Narodno blagostanje

_ 30. децембар 1939,

_ НАРОДНО БЛАГОСТАЊЕ

Страна 821

ко 12 hiljada povišena je stopa. Najviša је bila 12%, sad je 19%.

Za trgovačka i industrijska preduzeća uvedena je više stopa Osnovn„g poreza, 12% mesto 10%. Skala dopunskog poreza na tečevinu povišena je počevši od grupe 70—90 hiljada, i penje se do 20%, dok je dosada bila najviša stopa 12%. Pored ovih povišenja uveden je minimalni porez na tečevinu koji ne može da bude manji od 2% od osnova između 2—5 miliona dinara i penje se na 10%), kad osnov prelazi 100 miliona. Za osnov uzima se godišnji iznos robnog bruto prometa ili gudišnji iznos primljene bruto naknade Za učinjene usluge, a kod novčanih zavoda godišnji iznos bruto kamata, provizija i usluga. . Preduzećima i radnjama koje podležu plaćanju posebnog poreskog dodatka minimalni porez naplaćuje se u dvostrukom iZnosu. Skala dopunskog poreza kod preduzeća obaveznih na javno polaganje računa pooštrena je. Počinjala je sa 2% kod rentabiliteta 6% od uloženog kapitala, i penjala se do 12% kod rentabiliteta od 24%. Sada se penje na 20% kod rentabiliteta preko 100%. Pooštrena je i skala minimalnog poreza. Najviša stopa је bila 8%,, a sada 10%, od obrta. Ni ovaj minimalni poтег ро obrtu ne sme da bude ispod izvesnog minimu-– та, а (ај је određen na bazi glavnice, najmanje 2% od glavnice do 5 miliona i penje se do 10%o ako ona prelazi 100 miliona. Preduzeće za 100 mil. dimara glavnice koje nije imalo dobiti mora ipak da plati 1 milion minimalnog poreza.

Uvođenjem minimalnog poreza na tečevinu, trgovačka, industriska rudarska i saobraćajna preduzeća moraju da plate porez, sve ako su poslovnu godinu završila sa gubitkom. Ustvari time je određeno da porez moraju da plate iz kapitala. Njihove knjige i bilans hemaju nikakve vrednosti za poreske vlasti; eventua!no samo onaj deo iz koga se može da ustanovi koliki ie obrt, bez obzira kakav je niegov rezultat. Jer i najveći obrt može da završi s gubitkom. Pre nego što je objavljena uredba dato {e saopštenje štampi iz koga pro-

Из уредништва

izlazi da je poreska administracija smatrala da je porez od 300 miliona koji plaćaju akcionarska preduzeća premalen, i da se mogu od njih postići veće naplate. Povećanje dopunskog poreza i иуодепје minimalnog па tečevimu ne preistavljaju meru kojom se obuhvataju izvori poreskih prihoda koji su dosad ostali pošteđeni, nego se samo po spoljnim znacima, koji nemaju nikakve veze sa poreskom snagom obveznika, navaljuju na njih veći tereti, bez obzira koliki su bili. Neke slobodne profesije, (advokati, lekari, arhitekti) prebačeni su iz druge grupe u prvu čime im je poreska stupa povišena sa 8% na 10%. Oslobođeni su poreza na zanimanje slikari, Vajari, kompozitori, ostali umetnici i književnici. Kome je novinarstvo sporedno zanimanje ne plaća porez od prihoda koji otud vuče, ako nije dovoljan za život. Međutim, ovde je važno kakvo im je glavno zanimanje, tako da treba da otpadne svaki obzir prema novinarskom kao sporednom. Uredba donosi jedan propis koji pokazuje da nema uopšte ekonomskog rezohovanja kada se radi o oporezivanju izvesnog tipa preduzeća. Preduzeća ођаvezna na javno polaganje računa unose u poresku

· osnovicu, kao čistu dobit, i dividende koje plate akcio-

narima, kamate koje plaćaju poveriocima, plate činovnicima ako su one veće od 150.000 dinara godišnje. Na dividendu i kamate plaća se rentni porez i to ima da ga odbije preduzeće koje isplaćuje. Ali nezavisno od toga ono ima da ih unosi u озпомјсц kao čistu dobit, iako je to rashod. To naročito teško pogađa akcionarska preduzeća. Glavnica je obično malena prema tuđim sredstvima. Rashod na kamate može da bude veći nego što je dobit po odbitku kamata. Čista dobit može da bude neznatna po isplati kamata, a kad se one unesu u osnovicu, progresivno oporezivanje može da proguta celu dobit. |

Napomena. — Uređba o izmenama i dopunama zakona o neposredn:m porezima ima nekoliko odredaba koje će imati veliko dejstvo na pr:vredu. Zasada ograničavamo se na to да damo sumaran pogled na Uredbu. U sledećem broju vratićemo se na njenu analizu sa ekonomskog stanovišta,

Пореска инквизиција

(Први чланак)

= Драконске дисциплинске казне —

Каже се да је пореска обавеза обавеза 5ш репе; али не по строгости санкција, како то мисле они који су наследили менталитет турских харачлија, већ по начину постанка. Код ње сам поверилац утврђује у последњој линији висину тражбине. Такав се однос међу приватнима не може уопште да замисли; он би био раван ономе, који наш народ обележава изреком: „кадија те тужи, кадија ти суди".

Па ипак код дажбина не може да буде другојаче.. Држава, која утврђује обавезе кад се приватни не могу да сложе (накнаду штете, издржавање итд.), овде је парнична страна. Нема: трећег, који би судио између фискуса и пореског обвезника. Ако се такав однос међу приватнима не да ни за-

мислити, код дажбина он постоји и функционира, не дајући маха очајању дужника — код државе која заслужује то име. То је сасвим разумљиво. Држава која је заинтересована код дажбина као поверилац, не утврђује сама пореску обавезу. То чине њезини чиновници, али не као њезини мандатори или пуномоћници, већ као извршиоци закона. Пореска власт за разрез нема за циљ да истера што већи приход, већ само да примени закон. Која. пореска власт друкче ради, руши стубове на којима почива држава. Она је антидржавна, Порески обвезник треба да има у пореској власти че повериоца већ судију који дели правду њему и држави. као другој страни у тражбеном односу. Пореском обвезнику није потребан адвокат код пореске власти,