Naša stvarnost

192 LJUDI — DOGAĐAJI — KNJIGE

čilave ove godine manje bila u zabludi, da je T. G. Masarik sa svog položaja oislupio baš zalo, da bi svojim aulorilefom pripomogao izbor svoga naslednika, koji mu je, kao njegov dugogogdišnji saradnik, pružio najviše garancije da će naslaviti unufarnju i spoljnju politiku T. G. Masarika.

Međutim, dok je ta štampa, u čije obožavaoce spada i g. Vinaver lako grubo i očigledno izvrnula istinu o Masariku, g. Vinaver daje „svoju“ inferpreltaciju T. G. Masarika na jedan vrlo oprezan, prefinjen i prividno vria, objektivan način. ;

Koja je „prva... osnovna sivar' kod Masarika, pila se g. Vinaver, i odgovara: „ideja proviđenja”. Neka je uzgred rečeno, da g. Vinaver ostaje samo kod ove „prve... osnovne sivari! i da, na osam siranica svog šlampanog feksta velikog formata ne ide dalje od — prvog dana sivaranja! No, valjda je lo učinjeno samo zalo, jer se samome g. Vinaveru učinio ovaj od-. govor vrlo učen, mudar i originalan, nešto možda kao neka filosofija filosofije T. G. Masarika ... Ali ipak, olkuda fo, da se težište Masarikovog učenja svodi baš na lako misličnu, nedokučivu i — da govorimo rečima g. Vinavera „osnovnu slvar” kao šlo je „proviđenje” g. Slanislava Vinavera? — upilaće se začuđeni čilalac. Zar g. Vinaveru nije poznat Masarikov pozilivizam u oblasii filosofije, i njegov humanizam i demokralizam u oblasti drušivene elike i polilike? Jeste, i lo je poznato piscu „eseja”, i on o tom govori. On ističe i Masarikov demokralizam i humanizam, ali govoreći o fome, on Masarikovoj političkoj i naučničkoj delalnosti daje misfične okvire; izgleda kao da Masarika guraju u akciju neke fajanstvene sile, čiji je on samo poslušni sluga; čini se da su ideali velikog mislioca iznikli iz nekog apslrakinog i fajansivenog, društvenog fla, dok „proviđenje” g. Stanislava Vinavera budno stražari, da se u glavi čitaoca slučajno ne pojavi pitanje: koje drušivene snage je prefstavljao T. G. Masarik, kakvo mesfo zauzima on u češkoj istoriji? G. Vinaver je ofrgnuo, Masarika sa realnog društvenog ila, na kome je izrastao.

U „interprelaciji” g. Vinavera Masarik nije borac proliv nazadnih snaga. drušiva, on nije nosilac jednog istorijskog razvilka, koji je krčio sebi puj kroz. češku istoriju u uporednoj borbi sa svojom domaćom reakcijom. Nasarik u toj interprelaciji nije pobomik jednog određenog naprednog drušvenog, pravca, pravca koji je uvek bio u supolnosli sa onim snagama drušiva, kaje uživaju blagonaklone simpatije samog g. Vinavera.

| pošto je tako, na nepune fri stranice, g. Vinaver koji je pet pula naglasio. i spomenuo svoje famozno „proviđenje”, stići će, na sedmoj: strani svoga eseja, na ono mesto, gde će pokušali da izvrši svoj „salto mortale”. Naglašujući kako. je „proviđenje” prisililo Masarika da se dublje pozabavi češkom prošlošću, g. Vinaver konslalira da Masarik pri fom „dolazi do svoja fiosofije češke istorije, do svog fumačenja češke istorije”. | nastavlja: „Nemci, koji vole ovakva fumačenja, da bi pokrenuli svoj narod na disciplinu i napor, nazvali bi ovakvo fumačenje istorije „mitom”. Rozenberg, feoreličar |I Rajha, koji je pre neki dan na kongresu u Nirnbergu za svoj rad dobio anlinobelovu nagradu, naziva duševnu slrukturu ||| Rajha — milom XX veka. To je mit germanske krvi”. |I ma da i ovo izgleda na prvi pogled „objektivno”, ipak je baš u ovom „sallu” g. Vinavera ispod skuta „objektivnostfi” prikriveno đavolje. kopito Vinaverove inferprelacije T. G. Masarika. Namera je u tome, da se pri-

krije da Masarik u Češkoj stoji na onoj razvojnoj liniji češke istorije. koju obe

ležavaju imena Husa, Komenskog, Havlička-Borovskog itd: