Naša stvarnost

90 HENRIK HUT

Time je značaj deklaracije još veći. Jer svi li najbedniji seljaci, ogromna .masa koja je propadala u feudalnom mraku odjednom ovom deklaracijom, istina još feoriski, biva podignuta na rang ljudi slobodnih, jednakih, sa pravom svojine na zemlju. Desila se, još teorijski, u vidu obećanja, jedna ogromna revolucija. Feudalni režim još posloji, apsolutizam još vlada ma da u mnogome poljuljan, a skupšlina donosi jednu deklaraciju koja taj režim obara za uvek. Svršeno je vreme slaleških privilegija, cehova, kmelsiva, samovolje izabranih, firanije po volji božjoj. Došlo je vreme slobode, jednakosti i bratstva, vreme demokratizma, republikanizma. Nestalo je političkog društva, nastalo je građansko drušivo. Prošlo je doba feudalizma, naslupila je era građanskog liberalizma. Konvenf, koji je po svom sastavu bio mnogo radikalniji od prve skupšline, primio je deklaraciju iz 1789 godine sa neznainim izmenama. Posle ukidanja kraljevstva 1793, ukinuli su i sivarno svi feudalni odnosi i onda je deklaracija postala akt koji je skoro već odgovarao. sfvarnom slanju.

Član 2. ove deklaracije glasi: „Ova prava su (prirodna i neoboriva prava) jednakosi, sloboda, sigurnost, svojina.”

Videli smo kako su građani shvatili fe principe a kako narod. I kasnije, kada je fokom revolucije i posle nje ogroman broj ljudi dobio zemlju, kada su građani ostvarili svoje poliličke želje, fa je razlika u shvatanjima oslala. Građani i posedujući ispoljavali su kroz fe principe svoje ekonomske aspiracije. Samo u p olitičkoj borbi protiv feudalnog apsolutizma fi su principi primili nečeg apsolutnog: jednakost i sloboda postali su jednakost i sloboda ,,u opšle”. Najbolje se fo videlo kada su građani već uspeli da političku vlast uzmu u svoje ruke. |I pored jednakosti, odmah su građani ustavom podeljeni na aktivne i pasivne. | pored proklamovane slobode i sigurnosti, ukinuta je Tajna dopisivanja i unišfena sloboda štampe. Sve to da bi se bolje sprovela revolucija koja je imala da ostvari onu građansku jednakost, slobodu i sigurnost.

Samo, u fome nema ničeg šlo bi umanjilo značaj deklaracije, i promene koja je proistekla iz njenih principa. Jer francuska revolucija nije bila rezulfaf nekog veličansftvenog duha čovekovog, kazna za vekovne nepravde i pobuna pravde i slobode, već kraj jednog prirodnog istorijskog razvoja, dakle nužnog razvoja. Pojava građanske klase i njeno preuzimanje vlasti bila je nužna posledica događaja. Može se samo upisati u zaslugu građanskim infelektualnim i političkim vođama šio su odlično shvafili smisao

le nužnosli, sjajno je iskoristili i fime fu nužnosf prelivorili u slobodu. Revolucija je izvedena za građane, oni su ubrali i njene plodove.

Međulim, bilo je ljudi i za vreme revolucije i posle nje koji su principe slobode i jednakosti shvatili ne kao postavke čija je praktična primena svojina, već kao nešto što se do kraja i stvarno mora sprovesli. Jednakost da postane sfvarna, da svi ljudi po-