Naša stvarnost

IDEALIZAM I MATERIALIZAM 15

di, izgleda da je potrebna sve veća moralna snaga kod ljudi u socialnom i ličnom interesu. Jedan pokret samo kojim ćete staviti mašine u rad i dovoditi u opasnost Život i zdravlje, ili sreću, hiljadama ljudi.

V

Mi smo čuli napred da demokratija sadrži socialan moment {čak i kada je liberalistička). Mi smo čuli takodie da demokratija i socializam nisu nepomirljivi. Žores ima prava kada ističe ovu istinu i tvrdi da je organizacija rada ·(socialistička) u saglasnosti sa načelom slobode. Jer dokle u liberalnom sistemu ovu imaju samo izvesne privilegovane) grupe, u socialističkom imaće je sve. Netačna su, prema tome, tvrdjenja koja dolaze iz krugova fašista i nacionalsocialista, kao i krugova konservativnih mislilaca, da su demokratija i socializam iedno isto, a takodje i liberalizam i marksizam. Oni to jesu, ali u drugom smislu nego što hoće ovi mislioci. Netačno: je kada hoće da ih izjednače u tome da su oni rodjeni iz istog duha, duha individualističkog i atomističkog, jer istina je da su oni isto tako rodjeni i iz duha socialnog. Ali netačna su, s druge strane, i ona gledišta koja hoće da ih iziednače u suprotnom pravcu, i u francuskom pojimanju narodne suvdrenosti nadju organističko nemačko pojlmanje, kako to čini Digi, iziednačujući Rusoa sa Hegelom, i neki mladji nemački pisci, iziednačujući francusko shvatanie naroda (na pr. jednog Renana) sa hegelistističkom filozofijom identiteta. To su ipak dva različita stremljenja i imaju različitih praktičnih posledica.

Demokratija, kao sistem slobode i jednakosti, zahteva više nego drugi sistemi: aktivnost ljudi. Demokratija traži da ljudi budu zapojeni duhom stalnog usavršavanja i resormisanja, i sposobnošću prilagodjavanja. Sloboda koja jie kako vole da kažu moralisti, dostojanstvo čoveka ali i njiegovo veliko iskušenje, ili kako vole da kažu sociolozi, da povlači za sobom raznovrsnosti i suprotnosti, — ta sloboda traži samodiscipline ljudi i ograničenja državne vlasti, i, prema današnjim ekonomskim i kulturnim uslovima, ona traži socialnog duha. Prema ovim uslovima ona daje više uslcva za mir i harmoniju u društvu nego drugi sistemi. Druga je stvar, što se ona mora meniati, i to duboko menjati na jedan ili drugi način. Ali, ako ona ne uspe, pitanje je da li se može uspeti na drugi način, ili bar da lakše uspe. Kada se ona kritikuie, treba razlikovati šta dolazi iz društva i dubljih uzroka, a šta dolazi od nje kao političkog sistema. To . je, medjutim, ono na šta se obično zaboravlja. Može nastupiti srozavanje: vrednosti, ali pitanje je koji onda put ostaje i kuda ide čovek i kultura. Pod današnjim uslovima napustiti je definitivno pretpostavlja postaviti nove kulturne o»nove i zauzeti jedan drugi stav prema životu i kulturi. Današnja privreda i da-