Naša stvarnost

82 DANAŠNJICA

0 „ispod stola Lao izvuče krčag vina i nešto suve goveđine. A zalim zasedoše i počeše jesli. 7

— Hoću. da ti kažem šta me muči, počeo je Cao svečano. Mi :mo slari prijtelji i sasvim mi je svejedno da li će me moja iskrenost stajati glave na ramenu! | ;

Tako je ofpočeo Cao, a zatim naslavi:

— Stariji druže, oživimo još jednom našu prošlost. Ti nisi zaboravio svoj stari dom, a fako islo ni ja. Sećaš li se one noći, kada su podlaci došli 4 kada su palili i ubijali. Sam si se u fo. uverio. Mi smo fada, bili Kinezi! A nismo li i sada Kinezi? Pet godina, pei dugih godina od tada. A mi smo sada na čudnom pulu!

— Koješta! uzviknu Lao nesfrpljivo. Kakve razlike ima između ranijeg bandiskog živola i ovoga koji sada vodimo. Oba su mračna.

— Tako je, oba su mračna, dodade Cao, ali reci mi koji je zapalio tvoju kolibu? Reci mi ko te je oferao u progonsivo, pa si poslao bandif? Zar se nisi onda borio proliv Japanaca sfisnute pesnice i s puškom u ruci?

Lao Lang spusfi glavu kada se prisefi bolne prošlosti. Ukaza mu se slika od pre pet godina. Rodifelje su mu ubili Japanci. U ušima su mu još frepeeili njihovi poslednji jauci. Video je kolibu u plamenu, video je svoju ženu i sesfre u rukama japanskih krvopija.

A Cao je fihim glasom nastavljao:

— A sada mi ubijamo našu sabraćul 1 fo za čiji račun? Za onu pregrši novčanica koju je Vođa primio od Japanaca, mi moramo da ubijamo našu braću. Stariji brate, zar mi nismo nifkovi, kada to činimo? Nas je Vođa izdao d sada nam se pruža prilikal

— Kako? zapilao je Lao.

— Pobunimo se protiv Vođe i Japanaca! izgovori Cao bez daha.

— Ti si lud, mladi čoveče! zaurla Lao. Ti si lud! Ti sltavljaš život na kocku.

— Slariji brate, nastavi Cao, zar se ti bojiš smrti? Zar fe skotovi nisu juče opomenuli da ćeš fi sa svojom psećom glavom odgovarali, ako se nešlo dogodi? Ali to nije ništa prema onom šio sam juče čuo. Doznao sam da nas Vođa hoće da prijavi Japancima da smo nepouzdani. Ti znaš šla fo znači! Sireljaće nas!... Brate Lao, kada sam ulazio u šalor, ja sami bio spreman da te ubijem, ako ne uspem da fe ubedim. Ti si još uvek moj prijatelj, ali ako ja ne zaslužujem ivoje prijateljstvo pozovi japanske oficire i neka me uhapse. Spreman sam, dragi Lao, da umrem na tvojim rukama!

Srce Lao Langa se probudilo. Bilo mu je jasno da ih je Vođa prodao šapancima. Zar on na svojoj koži, nije osetio bes Japanaca? On je bio Kinezi On nije bio bez savesti! Stara mržnja se rasplamtfela!

Cao nije znao šta se događalo u duši Lao Langa. On nije skidao oka s

šaoe Langa: — Uh, kakva si gadna robovska duša! — Vođa je pas! uzviknu Lao — dok se mu suze išle niz obraze. Brate

Cao, ja fe polpuno razumemi Pođimo zajedno u borbu.

Oni pružiše jedan drugom ruku i fako osfadoše nekoliko frenulaka. lzmeđu njih je bilo sklopljeno jedno novo prijateljstvo. | TO — Dovršimo vino, reče Cao, i onda moramo počeli!