Narodno blagostanje

22. април 1939.

lizacinog fonda, ipak najveći deo jeste. A za naš problem nije samo važno odakle zlato beži, nego i kuda. Jedini smer strujanja su SAD. Ovaj smer podudara se s onim koji proizlazi iz privrednih odnosa u svetu. Кгеtanje zlata koje potiče otud, ovim političkim razlozima . samo je ubrzano.

Doskora imaoci zlata bežali su iz straha od rata uopšte. Taj strah je postao određeniji kad se u Engleskoj pročulo da Di se lako moglo dogoditi, da vlada prvog dana rata, možda i pre, izvršiti eksproprijaciju zlata i da ga ne plati po dnevnoj ceni nego po ceni zlata izraženog u nedepresiranoj lunti od 85 šilinga za uncu. Na zlato novčanične banke ne gleda se drukčije nego kao na ratnu rezervu. Ni privatno zlato neće se na drugi način tretirati. Ko dočeka rat sa Uuštedama u zlatu, moraće da са ustupi za papirni novac nesigurne vrednosti, koji zato nije ni zgodan za tezauriranje. Privatno ga neće moći upotrebiti, jer će to biti zabranjeno. Kod takvog izgleda na budućnost zlata gubi se poverenje u njega. Ono nije više apsolutno bogatstvo, u njemu se ne može više sačuvati syoja rezerva za slučaj rata. Zbog toga se u poslednje vreme pojavilo nešto čemu nema primera u istoriji čovečanstva. Tezaurateri beže iz zlata, a kupuju dolarske vrednosti, dakle opredeljuju se za kapital drugog oblika kome je domicil u Americi, najsigurnijoj od rata.

Tezaurateri ne prenose, dakle, svoje zlato u SAD.

НАРОДНО БЛАГОСТАЊЕ

Страна 245

АН Киријис! дојагзке vrednosti oni su razvili toliku tražnju za dolarskom devizom, da su monetarne vlasti prisiljene da šalju velike količine svog zlata u SAD. Detezauriranje u Evropi uzrok je prema tome velikom odlivu zlata u SAD. Tamo se ono gomila kao monetarno zlato. To je posledica zakonskog propisa po kome je zabranjen privatni posed zlata, a po trojnom va-– lutnom sporazumu trguje se njime samo za račun deviznih fondova.

Devizni fondovi zapadno-evropskih zemalja šalju u poslednje vreme svoje zlato u neke druge zemlje, naročito u SAD, da bi mogli jednostavnije s njim da raspolažu za plaćanje ratnih porudžbina. To je drugi razlog velikog odliva zlata iz zapadne Evrope. Ovo žlato je deponovano za račun pošiljaoca. Ali kad se budu plaćale porudžbine, ono će preći u svojinu držaoca. Najveći deo zlata koje je još ostalo u evropskim zemljama, po svoj prilici, u ratu će brzo preći u svojinu SAD, jer će one biti najveći ratni liferant i tražiće isplatu u gotovu, da se ne bi dogodilo da i novi ratni krediti ostanu zamrznuti kao i oni iz Svetskog rata. Evropske zemlje u ratu daće sve zlato koje imaju, i da se na njega ne gleda drukčije nego kao na ratnu rezervu, izrazio je francuski ministar finansija Reno na originalan način, kad je podlogu Francuske banke izračunao u broju aviona koji se mogu kupiti za njezino zlato.

V EKONOMSKA SMRT ZLATA

Ovaj proces odliva svetskog zlata u SAD završio bi time da bi ceo ostali svet ostao bez njega. Videli smo da tome polako vodi tendencija koja proizlazi iz privrednih odnosa u svetu, da je to ubrzano tezauracijom zlata, i na kraju, rat bi imao da poslednju polugu zlata premesti u SAD. Dok je proces još u toku, dok zlato još vrši funkciju merila vrednosti i sredstva plaćanja, odliv zlata pokazuje se kao povećanje ekonomske snage SAD, a opadanje kod ostalog sveta. Sada je već 60% svetskog monetarnog zlata u SAD, ali ako se taj procenat popne do 90%, neće ono više biti sposobno da vrši svoju ekonomsku funkciju u svetu. Kao da

su simbolično hteli da pretskažu ovu ekonomsku smrt. zlata, Amerikanci su pred nekoliko godina sazidali naročitu tvrđavu za njega. I tako, u momentu kad bi ekonomska moć posednika svetskog zlata trebala da bude na vrhuncu, dogodilo bi se obrnuto. Svet bi se okrenuo od zlata, morao bi da traži drugi način za podrža– vanje međunarodnih privrednih odnosa, zlato bi imalo značaj samo za industrijske svrhe, i nestalo bi cenjenosti njegove, koju je tako dugo uživalo. Od milijardi dolara ostale bi samo tone žutog metala, a ceo teret pao bi na njegovog jedinog posednika, Sjedinjene Američke Države.

ДОГАЂАЈИ И ПРОБЛЕМИ

а ит.

У прошлу недељу, IG T. M. одржана је у сали Индустриске коморе у Београду годи“= шња скупштина Националног комитета Југословенско - немачке трговинске коморе, под претседништвом угледног привредника г. Живојина Нешића, (који је ових дана постао генерални директор Вајфертових предузећа). Претседништво је поднело збору врло марљиво израђен извештај о раду и то не само за прошлу годину, већ за цело време своје делатности (4 фебруара ове године навршиле су се четири године његовог постојања). Комитет има за задатак да помаже јачање привредних веза између Југославије и Немачке. Под овим критеријумом је писан и извештај, заснован на врло марљиво одабраној аргументацији. У њему се вели између осталога, да је присаједињењем Аустрије и Судетских области Немачкој наш извоз стоке и сточних прозвода упућен на немачка тржишта за 809/о; вредности.

Хоће ли скакати клириншка марка

Прелазећи преко статистичких података желимо да истакнемо још неколико места, која морају интересовати наше привреднике. Од тих је најинтересантније оно у коме се каже да је према „поузданим извештајима из Берлина' за очекивати да ће клириншка марка да се поправи и да ће вероватно прећи курс од 14 дин.) и то због тога што ће Немачка у најскорије време почети опет да форсира извоз у Југославију да би достигао размере, које је имао у првом полугођу прошле године. Због прикључења. Аустрије и Судетских крајева Немачкој, вели се даље, У другој половини прошле године, Немачка је била делимично обуставила извоз свих својих производа не само у клириншке него и у девизне земље. У првом реду обустављен је извоз текстилних производа, који се још ограничава 38 клириншке земље. Међутим, немачке власти известиле су наше меродавне факторе да ће у најскорије време почети у пуној мери извоз свих тих артикала. Ово је веома важно, за наш девизни биланс, јер смо куповали у Судетима веће количне текстилних производа у клирингу.