Naša stvarnost

DVA ZNOJA NA ŽURU GOSPODE SIDE PROTIĆ 1932 GODINE

Izmedju jedne pržene sardelice i druge, hvatajući ih prstima za rep i trpajući u svoja usta, Šime je pričao klokotavim glasom:

— Obožavam ribe. Vi ste sigurno, dragi moi gospodine Kršiću, čitali Quo vadis i zapamtili onu božanstvenu anegdotu kada Lidija na pesku crta ribu. Isto kao i stari Apicije koji je pojjeo više riba nego što može stati u Napuljski zaliv, i ia se kolosalno razumem u ribama. Uostalom, ja sam hrišćanin par excellence, a reč tiba ie na starogrčkom sastavljena iz početnih slova: »Isus Hristos, božji sin, izbavitelj«. Sa pravim hrišćanskim žarom, kao nekada famozna Lidija, slikao sam i još uvek slikam na Hvaru ribe ... Vi me, naravno, razumete: pravim nature mortfe_ Ali isto tako zanosno i gutam ribe, prosto ih tamanim, pržene ili u majonezu, što takodie pretstavlja jedno kolosalno hrišćansko uživanje, u kome se poisson mort pretvara u nature vivante.

Opijen svojom sopstvenom duhovitošću Šime je stenjao od smeha, i ko zna dokle bi se cerio da se na vratima nije pojavio Rada Pašić, kome je on brže bolje pritrčao, ostavliajući Dejana Kršića samog krai bifea.

· Sekretar Ministarstva inostranih poslova, slikar i tenismen, šime Gosparić osećao je da je predodredjen jednog dana da zauzme položaji šefa protokola. U svakoj prilici, a naročito na žurevima, dolazila ie do punog izražaja „njegova aranžerska sposobnost. Umeo je bolie nego iko da „animira” društvo. Zanimao je svakog prisutnog, a naročito stari|e dame koje su ga obožavale. Familijaran i ceremonijalan, on je sve pretvarao u površnu mondensku problematiku, čije se razrešenje konačno nalazilo u gotovim kalupima bontona. U svom karneu vodio je evidenciju žureva, prijema, slava i parastosa; znao ie tačno kakvo cveće treba poslati devojci za rodjendan, udatoj ženi za porođijai, domaćici za večeru na koju ie pozvan; na ulici |e na petnaest raznih načina skidao šešir poznanicima, vodeći strogo Tačuna o njihovoj društvenoj važnosti; za vreme šetnje pazio ie da ide onom stranom trotoara gde je ivica, smatrajući za veliku pogrešku i za već preživelo pravilo jednostavno propuštanje dame s desne strane; i najzad, na sasvim specijalan način pridržavao ie ženama kapute, podmećući i nameštajući · svoje šake tako spretno i drsko, da bi mu, bar za trenutak, niz prste skliznule mišice i ženska ramena. Ali više nego sve ostalo, Šime Gosparić umeo je da izgladjuje nesuglasice, manje sukobe, ljubomore,

ı Odlomak iz neobjavljenog romana »Beograd«.