Narodno blagostanje

Страна 440

izvodnje i čini ie nerentabilnom. То je krupan zadatak, pošto samo u Rumuniji treba preseliti oko 6 mil. ljudi u grad. Nije teško shvatiti koliki je to posao da se jedna agrarna zemlia pretvori u industrisku. Zemlje Jugoistočne Evrope pokazuju najmanie investicije po hektaru. Mdustrijalizacija i snabdevanie polioprivrede mašinama daće toliko posla пеmačkoj industriji da će dosadašnja robna razmena biti daleko nadmašena. Ideia industrijalizacije ovih zemalja naišla je na ipovoljan prijem u Nemčkoj, dok je u drugim državama izazivala otpor. Stoga nema osnova strahovaniu da će u okviru velikog prostora postojati eksploatacija agrarnih zemalja, pošto cili ove spoljne trgovine nije obogaćenje industriske zemlje i pošto sistem međusobnih ugovornih cena principijelno iskliučuje svaku eksploataciju.

U opštem ustanku protiv eksploatatorskog kapitalizma Nemačka stoji na čelu. Svako iskustvo Које опа stiče koristi i nama. Ona se nije zadovoljila sa parolom: »Raskid sa materijalizmom«, nego je stvorila model· narodne zajednice u kojoj materijalistički momenti povlašćene klase ne igraju skoro nikakvu ulogu. Nemačka je provela najlepšu socijalizaciju koju bi mogli da nazovemo socijializacijom snaga svoje elite.

Mi razumemo šta znači sadašnja borba za Evropu i ceo svet. To je borba između starih i mladih naroda, između starih i mladih pogleda na svet, borba između danas i sutra. Mi verujemo da je orijentalski pogled na svet idealistički i antimilitaristički. Stoga istočno-evropski narodi pružaju najbolje zemljište za idealizam izražen u macionalsocijalizmu.«

ишта VV БПовом Саду, на иницијаРеакција Реојвођана на тиву Пољопривредне коморе

привредну политику Дунавске бановине окупили су се на заједничкој конференцији претставници свих привредних установа бановине: берзе, трговинско-индустриске и занатске коморе, удружења индустријалаца, Савеза земљорадничких задруга, Савеза аграрних заједница, дошли су претставници извесних институција из Петровграда и Београда, Удружења одгајивача стоке и претставници Радничке коморе. Није остала незаступљена ниједна привредна грана, а разлог овом скупљању био је да се изрази незадовољство са привредном политиком, зато што се сматра да је она на штету привредника Дунавске бановине. Као примери истакнути су режим извоза стоке, и максимирање цена пшеници и кукурузу. Намера да се организују централни велики товови стоке, које би Дирекција за спољну трговину чак помогла кредитом ако би била остварена, сматра се да би била уперена против интереса товљача из Дунавске бановине. Изражен је страх да би привредна политика могла да буде још штетнија по привреднике из ове бановине када се приступи извођењу привредних реформи о којима је говорено у последње време.

За извесне категорије произвођача Дунавске бановине могло би се рећи да су били дуго времена фаворизовани привредном политиком која је код нас вођена. Садашњи њихов протест могао би да се тумачи и тиме што се боје да ће изгубити привилегисани положај у коме су били годинама. На конференцији је истакнуто да се поједини крајеви код нас разликују привредно, и да је штетна привредна политика која се води обзиром на стање једног краја. Ако губе привилегисани положај привредници Дунавске бановине нису за жаљење. Али коректура ранијих грешака не сме да оде у другу крајност, да се фаворизују привредни интереси једних крајева, на штету других. Може да не буде оправдана реакција привредника

НАРОДНО БЛАГОСТАЊЕ

„Бр. 08

Дунавске бановине, али она је карактеристична баш по томе што су се у њој сложили сви привредници насупрот тенденцији фаворизовања других крајева.

Поводом тога могло би се истаћи како је врло деликатна ствар што је унутрашња привредна политика дошла са федералним уређењем у надлежност бановина. Војвођани се и жале на мере привредне политике у области бановине Хрватске. Регионализам у привредној политици могао би да нас скупо стоји, јер ако се јаве сличне реакдије у другим привредним рејонима као у Дунавској бановини из тих привредних фронтова изродили би се политички. Политички је решено питање унутрашње привредне политике у новом уређењу. Оно што је политички изгледало најбоље, практично може да буде далеко од тога. -

======-==>z>==== Od svih evropskih država Ju-

goslavija je posle Svetskog rata imala relativno najveći broj privrednih preduzeća u državnim rukama. Država je ta preduzeća nasledila i zadržala, upravljajući njima birokratski, u najviše slučajeva po principu državnog računovodstva, tako da su mnoga preduzeća mogla da pruduže svoj Život oslanjajući se na državni budžet, iako bi odavno morala da budu zatvorena, da se njima upravljalo po komercijalnim principima. Uprava preduzećem smatrana je sinekurom, tako da su na vodeća mesta dolazili liudi koji su imali dobre veze sa vladom, bez obzira na svoje kvalifikacije. Otud i vrlo česte afere u fim preduzećima, koje su razotkrivane u raznim anketama. A i te ankete često su pokretane više s namerom da opozicija naškodi vladi, nego da se podvrgne kritici ceo rad u državnim preduzećima i da se principilelno reši pitanje države kao privrednika.

Država je bila nasledila veliki broj preduzeća, vodila ih je tako da ona posle dve decenije nisu ipreistavljala eno što su bila ranije. АП једпо је bilo poznato, da do Dre nekouko godina država nije imala inicilafive u podizanju preduzeća. Ona ije to bila prepustila privatnoj inicijativi. Ali pošto je privatni kapital kod nas bio odviše malen da vrši investicije velikog obima kakve se traže za izvesne grane industrije, pojavila se država kao inicilator.

Poslednjih godina državna inicijativa u podizaniu preduzeća raste, ali izgleda da će se u tom posledu banovina Hrvatska pojaviti kao saveznik. Izišla je »Naredba o proizvodnji lijekova biološkog i kemiijskor miporijekla« i o »Organiza-

Na putu monopola lekova u Hrvatskoi

ренин пете

ciji banovinskog: zavoda za proizvodnju lijekova«. Uz tai za-

vod osniva se i odeljenie za trgovinu drogerijama, koji neće prodavati na veliko samo sopstvene proizvode nego 1 tuđe, a preuzimaće i zastupstva stranih firmi.

Pre svega, čisto principijelno, država ima svoj delokrug i ona izlazi iz njega kad se javlia kao industrijalac. To le stvar privatne inicijative, koja pokazuje uvek daleko više smisla za upravljanje preduzećem, nego što je to mogućno državi, koja radi preko birokratskog aparata, pa zato unosi u privredu strane elemente: birokratizaciiu, što znači neekonomsko rezonovanie u upravi.

Ali ako se i javlja država kao preduzimač, ako postoje razlozi koji to pravdaju, onda ta inicijativa mora da bude smišljena. Principijelno država ne treba da се јамја опде gde već postoji privatna inicijativa. To ie štetno rasipanie. Državna privredna preduzeća če uništiti privatna, zato što će konkurenciju moći da vode oslanjajući se na budžetska sredstva države odnosno Dbanovine. Ako im bude potrebno dobiće na kraju i monopol. Banovinsko preduzeće za proizvodniu lekova podiže se sa očitom namerom potliskivania privatnog kapitala iz proizvodnje i trgovine. Kao da imamo sredstava