Naša stvarnost

U ŠPANIJI

o7

1936 GODINA

RESULTATI FEBRUARSKIH IZBORA

Sastav današnjih Korteza, koji su izabrani 16 februara ove godine, vrlo je važan.

Važno je razlikovati desnicu, centar i narodni front. Medju desničarskim strankama najjača je stranka g. Hila Roblesa, sa otvoreno fašističkim težnjama, bar ukoliko se tiče samoga vodje. Ona broji 86 poslanika. Ostale sitne desničarske stranke imaju ukupno 56 poslanika, što čini da desnica raspolaže u skupštini sa 142 glasa. Centar ima 40 poslanika. Narodni front dobio je 271 poslanika.

Stranke narodnoga ironta mogle bi se podeliti na dve grupe: gradjansku i socijalističku.

U gradjansku grupu narodnog fronta ulaze: nezavisni frepublikanci današnjeg pretsednika republike g. Azanje (80 poslanika), republikanska uni-

ja Martinesa Barija (37 poslanika) i katalonska levica (38 poslanika) sa još nekim sitnim grupama.

Socijalističku grupu narodnog fironta čine: socijalisti (90 poslanika) komunisti (16 poslanika) i sindikalisti (2 poslanika).

Današnja vlada u Španiji sastavljena je iz redova gradjamske grupe stranaka narodnog fronta. Stranka g. Azanje i stranka g. Barija koje čine veliku većinu te grupe skoro se i ne razlikuju po programu. Njihov |e program sasvim sličan programu irancuskih radikalsocijalista pg. Erioa. Oni traže demokratski uredjenu državu i umerene društvene reforme, kojima bi se zaštitili ekonomski slabi.

Katalonska levica pored ovoga još zahteva samoupravu Katalonije.

M. S. Petrović („Politika”)

UTISCI IZ BARCELONE

Naš saradnih Dr. V. Vučhović, hoji je hao delegat jugosl. sehcije „Međunarodnog društva, sa modernu, muzihu“ uzeo učešća na X IV feslivalu društva (16—21 april 1936) — zabeležio je za maš časopis svoje ulishe sa boravha u, Barceloni.

Kad sam pred stepenicama metroa — na ulasku u Barcelonu — pozdra–Vvio SVoOg španskog saputnika iz Narbonea, opraštajući se s njim, znao sam, činilo mi se, o Kataloniji ,,sve”. Taj dežmekasti saragožanin, koji se, u toku našeg četvoročasovnog' zajedničkog putovanja, umeo ne samo zZagrcnjavati od ustdnog smeha, već bi, u odgovarajućoj situaciji, znao i šibati pogledom (pred kojim se u tom trenutku pojavljivao kakav omrznuti „Cedista”1. ili član civilne garde ) nije zaboravio da me obavesti čak ni

1 Od C.E.D.A., skraćeno „Ceda”, poznata fašistička organizacija u Španiji. o tome gde ću se moći podšišati, ako generalni štrajk bude produžen.

Njegova predusretljivost, tipično južnjačka uostalom, bila je na mestu. Barcelona ie doduše označena kao stecište najneverovatnijeg broja medjunoradnih kongresa, konferencija i festivala, koji stoje pod zaštitom svojih relativno moćnih internacionalnih organizacija, pa je zato feoriski intaktna u lokalnim dogadiajima, no baš istoga proleća, ona je bila i jedna od žiža revolucionarnog pokreta koji je zahvatio celu zemlju (pa uprkos svemu i nju i njene strance).

Učesnici muzičkog festivala, ukoliko su (angažovani u pripremanju programa) sftigli pre mene, — oža-