Narodno blagostanje

27. јули 1940.

НАРОДНО БЛАГОСТАЊЕ

Страна 475

предвиђени износ. У односу размене међутим неће се ништа изменити; ми ћемо и даље морати да рачунамо са знатним активним салдом, који ће повремено стављати на дневни ред питање ликвидације. То је условљено структуром обеју привреда и међусобне размене добара које не може да измени никакав трговински уговор.

Od nemačko-sovjetskog pakta događaji u Evropi teku filmskom brzinom. Mi ih pratimo na parče, doživljujući kod svake promene iznenađenje, jer za mnoge stvari koje su se dogodile nismo pretpostavljali da su mogućne. Kada se dogodilo i ono što je malo njih očekivalo, da Francuska bude brzo i totalno poražena, dobile su i promene u svetu definitivniji značai, nego što im je pridavan.

Događaji u Baltiku su jedna etapa na putu preuređenja sveta

U toku ie nešto zbog čega je i došlo do rata, vrši se nova podela sveta i novo preuređenje. Ma koja strana pobedila na kraju, ma kako bio pisan ugovor o miru, Evropa iz leta 1939 neće se više vratiti, to je sigurno. Ali neće pregrupisavanje i preuređenje čekati na mirovni ugovor. On bi imao samo da sankcioniše ono što se učinilo i da dovrši ono za što nije bilo još vremena. U tom pogledu sadašnji rat razlikuje se mnogo od prethodnih. On se vodi u etapama, a od etape do etape svršavaju se politički poslovi, u smislu onog preuređenja za kojim se težilo polazeći u rat.

Nova podela sveta ne vrši se samo ratom, nego i Sporazumima. Prema Engleskoj i Francuskoj Nemačka se poslužila oružiem, prema Sovjetskoj Uniji političkim instrumentom. U podeli sveta rat je samo jedan faktor. U ratu su angažavane samo neke zemlje, u podeli sveta mnogo veći broj njih, a zainteresovane su niom sve do poslednje. ] one zemlje čije granice ostanu i posle ovog rata kakve su bile pre njega, a tih će biti vrlo malo, imaće u susedstvu sigurno takove oZbiljne promene da će io uticati na njegov politički život i međunarodne odnose.

Pregrupisavanje, pošto je jedanput u toku, otvara apetite i onde gde se oni pre misu javljali. Ako ništa drugo, dolazi reakcija iz jednog dela sveta na promene koje su se zbile u drugom. Na težnju da se Evropa izoluje za sebe, odgovara se u Americi pojačanim izolacionizmom i novim interpraetisanjem Monroeve doktrine. Na Dalekom Istoku Japan smatra da je kucnuo čas ne samo da svrši sa Kinom, nego i da zagrabi posede koji bi slučajno ostali bez gospodara.

U rat su ušli jedni koji su smatrali da je svet nepravedno podeljen, i drugi koji su hteli da zadrže staru podelu. Kad ie došla na red, javile su se sa svojim traženiem sve sile koje se smatraju da su dovoljno jake da progovore. Samo najveći pregovaraju o podeli, na račun drugih velikih, i svih malih bez razlike.

Još je rano da se govori kakva bi sve ipregrupisavanja u svetu mogla da se izvrše. Ali u izvesnim 'delovima Evrope stvar je definitivna. Tri baltičke države pristupile su Sovjetskoji Uniji. Formalno izvedeno je to iznutra, ali da Sovjetska Unija nije politički pripremila teren, da ona to nije htela, ne bi se to dogodilo. Ne može da bude sumnje da je. Nemačka pristala na to mnogo pre mego što je izvršano. Bilo je gotovo zagonetno zašto je ona, nezavršivši čestito rat sa Poliskom, povukla Nemce iz baltičkih zemalja, pred zimu, što preistavlja ogroman napor i za jednu zemlju u miru. Zagonetka je objašnjena, Nemačka je htela da baltički Nemci ne pripadnu Sovjetskoj Uniji. Devedeset i devet posto verovatnosti postoji da će i Finska poći tragom bal-

tičkih zemalja. Sovjetsko-finski rat započeo je sa perspektivom izmenjenog karaktera buduće Finske, kojoj ja već bila spremljena vlada u Teriokiju. Što nije ostvareno ratnim sredstvima, može da bude postignuto drugim. Pod znakom pitanja stoje još aziske zemlje na jugu Sovjetske Unije, Afganistam, Iran i Turska. Sovjetska Unija imala je prema njima uvak naročito držanje i nastojala da engleski uticaj} zameni svojim. U kojoj će formi iskoristiti sadašnju priliku pokazaće se možda u najskorijem vremenu.

Po držanju Nemačke i Italije vidi se da postoji spora_ zum između njih i Sovjetske Unije o razgraničenju uticajnih sfera. To je ponovo naglasio Hitler u svom poslednjem govoru. Izgleda da je sadašnja sovjetska granica na zapadu i definitvna granica njezine uticajne sfere.

Evropa je već sad izgubila nekoliko manjih država. Oni koji su o tome odlučivali znali su šta će Diti mnogo pre nego onaj koga se ticalo. Rezultat događaja za nepunu Dosledniu godinu je da su neke velike i snažne države postale veće i snažnije, a male su, zbog same relacije, time postale slabije. Sve govori u prilog tome da postoji već gotov plan preuređenja i razgraničenja sveta do Kraja. Mnogi koji su tim pogođeni nisu bili konzultovani kod donošenja plana i verovatno neće biti ni kod realizovanja. Ma kako da se okvalifikuju, to su činjenice koje treba konstatovati, Naročito političar ne sme da ih previdi. U doba liberalizma on je mogao da prevodi zemlju po volji iz jedne interesne sfere u drugu, primajući okrilje koje je odabrao. Ako su one utvrđene između velikih tako da se na jednoj strani oni odriču uticaja zato što su ga dobili na drugoj, stvara se time jedan okvir u granicama koga treba znati voditi politiku.

III II i — Диктатура почела је према

Хрватима да попушта од 1985 и од те године прослава рођендана д-р Мачека је велика политичка манифестација у Хрватској. На тој манифестацији ове године избио је тон песимизма, који се сузбија и онда кад му има разлога да се не би кварила свечаност. Поздрављајући д-р Мачека исрпед града Загреба Пећник је споменуо и тешку забринутост која у Хрватској влада због прилика у свету, које се одражавају и у унутрашњој политичкој ситуацији. Орговарајући му д-р Мачек се придружио тој забринутости, а другом приликом, У говору у Стубици он је био још конкретнији: „Ми живимо У доба кад се мења свет; каже он, а оно што је било вештачки створено пре 20 година руши се. Не зна шта ће бити ново створено, али сматра да ништа неће бити трајно у Хрватској што не буде створено по вољи хрватског народа.

Једини разлог песимизму био би, у вези са садашњом ситуацијом, кад би нашој земљи претила ратна опасност, Међутим, како се види по оним стварима које су у току, интерес централне и југоисточне Европе је да не дође до рата и да се спорови уколико их има реше мирним путем, дакле преговорима. Судбина народа остаје дакле и даље у његовим рукама. За политичаре има тешкоће док се снађу у новим приликама и прилагоде им управљање државним бродом. Сам д-р Мачек упоредно је положај малих земаља данас барци на бури, за коју је по: требно много мудрости да се преведе читава преко валђва. Ништа није потребно, додали би ми слажући се с овом изјавом, колико политичка мудрост, у овој политичкој бури Европе, према којој треба одредити корманење.

Неоправдан песимизам