Naša stvarnost

DEKLARACIJA PRAVA 91

sflanu i po pravilima i ekonomski jednaki. Da se osećaju slobodnim i oni koji nisu mogli da unovče slobodu i sfvore sebi kroz svojinu nezavisnost. U ovim zahfevima nalaze se začeci modernog socijalizma. Već u Konvenlu pao je predlog da se iz deklaracije briše član o svojini: Jasno je da u foj građanskoj revoiuciji taj predlog ostao u manjini. Ali i pored sve nejasnosli, taj zahfev za stvarnom slobodom i jednakošću sve više se javlja.

U revoluciji obogatili su se mnogi. Ti ljudi, u zajednici sa ostalim reakcionarnim silama, prekinuli su revoluciju kada je postala i suviše radikalna. Oni koji su u francuskoj revoluciji bili najrevolucionarniji, koji su joj davali poleta, platili su glavom. Dolazi Napoleonova vladavina koja je za građane bila zlalonosna. Posle njegovog pada građansivo ponova dobija za futore najurene plemiće. Ipak, indusirija i frgovina napreduju ogromnim koracima. Sivaraju se velika bogatstva, banke, kapitali .

Ekonomskim razvilkom radnici postaju sve mnogobrojniji. Oni se bore za bolji život nego što je onaj koji im daje baš koliko da ne umuru od gladi. U toj borbi oni iznose zahteve za sivarnom jednakošću i za kolektivnom svojinom što vladajuće građansivo smafra kao alak na svojinu u opšte. Uvek i u svakoj prilici iznose se principi deklaracije kao neka svelinja: u njih se ne sme dirati jer su oni večiti i neoborivi izraz čovečije prirode.

Međuflim, ekonomski sistem osnovan na neograničenom pravu privafne svojine razvija se sve dalje. Novih pijaca više nema, industrija može da proizvede više nego što može da plasira; pofrošačke mase osiromašavaju; besposlica raste; ekonomska koncenfracija približava se vrhuncu. Napadi na fakav sistem sve su češći i jači. izvesnim krugovima počinju da smelaju principi jednakosli i slobode koji, politički shvaćeni, znače mogućnost dolaska na vlast onih što žele da ukinu privafnu svojinu. S druge 'sftrane pored osfalih, princip privalne svojine napada sada i naučni socijalizam koji postaje snažno feorijsko oružje sve većeg broja ljudi i čija je jedna od najglavnijih postavki ukidanje privalne svojine srelstava za proizvodnju.

S jedne sfrane, dakle, ukida se sloboda i jednakost da bi oslala svojina; s druge slrane fraži se ukidanje svojine da bi se dobila prava jednakost i sloboda. Principi deklaracije, u svom potpunom izdanju, preistavljaju danas jedan konzervafivni akt za napredne mase, jedan suviše slobodan akt za reakcionarne krugove.

Jedino još liberalno građansivo uzima deklaraciju o pravima čoveka i građanina ozbiljno. Ono još živi u fradicijama francuske revolucije. Ono se brani, noseći pred sobom frobojni barjak deklaracije, s desna od napada na slobodu i jednakost, s leva od napada na privafnu svojinu. O njega se bore osnovni pokrelači današnjeg drušivenog zbivanja. Negde je olišlo u tabor desnih odričući se, ma da većinom nesvesno, jednakosli i slobode kao opštih principa. Negde je proletarijaft, s obzirom na naročite opas-