Naša stvarnost

POSTANAK ! ZNAČAJ DEKLARACIJE O PRAVIMA ČOVEKA ! GRAĐANINA

Deklaracija o pravima čoveka i građanina jeste uvod u usta– ve koje je prva francuska skupština izglasala 1791 godine i konvenit 1793. Principi koji se u njoj postavljaju svode se uglavnom na OVO:

Svi su ljudi slobodni i jednaki pred zakonom. Cilj društva jeste da čuva prirodna i neoboriva prava čoveka: jednakost, slobodu, svojinu i sigurnost. Niko ne može bili kažnjen ako presiup nije predviđen u zakonu. Sloboda mišljenja i veroispovesti zagarantovana je. \

Oltada, sa malim izuzetkom i nekim izmenama, la deklaracija ulazi u sve francuske ustave.

Kada danas govorimo o deklaraciji o pravima čoveka i građanina mi smo skloni da u njoj vidimo više jedan platonski akt, jednu izjavu jednakosti u vremenu kada se na svakom koraku oseća slvarna nejednakosti, jednu izjavu slobode u vremenu u kome se sve više oseća da le slobode nestaje, jednu izjavu opšleg prava na svojinu u vremenu kada u blagodelima privatne svojine uživa jedan mali broj ljudi. A zatim, deklaracije o pravima čoveka i građanina krase uslave već preko sto godina. U zemljama gde fakvi ustavi još postoje, ljudi imaju pravo na jednakost, smalraju se slobodnim, i pored toga šlo niko od njih ne bi mogao fačno reći šla je sloboda; princip privalne svojine uzdignut je skoro na rang religije. Ljudi, dakle, u fim zemljama žive u jednom porelku iznetom baš u toj deklaraciji i njeni principi sloga im ne izgledaju nimalo novi, ni specijalno napredni ili revolucionarni. Međutim, deklaracija o pravima čoveka ı građanina je akt čije donošenje u istoriji čovečanstva beleži jedan prvorazredni daium; on je prekreinica između dve ere: feudalne i građanske; akt koji je u svojim postavkama o jednakosti i slobodi bio jedan od prefeča današnjeg socijalizma. Stoga je pofrebno, ako hoćemo da razumemo polpuno značaj deklaracije o pravima čoveka i građanina, da se unesemo u vreme njenog donošenja, u događaje francuske revolucije i pre nje, da vidimo čega je fa deklaracija bila izraz. |

Francuska revolucija bila je onaj skok posle dugog razvoja koji je označavao kraj apsolulističkog feudalnog drušiva. Ljudi koji su izvršili tu veliku revoluciju imali su svoje ideje, svoju psihologiju, svoje gledanje na svet koje su, konačno, i izrazili u