Naša stvarnost

62 DANAŠNJICA

da zapali špansku vafru u Kini, čim je iskta evropskog zapada uzvifllala požar na Dalekom istoku, i nedeljivi mir fako porušen na obalama Tihog Okeana, bilo je izvesno da iz Amerike mora doći ozbiljnija intervencija.

Preisednik Ruzvelt i senator Bora progovorili su odlučno i ošfro na adresu fašističkih napadača. U svome govoru, Ruzveli je opet približio a ovoga pula više nego ikada — Sjedinjene države Drušivu Naroda, i izjasnio se sasvim određeno za principe koleklivne bezbednosti. Šta više, on se izjasnio za njih mnogo odlučnije nego makoji od evropskih demokralskih državnika, zahtevajući brzu akciju. Napadače je obeležio kao elemente koji šire nezakonitost u svelu, kao epidemiju. To nije nišfa drugo nego polvrda ideje koja je došla do izraza na prvom zasedanju Drušiva Naroda, prilikom jesenje sesije. Ruzvelf je proklamovao da se Amerika ne može izolirafi od opasnih problema sveta, da se mora opredeliti za „politiku mira i preduzeli sve političke mere, koje mogu da preduprede širenje rafa sa njegovim opasnostima za blagostanje i bezbednost svih naroda”. Razoikrio je var varsiva fašističkih aviona i sumarena i izjavio je da „narod Sjedinjenih Država mora pored brige za svoju vlastitu bezbednost misliti istovremeno i na ostali sve!' i da „miroljubivi narodi moraju poduzelfi zajedničke napore za 'održanje principa na kojima se femelji mir". To je poziv na akciju za odbranu mira, poziv koji je na pomenutoj sesiji Drušiva Naroda izražen u zahtevu da se na Drušivo Naroda prestane gledati kao na nevinu devojku koju freba zašlifi od grubih problema vremena. Međulhim, to je i nešto više. To je i obaveza da će se Sjedinjene Države pridružifi energičnim merama branilaca mira, fo je ulazak u fronf mira. A fo znači promenu međunarodne poliličke situacije, jer se fime ukazuje kao sasvim neodrživ stav engleskih konzerva#divaca koji u prividnim slabostima fronta mira vide argument za opravdanje polifike ustupaka napadačima i pirafima.

Razočarenje napadača razumljivo je. To govori oštfro, kao šfo dosada nije imala kuraži da govori ni većina odlučnih članova Društva Naroda, jedan čovek čije oplužbe nije moguće pred narodom odbifi frazom da je to „boljševička izmišljotina”. A taj čovek preislavlja državu od 125 miliona stanovnika. Napadači nisu samo razočarani. Oni su zbunjeni.

Pred čitavim demokrafskim svetom postavljaju se dva utoliko neodložnija zadalka: Pre svega zadalak neodložne infervencije u Španiji. Ne može se više kolebali u pitanju ofvaranja pirinejske granice! Drugi zadafak bio bi: krunisati poznalu rezoluciju o Kini akcijom. Kina traži sankcije. Samo sankcije mogu značiti za nju efikasnu pomoć. Engleska liberalna štampa konkreino rasmafra privredne sankcije. Može ih bili iri vrste: 1) ograničenje izvoza ralnog malerijala, 2) ograničenje čitavog izvoza, 3) ograničenje čilavog uvoza. U mnogim državama priređivane su protesine demonstracije pred japanskim poslansivima i konzulaftima. U Americi se šla više, još prvih dana kinesko-japanskog rata, započelo sa formiranjem međunarodne brigade za Kinu. Mornari organizuju sabolažu ranih nabavki za Japan. Pokret za bojkot Japana obuzima ceo svef. Od engleskih rudara i laburista prešao je čak u Indiju gde na čelu fe sabolaže stoji preisednik narodnog kongresa Nehru. Po čitavoj Engleskoj istaknute su plakale sa naslikanom avionskom bombom i nafpisom: „Ne prodajemo nikakvu japansku robu”. Hjug Delton ošfro je krilikovao englesku spoljnu politiku, a Aili je na kongresu