Narodno blagostanje

Страна 54

imate vremena za obezbeđenje mesta a avionu Za idući dan — kako je bilo i samnom — ipak ne možete poći sutra dan u jutru, jer u avion ne možete sesti bez odobrenja talijanskog Vojnog Atašea, koji je u Madridu, ali koji se prirodno ne može naći telefonom tako lako.

. Postoji jedna druga nevolja kod avionskog saobraćaja, koje gotovo nema kod drugih saobraćajnih sredstava, to su atmosferske prilike. S obzirom na fo da se kliper pri uzburkanom moru ne može da spušta, mnogo je veća predostrožnost nego kod aviona koji leti nad zemljom. Pri najmanjoj vesti o nepovolinom vremenu ma na kom delu te dugačke linije kliper ne polazi. Idući polazi, pak, 48 časova docnije. To je prvo zadocnjenje — i najmanje. Odlaganje može da traje i deset dana. Može se postaviti kao pravilo da je u godini samo polovina redovnog polaska i stizanja kod klipera. Znači da iz dva gornja uzroka možete da izgubite i deset dana — a to je najduži rok putovanja brodom.

Događa se da putnik čeka i tri nedelje na ukrcavanje u kliper. Uzrok je vrlo prost. Odlaganjem za 48 časova ruši se red letenja. Tome se može pomoći samo ako postoji vrlo veliki broj aviona kojim se popunjavaju praznine. Ne znam koliko ima klipera na Atlanskom Okeanu, ali mi se čini da ih nema više od tri. Treći bi mogao da popuni prazninu samo ako ima jedno zadocnjenje od 48 sati. Ali ako je zadocnjenje veće, onda treba prvog idućeg leta da pođe onoliko klipera koliko je puta zadocnjeno. Mako to nije slučaj, to nastaju nedogledni poremećaji za putnike, koji se u toliko više kompliciraju, što pošta ima prvenstvo pred putnicima, tako da kad se ukrca sva pošta, koja se naravno nagomilava, mogu doći putnici u kombinaciju.

Prvi idući kliper ima dakle da primi sav teret sviju propuštenih. Ako su prvi i drugi avion bili puni, onda se više ne može krenuti sav teret već samo sa-

НАРОДНО БЛАГОСТАЊЕ

Бр. 4

držina jednoga. I to po pravilu onoga koji nije leteo. Ali, kao što rekoh, prvo se primi sva pošta. Kako veći teret pada na poštu nego na putnike, to je mogućno da poštanski teret dva klipera bude tako velik da isključuje primanje ma i jednog putnika. Tako se nalaze na aerodromu dve ekipe putnika, koje nisu mogle da krenu, iako je samo jedan avion propustio let. Znači da se progresivno nagomilavaju putnici koji nisu mogli da pođu. Posle trostrukog zadocnjenja nalaze se tri grupe putnika uvedene u hronološke spiskove. Četvrtog puta broj prelazi sto, a kliper može samo u najboljem slučaju da ponese 24 putnika. Može se zamisliti kako je u čekaonici agencije avionskog društva! Među običnim putnicima izbor za prvi idući avion, koji prima putnike, vrši se po hronološkom redu. Tako se može dogoditi da putnik koji je u Njujorku rezervisao mesto pre dvadeset dana, čeka pun mesec dana od dana kad je trebao da se ukrca.

Sastavljajući ovaj račun ja sam došao do rezultata da se na taj način mora nalaziti čitava vojska putnika pred vejelepnim oblakoderom automobilskog društva KMrajzler, u kome je agencija Panamerican Airways. U stvari nije tako mnogo. Ljudi ne mogu da čekaju do veka; neki odustaju od puta, drugi idu brodovima, treći odlažu put za duže vreme i tako se postepeno vaspostavlja neka vrsta ravnoteže. Ova je jako ugrožena praksom da fukcioneri Sjedinjenih Amerikanskih Država imaju pravo da skinu putnika i da sednu na njegovo mesto, ako službeno putuju. A toga je u ovim uzburkanim vremenima vrlo mnogo.

| Prema tome brzina avionskog putovanja između Evrope i Amerike (a u тапјој тел važi to i za suvozemno letenje) samo je nominalno tako kratka, kako se vidi iz reda letenja. U koliko putnik ranije može da učini dispoziciju, u toliko mu је kraće putovanje, ali |oš uvek ostaje jedan niz rizika koje пе može da predvidi ni da ukloni.

IV. ŠEST DANA IZMEĐU HOTELA I PRISTANIŠTA

Čim sam stigao u Njujork rezervisao sam mesto u Rliperu za povratak — mesec i po dana unapred. Pa ipak nisam bio prvi na hronološkoi listi rezerviacije, jedan je španjolac sa Filipina bio brži od mene.

Nije lak rastanak sa Amerikom. Poslednji dani bavljenja u Americi tekli su i suviše brzo. Poslednja dva dana sam se pakovao i opraštao. Pakovanje je veliki problem, jer kliper nije jevtina rabota ni za prtljag. Karta košta 425 dolara, a prtljag: 4 dolara svaki kilogram preko 15 kg težine. Ono što ima čovek na sebi ne meri se pa se i ne plaća. Prirodno je bilo da dođem na ideju da što više strpam u odelo. Imao sam lak vrskaput i još lakši za kišu. Posle raznih kombinacija uspeo sam da uguram u njih dosta knjiga. Ali je bilo još vrlo mnogo za plaćanje. Razmišljajući tako pade mi na pamet sledeći račun. u džepove vrskaputa može da se smesti šest kg knjiga, to je 24 dolara; dobar gumeni kaput za kišu može se dobiti za 15 dolara, znači kaput džabe i 9 dolara uštede. Ja sam to odmah priveo u delo, ali ćete malo docnije čitati kakve sam neprilike imao zbog toga.

Na dan određen za polazak bio sam gotov dva časa ranije i nervozno se okretao po prostranom holu mog hotela. Oko 12 časova zove me telefon i saopštava, da avion neće leteti usled nevremena. Po-

jurio sam na telefon da obavestim prijatelje koji su se sa mnom dogovorili da ručamo na aerodromu, ali ie već bilo dockan.

Odlaganje polaska za sutradan toliko je udarilo na moje nerve, da nisam umeo da se snađem. Umesto da produžim nedovršena razgledanja po Njujorku popeo sam se u sobu i uzeo debelu knjigu u ruke. Mnogobrojni telefonski pozivi su me za to vreme potsećali na to koliko je mojih prijatelia u Njujorku, koji su razočarani isto kao i ja. Oni su mi nudili razne vrste distrakcije i ja sam primio DOZIV da večeram na Svetskoj izložbi u Niujorku. Sutra dan sam ustao ranije no obično, kao da ću zbog toga poći ranije. Sam sam napravio sebi dugačko pre podne, jer u stvari nisam ništa ljudski mogao da počnem. Savlađivala me je fiks-ideja da neću poći ni toga dana, ali sam se spremio za put. Razgovor na telefonu bio mi je glavno zanimanje: leteli su uputi i obaveštenja. Agencija odgovara evazivno, a napon mojih nerava je sve veći. U 12 časova mi javlja da će tek и једап хпан да li će se, leteti. Jedna сгира prijatelja je došla po mene da me vozi na pristanište, jer je kliper ukotvljen u marinskom pristaništu. Platih opet hotel i sve što sleduje uz to i krenuh na »Erport«. Kad smo ušli u prostrani hol, nigde žive duše. Prva mr