Naša stvarnost

60 DANAŠNJICA 4

docnije da anekfira, i zauzimanje poluostrva Liaiung i oslirva Formoze, ali zajedničkom akcijom, Rusija, Nemačka i Francuska (dakle bez Engleske) naferale su Japan da povrati svoj plen. Godine 1902 zaključen je još jedan englesko-japanski ugovor. | baš kao što je ugovor od 1894 preihodio ralu u Kini, tako je ugovor od 1902 prelhodio rusko-japanskom rafu, zauzimanju poluosirva Liatung, Port Artura i Južne Mandžurije. Godine 1905 sklopljen je treći englesko-japanski ugovor, koji je pojačao obaveze ranijih ugovora i obezbedio pomoć Japana za održanje engleskog poseda u Indiji. U ovom se ugovoru nalazila i odredba po kojoj Engleska i Japan moraju jedno drugom da ukažu pomoć u slučaju rata s nekom frećom državom, fo jest u slučaju rala sa Sjedinjenim Američkim Državama.

Na aj način čitave dve decenije sve do Svelskog rafa Japan je neprekidno rastao pod zaštitom Velike Brilanije. Ali pošto je svelski rat onemogućio svaku profivmeru evropskih imperijalističkih sila, Japan je iskorisiio priliku da zađe sa još ambicioznijim ciljevima svoje monopolističke dominacije. On je obelodanio svoj program zavojevanja Kine u dvadeset i jednom zahlevu' kineskoj vladi 1915 godine i zauzeo Šaniung, Fukijen, Mandžuriju, Unufrašnju Mongoliju i (pod izgovorom anmliboljševičke intervencije) Istočni Sibir.

Ovi ambiciozni nasrhaji japanskog imperijalizma bili su preuranjeni. Na kraju Svelskog rafa amerikanski imperijalizam, na vrhuncu snage nasuprof drugim silama, imao je da kaže svoju reč. Uprkos brilanske pomoći, Japan je pod priliskom Amerike, delom na Pariskoj Konferenciji, a konačno u Vašinglonu, morao da povrafi svoj plen... Na zahtev Amerike englesko-japanski savez morao je bili formalno raskinut. Na {aj način Amerika je obezbedila mir koji je najbolje odgovarao inferesima finansiskog i frgovačkog prodiranja. Poslignut je status kvo na Dalekom istoku i zajednička eksploalacija kineskog naroda od sfrane rivalnih imperijalističkih sila...

Ali antagonizam imperijalističkih sila produžio se i u periodu slabilizacije. Englesko-japanska saradnja u praksi je poslojala i dalje i pored formalnog olkaza...

Slomom slabilizacije i izbjanjem krize, oružana borba za vlast na Dalekom Istoku se obnovila. Čim je ekonomska kriza oslabila uficaj američkog imperijalizma i paralisala zapadne evropske sile zbog njihovih unufrašnjih ·leškoća, Japan je rekao svoju reč: olpočeo ofanzivu u Mandžuriji, koja se "u narednim fazama prosirla na celu Severnu Kinu i istakao zahfev da konfroliše Kinu i njenu polifiku. U 1931 i 1932 godini Japan.je zauzeo Mandžuriju, uslanovio „državu” Mandžukuo i napao na Šangaj. U godini 1933 Japan je nastavio s osvajanjem Džehola i napuslfio je Društvo Naroda. U godini 1935 i 1936 produžio je zavojevanje Unufrašnje Mongolije i Severne Kine, osnivajući „države” pod svojom konfrolom... U godini 1936 novo Hirofino ministarstvo, koje je došlo na vlast posle ubisiva starih političara od strane lašističko-mililarističkih oficira, jer su slarci kritikovali isuviše izrazitu militarisličku politiku, objavilo je svoj program Triju Tačaka prema Kini: 1) Kinesko-japanska saradnja profiv komunizma; 2) Kina ne sme da stupa u bliže odnose sa drugim silama osim ako Japan da pristanak; 3) Kina, Mandžukuo i Japan organizuju se u jedinstven ekonomski blok,