Naša stvarnost

DEKLARACIJA PRAVA 85

deklaraciji o pravima. Samo, fe ideje nisu nastale u jednom. momentlu kada se sve rušilo da bi se sve gradilo iznova, kada je revolucija, takoreći, zbrisala jedno stanje koje ljudima nije ostavljalo drugi put do revolucije. Te ideje o jednakosfi, o slobodi i pravu svojine, kao prirodnim pravima čoveka, nastajale su uporedo sa razvojem feudalnog drušiva, u čijem su krilu nastale promene koje su poslepeno menjale izgled fog samog drušiva i koje su dovele do stvaranja jednog novog čoveka, građanina, koji je bio oličenje fog novog slanja.

Do oškrića novih kontinenata građani su bili feudalni stalež koji se bavio zanastvom i frgovinom. Posle velikih ofkrića XV veka nastao je ogroman priliv zlata i srebra, prekomorska frgovina uzela je ogromne, dofada, razmere. To je sve izazvalo nove pofrebe, a zanatski način proizvodnje nije bio u stanju da ih zadovolji. Napravljeni su novi pronalasci i zanafsku proizvodnju sve više zamenjuje indusfrijska. Sve se više proizvodi roba u modernom smislu. Robni promet počinje da biva sve više osnovni vid ekonomske slvarnosti. Građani su posednici robe koju zamenjuju za robu. Zamenjuju se jednake vrednosti za jednake vrednosfli. Nastaju, dakle, odnosi koji fraže ljude sa istim šansama jednake ljude. Trgovina može da dostigne velike razmere samo onda ako je vrše ljudi koji su slobodni posednici robe, kojima u njihovom kretanju ne smela ništa i koji svi imaju, kao što rekosmo, jednake šanse, na osnovu prava jednakog za sve. S druge strane, industriji su potrebni slobodni radnici, ljudi koji nisu vezani nikakvim esnafskim ograničenjima, ljudi koji slobodno raspolažu svojom radnom snagom i koji mogu da pregovaraju o prodaji svoje radne snage sa poslodavcem kao pregovarači jednaki u pravima. Zatim, sama osnova robnog prometa, osnovni zakon političke ekonomije, zakon vrednosti, jesle činjenica da je svaki rad čoveka jednak i jednake vrednosti i stoga je jednakost shvaćena u ovom smislu u samoj osnovi jednog društva čiji su osnovni odnosi posednika robe.

Ali dok je ekonomski razvoj išao putem sfvaranja građanskog drušiva, politički poredak oslajao je feudalan. Feudalno uređenje, sa svojim sfrogo odeljenim sfaležima i njihovim privilegijama, delilo je ljude na povlašćene i nepovlašćene. Plemstvo i sveštensivo nisu plaćali porez; svi položaji od značaja bili su rezervisani za pripadnike ova dva sltaleža: vojska, sudstvo i važna mesla u administraciji. Za građane ostale su samo slobodne profesije (naučnici, lekari, advokati). Razne lokalne privilegije, unufTrašnje carine, razne korporalivne privilegije, mnogi izuzelni zakoni koji su onemoqućavali ličnu i imovinsku sigurnost, sve je fo mnogo smelalo građanima. Oni su imali pofrebe za jednakošću u pravima, a na svakom koraku nailazili su na feudalnu nejedna–kost. Ekonomski razvoj zahtevao je slobodu prometa, a feudalni poredak poslavljao je svuda prepreke. Nije li onda razumljivo što su građani počeli bolje proučavafi feudalno uređenje i kri-