monetarni blokovi. Blok funte sterlinga, koji se održava na podlozi velike. razmene dobara izmeću nekoliko manjih zemalja i Engleske, ograničio je npotrebu zlata, jer mesto njega novčanične banke drže funtu za podlogu valute. A to ograničenje delovalo je dalje na, veće skupljanje zlata. u Lon-

· donu, koje pripada zemljama iz bloka funte, i kojim one

raspolažu samo u nepovoljnoj deviznoj siluaciji. Isto tako na Dalekom Istoku blok jena potiskuje zlato iz razmene u okviru zemalia koje pripadaju bloku. Zasada ćemo samo da istaknemo da potiskivanje. zlata iz prometa mora da dovede do njegovog skupljanja u iz-

„vesnim centrima. ~

II ZAPADNA ЕУВОРА 1 AMERIKA KAO EKONOMSKI MAGNETI ZLATA

i Ovo skupljanje zlata u izvesnim centrima vrši se i po iednom ekonomskom procesu, koji se ogleda na razvoju bilansa plaćanja poverilačkih i dužničkih zemalja. Karakteristika odnosa ovih dveju grupa zemalja

bila je ranije da su prve imale pasivan trgovinski bilans i aktivan bilans plaćanja, a druge obrnuto. Aktiva bilansa plaćanja jedne godine upotrebljavana je sledeće, putem zajma, za izravnanje pasivnog bilansa pla-