Naša stvarnost

14 NAŠA STVARNOST

vesnim višim idejama i višim osećanjima, ideiom čovečanstva kako bi rekao Žores. Ako treba spoljašnjeg pritiska da se ljudi krenu na borbu, treba isto tako i izvesnog idealizma. I čini nam se da je nemoguće da jedna društvena grupa, jedna klasa, dolazi do svesti da njena borba znači oslobodjenie čovečanstva, a da ne bude pokretana i tom svešću i odgovarajućim osećanjem. Ali i nešto drugo. Svaki režim, i najbolji, može se izopačiti, ako ga ne drže aktivne moralne! volie liudi. Opasnosti čekaju već na prvom koraku! I, moralna volja i snaga su tim više potrebni, što su planovi značajniji i dalekosežniji. Diskusije može biti gde je granica izmedju objektivnih uslova i moralne volje i kakva je, bliže odredjena, veza medju njima; isto tako da li u obiektivne uslove spadaju samo ekonomski ili i koji drugi. Ostavljajući po stranu ovu diskusiju, priznaćemo rado da sadrži veliku i krupnu istinu tvrdienje da su ekonomski uslovi osnovni, jer oni su neobično važni. Ispravka koja ima doći u shvatanju koje u njima nalazi sve, može se izvesti ili bar nazreti iz našeg izlaganja. · Razlika izmedju gledišta koje smo ovde u kratko izneli i Žoresovog koje smo kritikovali sastoji se u nekoliko reči u ovome. Dokle Žores naglašava ideju čovečanstva, dotle mi ovde naglašavamo društvenu ideju onako kakva je ona data u iednom istoriskom periodu; dokle Žores težište stavlja u ideji, mi stavljiamo u volji i aktivnosti moralnoi. Ostavljamo na stranu to što on inače prima formulu marksističku a nećemo ni ovde ulaziti u pokušaje mirenja marksizma sa kantizmom!, ali hoćemo: da kažemo dve tri reči o Sorelu i Bertu, koj smatraju da i oslobodjenie moralnih energija čoveka dolaze od mašinizma. Po njima je mašinizam tal, koji je dao mogućnosti “da svi mogu da žive i da se svi oslobode, ali mu valja dodati ioš dušu. Gradjanska civilizacija nije prava industrijska civilizacija. Ona je naročito i pre svega civilizacila trgovine, gde razmena gospodari proizvodniom i gde je finansijer potčinio industrijalca. Potrebno je sada da socializam, i to je njegova istoriska dužnost, industrisku civilizaciju „transcendentira”. U jednom aktivističkom idealu, što će reći u duhu beskompromisnosti i revolucionarnosti, u mitu generalnog štrajka, u plemenitom i čistom oduševljenju, traži se rešenje socialnog pitanja. Čini nam se da oni suviše naglašavaju mit i intuiciju, iracionalno uopšte, a nedovolino razum i volju, ono što bi svakako imao da naglasi pravilno shvaćen kantizam. Čini nam se takodje da je njihovo shvatanje i suviše optimističko u pogledu mašinizma. Jer, da li on ne donosi sa sobom. nova iskušenja i nove opasnosti za čoveka i u tom novom društvenom uredjenju. Što je čovek moćniji prema priro-

1 V. o fome S. Jovanović, Marks (Iz istorije političkih doktrina), :str. 501. ,