Naša stvarnost

74

DANAŠNJICA TUŽALJKA

Bezglasno je pirinač oborio teške vlati, A i proja već sve više zri;

Sred njih sav omamljen ja se klatim, U srcu mi briga, očajanje vri.

O ii nebo, plavo i visoko,

Tako nedostižno napaćenom robu, Dokle ćeš još nemo gledali nas kako Trunemo u jadu ko u hladnom grobu?!

Bezglasno je pirinač oborio zrelo klasje, Zlafi se i proja, plod folikih muka. Avaj, blagoslov aj nas neće da hrani, Već se srpa laća nemilosna ruka.

O fi nebo, plavo i visoko,

Tako nedosfižno napaćenom robu,

Dokle ćeš još nemo gledafi nas kako Trunemo u jadu ko u hladnom grobu?!

Bezglasno je pirinač oborio štedro vršje, I žrtvena proja hita da sazri što pre.

Mi ne uživamo ono što je naše,

U grudima našim fežak uzdah mre.

O fi nebo, plavo i visoko,

Tako nedoslžno napaćenom robu, Hoćeš li još dugo oslavif nas dole Zakopane u svom jadu ko u grobu?!

Iz zbirke Ši-King

ŽETVA

U seoskim kućama malo počinka ima,

U pefome mesecu posao fežaka goni,

U mesečinastoj noći samo se južnjak diže, Žuto žito zapalilo brežuljke,

Slfare žene umorno uprhie korpe s hranom, Mali dečaci lonac

Pun osvežavajućega pića.

Dolaze, odlaze na polja

Da okrepe žefeoce.

Snažni su fo momci, Noge im znojne od žege Uparenoga fla,

Leđa im prži sveflost: Usplamfelo nebo!